Čini se da se eurokratima, nakon nekoliko godina ponavljanja istog, više nije dalo previše ići u detalje pa su ovogodišnje redovite preporuke Hrvatskoj oko reformi napisali u natuknicama. Ima ih dosta - zahvaćaju fiskalnu sferu, obrazovanje, mirovine, socijalu, javnu upravu i poduzeća te sudstvo - ali su nagurane u nekoliko kratkih rečenica. Prethodno je formalno razrađen malo širi pregled neuralgičnih točaka, ali uopće nema sumnje da im već idemo na živce.
Sve je tu svima jasno, samo pomaka nema, a tekst vrvi izrazima poput “nedovoljno”, “slabi napredak” ili “odgođeno”. Kao ranjivost se pak u makroekonomskom smislu spominju i dalje visoki javni, privatni i vanjski dug, koji je uglavnom denominiran u stranim valutama, te se napominje da je hrvatski potencijalni rast nedovoljan.
Evo što su na koncu preporučili Plenkovićevoj Vladi. Prvo, da ojača fiskalni okvir i uvede porez na nekretnine (to u Hrvatskoj uopće nije u planu, ali iz Bruxellesa tu preporuku uporno ponavljaju). Drugo, da postroži uvjete za odlazak u prijevremenu mirovinu te što prije uvede višu dobnu granicu za umirovljenje. Traži se provođenje zacrtane reforme obrazovanja kako bi se popravila njegova kvaliteta i relevantnost za tržište rada kako za mlade tako i za starije. Također, preporuka je da se konsolidiraju socijalne beneficije te da njihov krajnji rezultat bude smanjivanje siromaštva, dakle ono za što su te beneficije i zamišljene. Treće, treba smanjiti rascjepkanost javne uprave, bolje posložiti nadležnosti i ojačati kapacitete za oblikovanje i primjenu javnih politika. U suradnji sa socijalnim partnerima, preporučuju Vladi da uvede harmonizirane okvire za plaće u javnoj upravi i uslugama. Četvrto, preporučuju joj da poboljša korporativno upravljanje u državnim poduzećima i intenzivira prodaju tih poduzeća i ostale neproduktivne imovine. Također, da značajno smanji teret koji za biznis predstavljaju parafiskalni nameti te razni administrativni i zakonodavni zahtjevi. Na kraju kažu kako treba ojačati konkurentnost u poslovnim uslugama i reguliranim profesijama te smanjiti trajanje sudskih procesa i poboljšati elektroničku komunikaciju na sudovima.
Zdravorazumski i kristalno jasno te upravo nevjerojatno čudno da nam netko takve preporuke i mora pisati. No, dio je to uobičajene procedure europskog dogovaranja i nadziranja, odnosno odgovor na izloženi hrvatski Nacionalni program reformi te Program konvergencije u 2018. godini. Objavljen je prošloga tjedna na sastanku ministara Vijeća za ekonomske i financijske poslove EU, kada su preporuke dobile i sve druge članice Unije.
Koliko će se stvari promijeniti do iduće revizije, pitanje je, budući da se ne čini da su postavljene točke baš jako visoko na listi Vladinih prioriteta. Uostalom, tek što smo probavili informaciju da smo po razvijenosti predzadnji u EU (realni BDP po stanovniku u Rumunjskoj iznosi 63 posto prosjeka EU, dok je Hrvatska na 61 posto te je iza nje još samo Bugarska), u Zagrebu top-pitanje nije bilo kako se trgnuti, nego drugi Marićev paket porezne reforme koji bi trebao donijeti smanjivanje PDV-a za jedan postotni bod, a potom Pavićev koji minira mirovinsku reformu iz 2002. godine.
