Nova mama

Dobrodošla u čarobni svijet majčinske brige

Prvi ultrazvučni pregled obavila sam otprilike u desetom tjednu trudnoće i na slici još ništa nisam razaznavala. Doktor mi je objašnjavao da je ovaj mali kružić glavica, ova druga sjena će biti trbušćić, a ovo pokraj će biti nožice. Pažljivo je pregledavao dalje, a onda se uozbiljio...
Koliko nam god bilo teško čekati do idućeg pregleda, i naša se Silvija uvjerila kako je to najpametnija ideja.
 Foto: iStock

Mama mi je jednom rekla da se majčinstvo može opisati jednom jedinom rječju - briga. Mame brinu je li beba gladna, brinu kad je bolesna, brinu kad dijete krene u vrtić, u školu, na fakultet. Mame brinu da ne sjedimo na propuhu i da s mokrom kosom ne idemo van. Mame ostaju budne čitavu noć i zabrinute čekaju da se vratimo iz noćnog izlaska. Pa i kad odrastemo i imamo vlastitu obitelj, mama će još brinuti jesmo li se toplo obukli i jesmo li jeli.

Znaš da jesi, ali je sve još uvijek isto

To su mame. No ono što mi je mama tad zaboravila reći je da ta briga počinje i puno prije nego se beba uopće rodi. To sam otkrila sama.
Zanimljivi su ti prvi tjedni trudnoće. Znaš da si u drugom stanju, ali zapravo se ne osjećaš odmah drugačije. Znaš da se to događa tebi, ali kao da se radi o nekome drugome. Znaš da imaš maleno stvorenje u trbuhu, ali ne doživljavaš ga baš odmah kao svoje dijete. No sve se to u času promijeni i iznenada postaneš itekako svjesna tog malog bića u sebi čim se pojavi bilo kakva naznaka da bi ga možda moglo nestati.
Kad sam prvi put vidjela svoju bebu, ona je bila tek skup sjena na ekranu. Prvi ultrazvučni pregled obavila sam otprilike u desetom tjednu trudnoće i na slici još ništa nisam razaznavala. Doktor mi je objašnjavao da je ovaj mali kružić glavica, ova druga sjena će biti trbušćić, a ovo pokraj će biti nožice. Pažljivo je pregledavao dalje.
I onda odjednom stao. A ovo... Što je ovo?

Doktor se uozbiljio i pokazao još jedan maleni kružić na ekranu.
- Ne bih htio da se preplašite, vjerojatno nije ništa, ali ja vam moram reći. Ne znam točno što je ovo.
Još je jednom dobro pogledao.
- Hm, da. Tu je neka tvorevina.
Zanijemila sam. Samo sam zurila u ekran kao da ću nešto moći prepoznati.
- A š... što bi to moglo biti? – jedva sam iscijedila.
- Pa može biti svašta. No vjerojatno nije ništa opasno i ne morate brinuti.

Da ne brinem? Ma je li to doktor meni doista rekao da ne brinem? Došlo mi je da ga pitam: 'Pa dobro, jesi li ti ikada u životu upoznao koju mamu? Mame brinu! To je njihov posao!' Jer da - u tom sam času i ja postala mama. Zabrinuta, naravno. Kako je uopće moguće ne brinuti u takvom trenutku? Ako doista želi da ne brinem, najbolje da mi takve stvari ni ne govori. A opet, mora mi reći.
- Kažem, vjerojatno nije ništa. No sljedeći ćemo pregled napraviti za dva umjesto za četiri tjedna. Malo ćemo na to pripaziti pa ćemo vidjeti. U redu. Gotovi smo. Možete se obući.

Foto: iStock
Nije lako smiriti se kada te liječnik zabrine, no probajte ne paničariti jer se to odražava i na vas i na bebu.

Nije mi se izlazilo iz ordinacije

Oklijevala sam ustati. Kao da sam očekivala neki dodatni pregled, još neku analizu, nešto. Bilo što. Kad sam se vratila iz kabine, doktor je nešto zapisivao.
- Evo, odnesite ovo sestri i neka vas naruči za dva tjedna.
Opet sam oklijevala izaći iz ordinacije.
- Ali z... znači, vi mislite da nije ništa? - protisnula sam kroz zube.
- Vjerojatno nije. No dođite za dva tjedna. Ne brinite.
Opet on meni da ne brinem!
Dala sam sestri sve potrebne papire i ona je zapisala termin sljedeće kontrole.
- U redu vidimo se za dva tjedna. Do viđenja.
Ja sam kao ukopana stajala ispred njezinog stola.
- Gotovi ste. Trebate li još nešto? - pitala me.
'Pa da', došlo mi je da joj kažem. 'Trebala bih da me doktor pozove natrag u ordinaciju i da mi kaže da je zapravo sve u redu i da nije vidio ništa čudno, i da je sve super, i da je sve normalo, i da će sve biti u redu. I to sigurno, a ne vjerojatno.
- D... do viđenja.

A onda sam potražila mišljenje drugog "doktora"

Jurila sam kući, a u glavi su se vrtila pitanja: Što je to? Zašto je to tu? Kakva tvorevina? Zašto je bilo što vidio? Zašto? Zašto?
Kad sam došla doma bacila sam se na proučavanje nalaza i slike ultrazvuka. U nalazu je pisalo 'okruglasta tvorevina 3,5 mm'. Na slici se jasno vidjela. Glupa okruglasta tvorevina!
Naravno, odmah sam napravila ono čega se svi liječnici s razlogom groze - krenula guglati. No, što ću upisati? Okruglasta tvorevina?
U panici sam upisivala i na hrvatskom i na engleskom: 'tvorevina 10 tjedana ultrazvuk', 'čudna izraslina ultrazvuk 10 tjedana', 'okruglasta tvorevina 10 tjedana...'
U ovakvim situacijama Google je i najbolji prijetelj i najgori neprijatelj. Ni jedan odgovor mi nije pomogao.

