Četiri obavezna mirovinska fonda traže da se svima, dakle i korisnicima kombiniranih mirovina iz prvog i drugog stupa, isplaćuje dodatak na mirovinu, proporcionalno uplatama obveznih mirovinskih doprinosa, jer je to jedino pravedno. Jučer su predstavili svoje računice i prijedloge kako bi se tako nastali trošak za državni proračun mogao financirati. To je njihov odgovor na prijedlog reforme ministra Marka Pavića.
Ministar tvrdi da trošak mirovinskog dodatka od 27 posto i za građane u drugom stupu iznosi oko 40 milijardi kuna do 2040. godine te da je to teško pokriti. Šefovi fondova poručuju da je iznos točan, ali da na taj trošak treba gledati drukčije, po godinama, i tada ne izgleda tako strašno.
U 2019. taj će trošak biti tek 27 milijuna kuna, 2020. iznosit će 53 milijuna kuna, 2021. godine 89 milijuna kuna, 2022. to bi bilo 140 milijuna kuna te će tek 2030. premašiti milijardu kuna godišnje. Taj trošak, smatraju, javne financije mogu podnijeti, tim više što treba očekivati i gospodarski rast.
Prodaja imovine
Ako je Vlada za to spremna, fondovi također poručuju da mogu biti od velike pomoći državi i njezinim financijama da podnese troškove, ali traže i korekciju limita ulaganja.
Kako mogu pomoći? Vlada bi morala prodati dio imovine u koju bi fondovi mogli ulagati, poručuju, poput HAC-a (60 posto), ACI-ja (50 posto), HEP-a (30 posto) i Janafa (25 posto). Oni su procijenili da bi ukupno ulaganje u te kompanije moglo iznositi oko 15 milijardi kuna ako se država “odrekne” dijela vlasništva. To bi se, pak, moglo realizirati tako da zapravo fondovi i država zamijene obveznice koje su sada u portfelju mirovinskih fondova s dionicama u javnim poduzećima.
“Tada država može poništiti te obveznice, smanjiti na taj način javni dug za 6-7 posto, a na ime troška kamata uštedjeti odmah 820 milijuna kuna. O tome smo već razgovarali, ali odgovora još nema”, kaže Dubravko Štimac, predsjednik Uprave PBZ-CO mirovinskog fonda. Ocjena je, međutim, da u državi “nisu bili neosjetljivi” na taj prijedlog, a mogao bi se, kako kažu, odmah realizirati.
Što se tiče mirovina, tumače da država treba priznati proporcionalno pravo na dodatak od 27 posto svim osiguranicima koji štede u drugom mirovinskom stupu jer bi to značilo ispravljanje nepravde, odnosno time bi se u pravima izjednačili svi građani. “Pogotovo što svi građani, uključujući članove drugog stupa, uplaćuju i doprinose za sustav međugeneracijske solidarnosti iz kojeg se isplaćuje dodatak na mirovinu”, rekao je u ime mirovinskih fondova Štimac.
U tom se slučaju, tvrde šefovi obveznih mirovinskih fondova, gotovo svima - osim onima koji imaju manje od 75 posto prosječne plaće - odmah isplati kombinirani mirovinski sustav, a razliku država može namiriti.
Njihovi izračuni o kretanju mirovina i efektima na javne financije do 2042. godine temelje se na realnom prinosu fondova od tri posto (dosad su fondovi imali realni prinos od 3,7 posto), a pomogli su im s podacima stručnjaci u HZMO-u. Pokazuje se da je prijedlog mirovinaca, iako se stručnjaci HZMO-a nisu sa svim računicama i parametrima složili, daleko povoljniji umirovljenicima i na kraju podrazumijeva manje obveze države za mirovine.
Navodimo primjer koji govori o tome što će se događati s javnim financijama u slučaju prebacivanja štednje iz drugog u prvi stup.
U 2019. godini u mirovinu će ići 1673 osiguranika i oni će prenijeti u prvi stup 290 milijuna kuna, a isplatit će im se za mirovine te godine 44 milijuna kuna.
