Jedna od najpoznatijih ljubavnih priča Hrvatske nije ljudska – već iz ptičjeg svijeta. Ljubav i privrženost roda Klepetana i Malene plijenila je pozornost medija i javnosti ne samo u Hrvatskoj, već diljem svijeta, zahvaljujući između ostalog i dokumentarcu „Ljubav roda na daljinu“, koji je 2017. godine prikazan na BBC-u.
Njihova priča krenula je 1993. godine, kada je domar škole Stjepan Vokić pronašao ženku rode slomljenog krila, vjerojatno zbog krivolova. Trebala je kao i ostale rode letjeti na jug, u toplije krajeve, no nije mogla. Vokić joj je izgradio nastambu u garaži za hladnije vrijeme, a u toplijim vremenima izgradio joj je veće gnijezdo na krovu. Ubrzo joj je u život ušao jedan rodan, s kojim je imala petero mladih, no nije bila riječ o Klepetanu. On se pojavio tek 2001. godine, a Malena ga je odmah prihvatila kao svojeg partnera.
Klepetan bi joj se uporno vraćao početkom svakog proljeća, a njegov dolazak se s nestrpljenjem očekivao. Njihova ljubavna priča trajala je 21 godinu, sve do lipnja 2021. godine kada je Malena uginula. Zajedno su imali 66 mladih tijekom godina, a Klepetan i Malena postali su simbol vjernosti i ljubavi.
Baby Lasagna kao inspiracija
Rode su široko rasprostranjene po svijetu, a u Hrvatskoj ih najviše ima u Sisačko-moslavačkoj i Zagrebačkoj županiji. Prema najnovijim podacima nastalim u procesu monitoringa koji provodi Javna ustanova Zeleni prsten Zagrebačke županije, ove godine je tamo zabilježeno 268 gnijezda roda. Zagrebačka županija jedno je od područja Hrvatske s najvećom biološkom raznolikošću, a dom je i vrlo bogatog ekosustava. Ta prirodna prostranstva su ključan pokazatelj zdravlja okoliša i ekološke ravnoteže. Upravo su rode jedan od najpoznatijih, ali i najcjenjenijih stanovnika ovog područja.
Gnijezda roda se najčešće nalaze na stupovima, gdje ih je 246, a na obiteljskim gospodarstvima i kućama zabilježeno ih je 22. Najpopularniji grad među rodama je Vrbovec, s 58 gnijezda, a slijede ga Ivanić-Grad s 32, te općine Dubrava s 31, te Klinča Sela s 30 gnijezda. U selu Donja Kupčina ih je 22, a u Donjoj Zdenčini 21.
Treću godinu za redom svi zainteresirani mogli su pratiti tajanstveni svijet roda zahvaljujući kameri koja je postavljena kod jednog gnijezda roda u selu Donja Zdenčina.
Oni koji su povremeno pogledali streamove iz gnijezda mogli su vidjeti da su rodani brižni partneri svojim rodama, primjerice da marljivo pripremaju i dograđuju gnijezdo u kojem su u mjesecu svibnju na svijet došla tri ptića.
Tradicionalno, pratitelji Facebook stranice JU Zeleni prsten predlagali su imena ptića, a ona pobjednička, Rim, Tim i Tagi, inspirirana pjesmom koja je ove godine predstavljala Hrvatsku na Euroviziji, predložila je Tihana Otmančić. Mladi Rim, Tim i Tagi na prvi pogled sliče roditeljima, no razlikovati ih se može po boji kljuna i nogu. Mlade rode imaju crni kljun i tamne noge, no s vremenom boja prelazi u nijanse narančaste i tamnocrvene. U vrlo kratkom vremenu ptići su već naučili letjeti i spremni su otisnuti se na putovanje do toplijih krajeva.
Bioindikatori očuvanih staništa
Ove veličanstvene ptice živući su bioindikatori očuvanih staništa. Imaju karakteristično dug vrat, kljun i noge. Već se stoljećima smatraju simbolom očuvanih staništa, a njihova prisutnost u nekom kraju može se smatrati pokazateljem uspješnog suživota prirode i ljudi.