Tražila sam dalje i tek kad sam iscrpila sve upite kojih sam se mogla sjetiti, pomislila sam da bih mogla pogledati kako bi uopće trebao izgledati normalan ultrazvuk u 10. tjednu trudnoće, bez glupih okruglastih tvorevina.

Slike koje su se pojavile pokazivale su mali embrio - baš kao i moj, a neke od njih i - mali kružić, baš onakav kakav se vidi i kod mene. U opisu je stajalo: yolk sac - žumanjčana vrećica.
'Pa doktor je pogriješio! To je žumanjčana vrećica! Valjda.'
Nakratko me obuzela sreća. No tad mi je palo na pamet: Čekaj, liječnik s 15 godina iskustva je pogriješio, a ja - koja sam za žumanjčanu vrećicu prvi put čula prije pola sata - ja sam pogodila? Teško!
Nije mi preostalo ništa drugo nego čekati ta dva tjedna. I to je čekanje bilo užasno. Svako malo bih se ponovno vraćala Googleu, listala knjige, gnjavila i sestru i dečka raznim kombinacijama i mogućnostima. Glupa okruglasta tvorevina! Zašto je tu?!

Ponovni susret

Na dan pregleda bila sam prva u čekaonici. Osim mene, nikog živog. Samo ja i slika okruglaste tvorevina koju grčevito držim u ruci.
- Ah, Novak, tu ste već. Uđite. - pozvala me medicinska sestra.
- Prvo stanite na vagu pa ćemo izmjerit tlak – biflala je ona uobičajene stvari, a ja sam odsutno slijedila njezine upute.
- Možete sad ići doktoru.
Napokon!
Čim sam ušla u ordinaciju, podijelila sam s njim svoja saznanja do kojih sam došla u dva tjedna intezivnog studiranja na medicinskom fakultetu zvanom Google.
- Nije li to žumanjčana vrećica? - pitala sam.
- Nije - rekao je on mirno i pokazao olovkom na sliku - Žumanjčana je ovo gore, a ovo je nešto drugo.
Počeo je pregled i doktor je mirno i proučavao sliku na ekranu.
- Evo to je glavica... No ja sad više ono ne vidim. Izgleda da je to bila pupčana vrpca koja se tako složila da je izgledala kao nekakva tvorevina. To se ponekad dogodi. Ali nema je više.

- Znači nema ničeg čudnog? - pitala sam.
- Ne.
- Ničeg čega ne bi trebalo biti?
- Ne. Samo stvari koje bi trebale biti - nasmijao se doktor.
- I sve je u redu?
- Da. Sve je ok.
Došlo mi je da čovjeka zagrlim. Ili da mu opalim šamar što me uopće tako preplašio. No samo je radio svoj posao.
- Vidimo se za četiri tjedna!

Kad sam odlazila iz ambulante, pomislila sam: 'Dobrodošla u čarobni svijet majčinske brige. Bit ćemo zajedno do kraja života!'

glavica kupusa od 1.5 kg
1 ½ jušna žlica soli
1 jušna žlica kima

široka posuda za miješanje
veća staklena tegla širokog grla
manja zatvorena staklenka napunjena kamenčićima ili rižom
gaza ili slična prozračna pamučna tkanina
komad konopa

Priprema:

Ruke, te svo posuđe i pribor moraju biti čisti i suhi. Na ovaj se način omogućava rast poželjnih bakterija mliječno-kiselog vrenja, a sprječava rast onih nepoželjnih.

  1. Očistite kupus od oštećenja i nečistoća. Uklonite mu tvrdu sredinu. Izrežite ga na tanke rezance.
  2. Stavite izrezani kupus u posudu za miješanje i pospite solju. Dobro miješajte sol i kupus barem 10 minuta. Treba se izdvajati tekućina. Dodajte kim i sve još jednom izmiješajte.
  3. Kupus potom stavljajte u veliku staklenku i svaki put ga dobro pritisnite vanjskom stranom dlana. Na kraju ulijte tekućinu koja je zaostala u posudi za miješanje.
  4. Na vrh izribanog kupusa stavite manju zatvorenu staklenu teglu napunjenu kamenčićima ili rižom (naravno, nekuhanom). Prekrijte gazom i zavežite. Na ovaj način omogućeno je kolanje zraka, a istodobno spriječen ulazak insekata i prašine.

Savjet više!

Važno je da je kupus tijekom kiseljenja uronjen u nastalu tekućinu kako ne bi došlo do razvoja plijesni. Kada ste u prilici, nekoliko puta u danu, provjerite kako napreduje kiseljenje i svaki put žlicom pritisnite kupus priljubljen uz stijenke posude. Kiseljenje traje neko vrijeme. Za manju količinu u staklenci, potrebno je barem pet dana. Nastavite kupus kiseliti i nakon toga. Kada vam bude dovoljno kiseo, stavite ga u hladnjak.

Ne brinite!

Tijekom kiseljenja mogu se pojaviti mjehurići i pjena, no to vas ne mora zabrinjavati. Rezultat su djelovanja dobrih bakterija mliječno-kiselog vrenja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 11:06