Da bi postala članica OECD-a i ušla u eurozonu, Hrvatska će morati značajno unaprijediti upravljanje državnim poduzećima, što uključuje donošenje novog zakona i osnivanje posebne državne agencije koja bi koordinirala i nadzirala njihovo poslovanje. „Zakon o državnim poduzećima i korporativnom upravljanju, kojeg ćemo izraditi uz pomoć kolega iz OECD-a, vrlo je važan zakon koji će državnim poduzećima omogućiti da po pitanju korporativnog upravljanja budu na razini europskih poduzeća i u skladu s najboljom međunarodnom praksom, zaključila je Sanja Bošnjak, državna tajnica u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine nakon predstavljanja publikacije OECD-a u kojoj se stručnjaci te institucije iznijele 11 preporuka za Hrvatsku. Na zahtjev same Vlade i uz financijsku podršku Europske komisije izrađen je „OECD-ov pregled korporativnog upravljanja u državnim poduzećima u Hrvatskoj“, a koji procjenjuje u kojoj je mjeri ono usklađeno sa smjernicama te organizacije. Kao ključne slabosti identificirani su fragmentiranost i ispolitiziranost sustava upravljanja, te nedostatak transparentnosti.
Trenutačne vlasničke strukture, navodi se u analizi, otežavaju ostvarivanje prava državnog vlasništva na razini cijele državne uprave. Resorna ministarstva, pri čemu najviše Ministarstvom prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, nadgledaju portfelj od 39 poduzeća u državnom vlasništvu od posebnog interesa, dok CERP ima izravnije pravo vlasništva nad ostatkom državnog portfelja, uključujući 19 poduzeća u potpunom ili većinskom državnom vlasništvu (kada se uključi i 938 poduzeća na lokalnoj razini, državna poduzeća ukupno čine 47,5 posto BDP-a i imaju 66.939 zaposlenih). Situacija se dodatno komplicira zbog nedovoljno definiranih uloga i odgovornosti između vlasnika i „očitog nedostatka komunikacije i koordinacije između nadležnih ministarstava“. K tome, kako nema službene politike državnog vlasništva, nije jasan ni opseg tržišnih i netržišnih ciljeva poduzeća, pa je teško pratiti i njihovu učinkovitost.
- Temeljni nedostatak na razini pojedinačnih poduzeća u državnom vlasništvu jest ograničena uloga nadzornih odbora koji obično nisu neovisni niti su odgovorni za ispunjavanje osnovnih uloga osmišljavanja strategije i korporativnog nadzora. Postupci imenovanja nisu ujednačeni u različitim poduzećima u državnom vlasništvu, a nadzorni odbori nisu dovoljno zaštićeni od političkog utjecaja“, stoji u analizi. Osim toga, naknade za nadzorne odbore nisu dovoljan poticaj za stručnjake da se jave na ta mjesta. U praksi brojna poduzeća u državnom vlasništvu stoga funkcioniraju kao produžetak nadležnih ministarstava ili prema diskrecijskim odlukama uprave (čije predstavnike imenuje država, a ne nadzorni odbor). Problem je i to što većina poduzeća u državnom vlasništvu ima različite unutarnje kontrole, etike i mjere usklađivanja. Pritom nije uklonjena opasnost od iskorištavanja poduzeća u državnom vlasništvu za stjecanje nezakonite koristi, „na što ukazuju nedavni skandali i optužnice u koje su uključeni direktori poduzeća u državnom vlasništvu i visoki politički dužnosnici“. Stoga se čini, zaključili su i stručnjaci OECD-a, kako je problem izravno vezan "uz pretjeranu politizaciju poduzeća u državnom vlasništvu i njihovih upravnih tijela". Konačno, kako su poduzeća u državnom vlasništvu obično veliki igrači u tržišnim sektorima ekonomije, posebnu pažnju zahtjeva i održavanje poštene konkurencije, a može je narušiti, uz ostalo, neujednačena provedbu pravila javne nabave u tim poduzećima.
OECD vjeruje da se značajan napredak može postići osnivanjem neovisne javne agencije koja bi izravno odgovara Vladi ili bi bila smještena u ministarstvo, „pod uvjetom da nije zaduženo i za regulaciju sektora“. Tijelu treba zakonski dodijeliti odgovarajuće ovlasti i resurse potrebne za učinkovito ispunjavanje uloge koordinatora, uključujući, između ostalog, sljedeće zadaće: razvoj i nadzor usklađenosti s državnim standardima upravljanja i objavljivanja za poduzeća u državnom vlasništvu; praćenje rada poduzeća u državnom vlasništvu i redovito javno izvješćivanje. Isto tako, trebalo bi imati ulogu u imenovanju nadzornog odbora poduzeća u državnom vlasništvu predlaganjem kandidata nadležnim ministarstvima, što omogućuje uspostavu stručnih nadzornih odbora. Novoj agenciji može se dodatno dodijeliti izravno pravo vlasništva, u prvoj fazi za određeni portfelj poduzeća u državnom vlasništvu, s ciljem postupnog proširivanja portfelja kako bi u konačnici uključivala sva poduzeća u državnom vlasništvu.
U slučaju Nadzornih odbora, barem najvećih poduzeća u državnom vlasništvu (više od 500 zaposlenika), preporuka je da imaju većinu neovisnih članova, što uključuje jasne kriterije za njihovu neovisnost od dioničara te od poduzeća i njegove uprave. Predstavnici države, državni službenici i ostali, ističe OECD, ne mogu se smatrati neovisnima. Postupci imenovanja trebaju osigurati da se članovi nadzornog odbora biraju na temelju njihovih stručnih kvalifikacija u transparentnom i konkurentnom postupku. "Državna politika i prakse dodjeljivanja naknada za članove nadzornog odbora trebaju osiguravati mogućnost privlačenja i zadržavanja kvalificiranih stručnjaka", smatraju u OECD-u.
Ulaskom u ERM-II 10. srpnja prošle godine, Hrvatska se obvezala poboljšati upravljanje državnim poduzećima upravo revidiranjem i usklađivanjem nacionalnog zakonodavstva s OECD-ovim smjernicama za korporativno upravljanje u poduzećima u državnom vlasništvu ('SOE Smjernice'). Iako su posljednjih godina poduzeti koraci u tom smjeru, OECD jasno ukazuje da je pred Hrvatskom još puno posla.