Rode i ljudi su vrlo povezani, a najbolji dokaz tog dugogodišnjeg odnosa su brojne priče i legende koje se prenose generacijama. Svima je dobro poznata i priča iz zapadnih kultura da upravo rode donose djecu. Ta priča vjerojatno potječe od starog vjerovanja da rode donose sreću i blagostanje, ali i iz činjenice da rode ponekad grade svoja velika gnijezda na krovovima kuća.
Rode gnijezda grade od grančica, većih grana, slame, trave, sijena i stajskog gnoja, a u posljednje vrijeme zamijećeno je i da koriste plastične vrećice i špage. Budući da se gnijezda svake godine „renoviraju“ novim materijalima, neka od njih stara su i više od 100 godina.
Jedno gnijezdo može težiti i više od 1000 kilograma, dakle kao omanji gradski automobil, stoga često može doći do oštećenja na krovištima. Javna ustanova Zeleni prsten Zagrebačke županije, u suradnji s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, kroz projekt „Zaštita i očuvanje bijele rode“ vlasnicima objekata na kojima su rode izgradile gnijezda dodjeljuje naknadu od 92 eura za participaciju dijela troškova popravka krovišta, a do sada je za tu namjenu isplaćeno više od 100 tisuća eura.
Idealno područje za rode
Zagrebačka županija je zbog svojih nizina i brdskih predjela, koji nude raznolika staništa, idealna za život mnogih životinjskih vrsta, pa tako i roda. Rijeke Sava i Kupa, koje teku kroz županiju, stvaraju složene ekosustave bogate vodenim tijelima, vlažnim livadama, poplavnim šumama i močvarama – koje su idealne ne samo za rode, već i za druge brojne vrste. Ta područja stvaraju neophodnu infrastrukturu za gniježđenje roda, gdje mogu hraniti i podizati svoje mladunce.
Na vlažnim staništima oko rijeka nalaze se važni izvori hrane, gdje rode pronalaze ribe, žabe, insekte i druge male životinje. Takva staništa nude i sigurnost od predatora, kao i minimalne smetnje prouzrokovane ljudskim aktivnostima, što je ključno za uspjeh gniježđenja. Rodama je potreban stabilan ekosustav, stoga se njihova prisutnost smatra indikatorom zdravlja i očuvanosti prirode nekog područja. Riječ je životinjama koje su iznimno osjetljive na promjene u svojim staništima, a njihova reprodukcija ovisna je o stabilnosti i zdravlju hranidbenog lanca, kao i drugih indikatora adekvatno zaštićenih prirodnih resursa.
Većina prevali golem put svake godine – dva puta
Jedna od najfascinantnijih karakteristika roda su njihove migracije, a bijele rode koje naseljavaju Zagrebačku županiju najčešće migriraju između Europe i Afrike, pa svake godine prevale i više od 10.000 kilometara u jednom smjeru, kako bi pronašle idealne uvjete za život, pronalazak hrane i gniježđenje. Odlazak u krajeve gdje je povoljnija klima upisana je u genetski kod tih ptica, budući da je takva strategija donijela više uspjeha nego ostanak ili trajni odlazak.
Rode u Zagrebačkoj županiji provode proljetne i ljetne mjesece, a pred dolazak jeseni, kreću pripreme za njihov dug put prema jugu. U pravilu, mladunci napuštaju gnjezdilišta prije odraslih, budući da ih njihovo roditeljstvo iscrpi, zbog čega im je potrebno nekoliko dana više kako bi se rekuperirali. Mlade rode na svoje prvo veliko putovanje kreću s tek tri mjeseca starosti, no uglavnom se ne vraćaju odmah u naše krajeve. Vrate se kad postanu spolno zrele, u prosjeku s četiri godine starosti.