Pozabavit ćemo se porezima. Mnogi su zbog najave smanjivanja PDV-a, a ne i poreza na dohodak, ostali razočarani. Ekonomist Guste Santini čak je premijeru uputio otvoreno pismo u kojem ga poziva da ne dira PDV, nego da maksimalno poveća neoporezivi dio dohotka (pita ga i gdje mu je računica iz koje bi se jasno vidjelo kako je u postojećim uvjetima najsvrsishodnije smanjiti osnovnu stopu PDV-a). Na prošlotjednoj radionici koja se bavila uzrocima hrvatskog ekonomskog neuspjeha, održanoj u organizaciji njemačke Zaklade Friedrich Ebert i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, makroekonomski analitičar Erste banke Milan Deskar Škrbić ocijenio je pak kako Vladine najave govore o povratku u krivi smjer pa, kad dođe nova kriza, nećemo imati fiskalni kapacitet da se s njome nosimo. “Prema najavama, čini se da opet upadamo u zamku procikličnosti. Ispada da smo samo u 2017. vodili restriktivnu protucikličku politiku”, upozorava Deskar Škrbić.
U izlaganju o poreznom opterećenju i poreznim politikama u zemljama srednje i istočne Europe (CEE) on je ukazivao kako direktni porezi, poput onog na dohodak i raznih doprinosa, daleko više štete gospodarskom rastu od neizravnih poreza (PDV). Također je pokazao kako je u regiji CEE općenito niže porezno opterećenje od prosjeka EU28, ali postoje dvije zemlje koje su u toj regiji iznimka: Mađarska, koja je malo iznad EU prosjeka, te Hrvatska, koja je blizu EU prosjeka. “Nešto tu ne štima”, komentirao je kratko.
Pitanje za raspravu je, naravno, koliko se s drukčijom poreznom politikom može pogurati gospodarski rast u Hrvatskoj jer, kako smatra stručnjak za javne politike Zdravko Petak (Fakultet političkih znanosti), problem je u tome što naše razvojne politike nisu dobro postavljene. Ipak, porezni stručnjaci se svi odreda slažu da poreznu presiju u Hrvatskoj treba smanjivati, sa sadašnjih 35 posto na 30 posto BDP-a, te da bi to moralo imati pozitivan efekt na gospodarstvo. Pritom najviše misle na direktne poreze koji su silno opterećujući za poslodavce, odnosno plaće.
Vlada sada, doduše, najavljuje da bi mogla u ovoj poreznoj reformi dirnuti i u cijenu rada tako što bi smanjila/ukinula doprinos za zapošljavanje od 1,7 posto te za zaštitu zdravlja na radu od 0,5 posto. To bi svakako smanjilo bruto2 plaću, i to bi bio korak u pravom smjeru, samo još da se riješi kako će ta rupa u proračunu od oko dvije milijarde kuna biti popunjena, to više što je u istom iznosu dodatno buši predviđeno smanjivanje PDV-a.
Nedavno je Marijana Ivanov (Ekonomski fakultet) objavila kako bi se efekt za gospodarstvo postigao kad bi se značajno zarezalo u doprinose na plaću, dakle za zdravstvo i zapošljavanje, a nastala proračunska rupa bi se mogla krpati iz, primjerice, poreza na nekretnine. Ona navodi kako je na neto plaću od 6189 kuna, kakva je prosječno isplaćena u siječnju ove godine, uz prirez od 18 posto (Zagreb) i uz bruto plaću od 8916 kuna (bruto1) te kad se na nju dodaju doprinosi na plaću, ukupni trošak poduzetnika (bruto 2) 10.449 kuna. Doprinosi na plaću su pritom ukupno 1533 kune (1337 kuna za zdravstveni doprinos, 151 kuna za zapošljavanje i 44 kune za ozljede na radu). “Smanjenje doprinosa na plaću za barem 20 posto stoga se nameće kao prilično razuman zahtjev, što istodobno treba biti popraćeno značajnim povećanjem efikasnosti u zdravstvu”, iznosi Ivanov. Marićeve najave od toga su ipak jako daleko.
Teskt je preuzet iz tiskanog izdanja Globusa
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....