Suočeni s bijegom kompanija i kapitala s Otoka u očekivanju 29. ožujka i najavljenog izlaska Velike Britanije iz Europske unije, dio britanskih medija tješi se podatkom da je ovo samo jedna u nizu kriza tamošnje ekonomije u posljednjih 50 godina.
- Dobrodošli u devetu krizu, evo kako smo preživjeli prethodnih osam - počinje svoj osvrt na očekivane probleme zbog Brexita ugledni komentator Guardiana William Keegan. On je svoju analizu počeo devalvacijom funte iz 1967. od 14,3 posto koju je primijenio laburistički premijer Harold Wilson u pokušaju da ojača izvoznu moć privrede.
- Wilson je oklijevao s devalvacijom sve dok ga tržišta nisu prisilila na to, a čak i kad ju je poduzeo uvjeravao je građane da njome nije smanjena vrijednost funti u njihovim džepovima - podsjeća Keegan, bacivši se zatim da dvije krize iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Prvu je, navodi, izazvala konzervativna Vlada Edwarda Heatha pokušavajući suzbiti moć rudarskih sindikata u, ocjenjuje, najgorem mogućem trenutku, za vrijeme rasta svjetske cijene nafte.
- Rudari su iskoristili svoj položaj i okolnosti pa prekinuli s radom što je dovelo do trotjednih redukcija električne struje u zemlji - komentira Keegan, nastavljajući kako je zaslijepljenost sličnu Heathovoj pokazala i naredna Vlada Jamesa Callaghana (Laburisti) pokušavajući potaknuti gospodarski rast povećanjem plaća u vrijeme inflacije što je, ističe, dovelo do ponižavajuće intervencije Međunarodnog monetarnog fonda u Velikoj Britaniji.
U osamdesetima je, evocira Keegan, štafetnu palicu proizvođenja kriza preuzela Margareth Thatcher. Prigrlivši između 1979. i 1982. doktrinu ekonomista Miltona Friedmana prema kojoj su monetarne 'škare' ključne i dovoljne za postizanje ekonomskih ciljeva, Thatcherica je, prema Keeganu, dovela do najviših razina nezaposlenosti i inflacije na Otoku od 1930.
Petu krizu na Otoku krajem 80-ih prošlog stoljeća, navodi komentator Guardiana, izazvao je pokušaj tadašnjeg premijera Nigela Lawsona da britanska središnja banka oponaša njemačku u monetarnoj ekspanziji, što je zemlju uvelo u šesti veliki ekonomski posrtaj u vidu famozne 'crne srijede' 16. rujna 1992. kada su britanske devizne rezerve dobrano potrošene kako bi se funta obranila na tečaju nužnom za opstanak ekonomije.
Dvije prethodne ekonomske krize u Ujedinjem Kraljevstvu, prema evidenciji Keegana, odjeci su svjetske gospodarske i financijske krize iz 2007. i 2008. No, ocjenjuje komentator Gurdiana, dok Vlada Gordona Browna ne snosi nikakvu odgovornost za bankarsku krizu iz 2007. i 2008., naredna vlast primjenjivala je nakon toga pogrešne politike kako bi potaknula gospodarski rast s posljedicama do danas.
- Dobro je poznato da je David Cameron mislio da bi, pribjegavši referendumu, mogao razriješiti višedesetljetnu pukotinu unutar Konzervativne stranke nad 'Europom'. Umjesto toga, on je otežao ove podjele, kao što to svakodnevno vidimo - komentira Keegan, sumorno zaključujući kako se Velika Britanija, nakon nekoliko kriza koje je pretrpjela zbog isključivog ili pretežitog vanjskog utjecaja, sada okrenula ili vratila vlastitoj proizvodnji kriza.