Vrlo opasan put
Kako bi došli do svog zimovališta, rode prelete Sredozemno more i pustinju Saharu, a smatra ih se i simbolom koji povezuje dva kontinenta. No, kako rode uspiju prevaliti tako dug put, koji traje nekoliko mjeseci? Rode lete u jatima, koja se okupljaju na otvorenim staništima poput livada, pašnjaka i oranica. Sele se gotovo uvijek tijekom dana, a tijekom leta što češće primjenjuju tehniku zvanu jedrenje. U tom tipu letenja rode hvataju termale, što su kruženja toplog zraka koji isijava sa zagrijanog tla, s potpuno raširenim krilima i gotovo bez zamaha.
Riječ je o iznimno energetski učinkovitom načinu letenja, koje od roda zahtijeva strpljivost. Ako vremenski uvjeti nisu dobri, rode rade stanku, te na pogodnim staništima popunjavaju svoje energetske zalihe hranjenjem. Premda prevale Sredozemlje, rode vrlo rijetko lete preko velikih vodenih površina. Poneke rode lete preko Gibraltara, gdje je tjesnac širok samo 14 kilometara, izbjegavajući i dijelove koji su i par kilometara duži. Iznad mora nema termala koji su im potrebni za jedrenje, a u slučaju da nešto pođe po krivu, nema sigurnog tla na koje mogu sletjeti.
Rode koje lete iz Hrvatske najvećim dijelom prate tok rijeke Save, pa Dunav sve do Crnog mora. Sele se jugoistočnim smjerom preko Bugarske i Turske, a kada prijeđu u Afriku, glavni orijentir im je rijeka Nil. Tako dug let nije nikako bez svojih opasnosti i prirodnih izazova, poput nepovoljnih vremenskih uvjeta, dugih razdoblja bez hrane i vode te raznih prirodnih neprijatelja. Velik dio roda će nastradati, a posebice je velik postotak mladih roda koje ne prežive prvu selidbu. Problem na njihovu putu su i električni vodovi, ali i krivolov.
O ponašanju roda kada dođu u Afriku gdje zimuju znamo poprilično malo. Poznato je da se drže otvorenih područja, te da se rode okupljaju na mjestima gdje vladaju najezde skakavaca.
Prve rode vraćaju se u veljači
Dolazak roda s juga u Hrvatsku kreće otprilike u veljači, no budući da se sve rode ne vraćaju istovremeno, neka gnijezda se popune tek u travnju. Prvo stižu mužjaci, koji nastoje zauzeti gnijezdo koje su koristili prethodnih godina ili se pokušavaju izboriti za bolji teritorij. Povratak u Hrvatsku, gdje se gnijezde, je stoga brži nego odlazak prema jugu. Kada se vrate, ptice su vrlo izmorene, te im treba neko vrijeme da se oporave.
Manje poznata crna roda
Dobro je poznato da je Hrvatska dom bijelih roda, barem za pola godine, no manje je poznato da ovdje živi i srodna joj crna roda. Njena staništa su uglavnom stare i mirne šume s potocima, lokvama i barama, te kanalima i vlažnim livadama.
Za razliku od bijelih roda, kojima je samo ljetno perje na krilima crne boje, kod crne rode većina perja je crna, a bijela boja pronalazi se samo na gornjem dijelu prsa, na trbuhu, bokovima i bazama krila, samo s donje strane. Crne rode su i mnogo rjeđe u našim krajevima, a iz Zelenog prstena navode da ih je čak i do deset puta manje.
Crne rode svoja gnijezda grade uglavnom na stablima hrasta i jasena starijih od 80 godina, uglavnom bliže vrhu. Za razliku od bijelih roda, koje svoja gnijezda uglavnom grade blizu ljudi, crna roda ipak bira život dalje od nas. Vrlo su plahe i osjetljive na uznemiravanje.
Svjetski dan bijelih roda obilježava se svake godine 24. kolovoza, a cilj je upozoriti na opadanje njihovog broja, te sve manje prirodnih staništa i potaknuti zaštitu i očuvanje bijele rode.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Zagrebačke županije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....