Staro normalno - kako se uvriježilo nazivati život prije epidemiološke krize, sasvim je jasno više ne odražava sadašnjost. A definitivno ni budućnost. Samim time prihvaćanje novih realnosti i prilagodba na isto ključna je prilikom promišljanja o (boljoj) budućnosti. Sada, kada smo iskustveno bogatiji za još jednu zdravstvenu pandemiju svjetskih razmjera, sada dok još uvijek traje rat na teritoriju Europe, a prijeti nam nova gospodarska kriza, vjerujem kako su sada baš svi imali priliku shvatiti da se život može iz temelja promijeniti u minuti te da univerzalno vrijede samo osnovna pravila evolucije – kako bi opstali, moramo se mijenjati i prilagođavati (onome što dolazi). U takvom, novom okruženju nužno je mijenjati i zastarjela pravila, naučiti odbaciti predrasude, prestati zatvarati oči pred realnošću i razvijati rastući ‘mindset’ jer samo tako kao društvo možemo ići naprijed.
Osvrnuvši se na prošlu godinu, stječem dojam kako ljudi više no ikada traže, čak nije pretjerano reći i zahtjevaju da ih se uključi u rješavanje pitanja koja ih se tiču, počevši od pandemije pa sve do klimatskih promjena čije posljedice osjećamo i vidimo svakodnevno. Svima nam je potrebno veće djelovanje po tim velikim pitanjima, ali prvenstveno veća transparentnost, veća uključenost, puno veća angažiranost i proaktivnost onih koji donose odluke, bez obzira na to o kojim je odlukama riječ. Jer život nas uči da ako ne donosimo odluke, ako odgovorni ne preuzmu aktivnu ulogu u kreiranju bolje budućnosti, tu će odluku donijeti netko drugi za nas. A često nismo sretni takvim ishodom...
Na primjeru industrije u kojoj radim, a u kojoj je Philip Morris International predvodnik tranformacije prema proizvodima smanjene štetnosti u odnosu na cigarete – pitam se što sve treba čuti u raspravama o alternativama pušenju, ako ne ono što kažu znanost i znanstveni dokazi te punoljetni pušači koji upravo sami traže te alternative i zahtjevaju dostupnost točnih i pravodobnih informacija o takvim proizvodima? Pitam se što se to još mora dogoditi u okruženju da kreatore strategija i pravila potakne na proaktivniju ulogu u kreiranju bolje budućnosti? Da, lakše je održavati ‘status quo’, ali to više nije održivo. Činjenica je da postoji već puno znanstvenih i iskustvenih dokaza o tome kako nove tehnologije i bolje alternative poboljšavaju živote ljudi te kako mogu učinkovito doprinijeti riješavanju brojnih izazova 21. stoljeća. Pod uvjetom, naravno, da su takve inovacije prepoznate od strane regulatora i da su ih potrošači svjesni te da su im takvi proizvodi dostupni.
Ipak, svjedoci smo kako brojne predrasude i ideologije koče donositelje odluka da prihvate mogućnost kako i kompanije žele biti dio rješenja. Opet navodeći primjer industrije u kojoj radim, brojni su znanstveni dokazi o koristi manje štetnih proizvoda za pušače u odnosu na pušenje. U tom kontekstu važno je spomenuti kako je i Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) donijela zaključak da se jedan takav proizvod, uređaj za grijanje duhana pod imenom IQOS, može prodavati uz informaciju kako potpuni prelazak na njega značajno smanjuje izloženost tijela štetnim ili potencijalno štetnim sastojcima. Ova odluka pokazuje kako se IQOS fundamentalno razlikuje od cigareta i da je bolji izbor za punoljetne pušače od nastavka pušenja.
Također na primjeru Velike Britanije čije je regulatorno tijelo pozvalo proizvođače da pristupe licenciranju elektroničkih cigareta kao lijeka za prestanak pušenja vidimo kako su upravo regulatori ti koji mogu ubrzati transformaciju prema manje štetnim alternativama primjenom odabranih i ciljanih diferenciranih politika. Jedino takva strategija može polučiti promjenom na bolje među najvećim brojem ljudi. Primjeri za takvu strategiju su brojni - u području industrija hrane, prijevoza, komunikacija, a u ovom postpandemijskom periodu fokus je stavljen upravo na zdravlje i zdravstveni sustav. Već dugi niz desetljeća javnozdravstvene strategije za smanjenje morbiditeta i smrtnosti povezane s pušenjem usmjerene su samo u dva smjera - na sprječavanje započinjanja pušenja i poticanje pušača na prestanak pušenja. I apsolutno se slažem kako je najbolji izbor u potpunosti prestati ili nikad ne započeti pušiti. No isto tako sazrijelo je vrijeme da se javnozdravstvene strategije ojačaju dodatnim pristupom, a to je smanjenje štete od pušenja novim, znanstveno potkrijepljenjim alternativama. Primjena takvog pristupa ima potencijal dovesti zemlje korak bliže prestanku korištenja cigareta te pridonijeti jednom od najvećih pozitivnih učinaka na javno zdravlje. Preduvjet je da se ovakvi proizvodi jasno diferenciraju od gorivih duhanskih proizvoda poput cigareta, a s obzirom na svoju smanjenu štetnost u odnosu na pušenje cigareta, propisima koji omogućavaju pušačima dostupnost i informacije o proizvodima smanjene štetnosti, nižom razinom oporezivanja i generalno okvirom koji daje jasnu poruku pušaču, a to je prestanak pušenja. Ako bi pušač odlučio nastaviti pušiti, tada sustav treba dati poruku i mogućnost pušaču da mu je bolja alternativa prelazak na proizvode smanjene štetnosti te mu približiti prihvatljivost takvih proizvoda, čime bi se maksimizirao potencijal zamjene štetnih proizvoda manje štetnima. I duhanska industrija je pokazala (i svakodnevno dokazuje) odlučnost za promjenom na bolje.
Konkretno, mi u Philip Morris-u smo već 2016. pokrenuli sveobuhvatnu transformaciju poslovanja, čime smo pokazali da možemo biti i da jesmo puno više od vodećeg proizvođača cigareta. Vizija svih nas je da u skorijoj budućnosti manje štetni proizvodi zamijene cigarete, a zahvaljujući napretku znanosti i tehnologije to danas i možemo ostvariti. I svjesni smo da to ne možemo ostvariti sami. Osim industrije, upravo su regulatori ti koji trebaju potrošače i njihove potrebe za manje štetnim alternativama staviti u prvi plan. Društvo to traži, očekuje od svih, i ključno je pitanje hoće li oni koji donose odluke dopustiti raznim ideologijama da stanu na put progresivnom napretku ili uključiti sve one kojih se tema tiče u središte ovih rasprava i tako spremniji zakoračiti u budućnost?