Implicitni dug
To znači da je pozitivni novčani tok za državu te godine 246 milijuna kuna, odnosno toliko će državi ostati. No, država je time također preuzela i obvezu, implicitni dug za isplatu mirovina za niz idućih godina tim ljudima, i taj implicitni dug će 2019. godine biti 934 milijuna kuna. Kako godine prolaze, pokazuje tablica mirovinaca, zbog prebacivanja štednje u prvi stup postoji pozitivni novčani tijek za javne financije, ali raste i implicitni dug za isplatu budućih mirovina “prebačenih” i u 2039. godini iznosi čak 111 milijardi kuna.
“To je minus našeg društva i naše djece. Ako to i neće biti precizno 111 milijardi, bit će tu negdje”, kaže Štimac te poziva Vladu da bude odgovorna prema budućim generacijama. “Ovakav implicitni dug sugerira u budućnosti ili pad mirovina, ili rast poreza. Bit ćemo u velikim problemima”, ističe Štimac. I prijedlog mirovinaca kreira dug za državu, da bi se izjednačila prava, dodaje, ali ne tako velik (prema njihovim podacima, bio bi između 50 i 60 milijardi kuna).
Zanimljiv je grafikon koji su ponudili i koji pokazuje novčani tok za državni proračun u obje varijante. “Ovo je jezovit dio priče”, kaže Dubravko Štimac. Priljev u proračun iz drugog stupa postaje značajan tek kada veći broj ljudi počne odlaziti u mirovinu, od 2026. godine. Njihov grafikon, međutim, pokazuje da 2039. počinje pad priljeva iz drugog stupa, dakle nastaje negativni tijek novca. Zašto? “Zato što se tada svima isplati ostati u drugom stupu, i bez dodatka od 27 posto, pa više nema prijenosa novca u prvi stup, a država je dotad već preuzela 111 milijardi kuna implicitnog duga. Game over”, zaključuje Štimac.
Veća mirovina
Prijedlog mirovinskih fondova ispunjava i bitan zahtjev rasta mirovina u budućnosti, većeg nego što ga predviđa prijedlog Ministarstva, poručuju fondaši. Prema računici koju su pokazali, u 2042. bi u kombiniranom sustavu oni s prosječnom plaćom imali mirovinu od oko 7300 kuna, a prema prijedlogu ministra Pavića, ta bi mirovina bila manja od 5868 kuna. Za one koji imaju 40 posto prosječne plaće mirovina bi 2042. godine prema prijedlogu mirovinaca bila 3699 kuna, a prema prijedlogu ministra 3423 kune.
Bez dodatka od 27 posto sustav se sada ne isplati većini jer su prekratko štedjeli, a isplatio bi im se tek od 2038. godine. “Treba nam vremena”, kažu mirovinci. No, uz 27 posto dodatka to bi se isplatilo odmah gotovo svima, samo ne onima koji imaju neto plaće od 674 do 2021 kunu, tvrde mirovinci.
Općenito, mirovinci naglašavaju da jedino kombinirani sustav, dakle onaj koji uključuje i kapitaliziranju štednju u drugom stupu, jamči stabilnost mirovinskog sustava i javnih financija zbog demografskih kretanja.
“Kako s vremenom drugi stup bude preuzimao sve veći teret mirovina, padat će i trošak mirovina za državni proračun”, zaključuju.
Fondovi predlažu da se mirovinski sustav veže uz imovinski cenzus
Mirovinski bi sustav trebao biti kombiniran u dva stupa i vezan uz - imovinski cenzus. Prvi stup bi trebao biti dio sustava kolektivne odgovornosti, u kojem su mirovine, primjerice, od 100 do 300 eura za minimalno 15 godina rada. Iznos mirovine iz 2. stupa bi, pak, trebao ovisiti o duljini radnog staža, visini plaće te kapitalizaciji štednje, a kretao bi se, primjerice, od 50 do 1000 eura. Važno je pritom da se odredi minimalna nacionalna mirovina za 15 godina rada, a za one koji to ne ostvaruju, razlika do minimalne mirovine plaćala bi se iz socijalnog sustava, ne iz mirovinskog, ali uz primjenu imovinskog cenzusa jer nisu svi koji imaju male mirovine i siromašni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....