Vjerojatno ste i vi to primijetili u razgovorima s prijateljima i kolegama, pandemija nam je svima otvorila oči i pokazala koliko su nove tehnologije i internet zaista važni i neophodni za normalno funkcioniranje društva. Naučili smo se zabavljati online, vježbati, raditi, učiti, a tehnologija nam je omogućila da proživimo neke stvarno bitne i uzbudljive životne događaje na novi način. Mreža pete generacije sve će to učiniti još lakšim i pouzdanijim jer će internetska veza biti stabilnija i brža no ikad prije. 5G mreža je u 58 zemalja svijeta već dostupna korisnicima, a među njima je i Hrvatska. Na gigabitnoj 5G mreži već sada surfaju korisnici A1 Hrvatska, a ultrabrzi signal je dostupan u Zagrebu, Dubrovniku, Šibeniku, Splitu, Trogiru, Zadru, Puli te drugim gradovima.
No, i prije pandemije te 5G mreže, internet je bio tu, nudio nam pregršt mogućnosti za bolji život, samo ih često nismo bili toliko svjesni. Pitali smo naše novinare i suradnike da se prisjete najbitnijih trenutaka svojih života u kojima su imali vidljivu ili pomalo prikrivenu pomoć tehnologije:
Dijana (29): 'Sestra je završila u samoizolaciji tjedan dana prije mog vjenčanja, no ipak je bila prisutna'
Prošle godine u listopadu, nakon već jedne odgode vjenčanja, planirali smo organizirati jedno manje vjenčanje. Broj uzvanika tada je zbog povećanja broja zaraženih mogao biti 50. Broj nam nije toliko bio bitan, bitno je bilo da su najvažnije osobe na taj važan dan uz nas. Na kraju, to nije ispalo baš tako. Tjedan dana prije svadbe moja sestra koja radi u bolnici morala je u samoizolaciju zbog covid pozitivnog pacijenta. Moji snovi o savršenom, malom, obiteljskom vjenčanju su se u sekundi srušili.
Druga odgoda tada za većinu nije bila opcija, iako sam razmišljala o njoj. Na kraju, odlučili smo održati vjenčanje, a sestri smo obećali da ćemo tijekom najvažnijih trenutaka s njom biti povezani putem interneta. Tijekom ulaska u crkvu, kada sam je vidjela na bratovom mobitelu obuzela me tuga i žalost, ali i zadovoljstvo što barem na ovaj način može biti s nama. Pored kume, ona je bila druga osoba koja je u kuminim rukama stajala uz mene. Iako tehnologija nije u potpuno zamijenila njenu fizičku prisutnost, omogućila mi je da barem vidim svoju sestru, da promatram njene reakcije i emocije te da ona iz prvog reda gleda jedan od najvažnijih događaja u mojem životu.
Danijela (19): 'Dani otvorenih vrata iz udobnosti mojeg doma omogućili su mi da odem u Dansku'
Zadnje godine mojeg srednjoškolskog obrazovanja započela je pandemija koronavirusa. Znala sam da želim studirati u inozemstvu, no nisam znala u kojoj državi, niti na kojem faksu. Upravo to korona razdoblje dalo mi je priliku da sudjelujem u danima otvorenih vrata iz fakulteta u drugim državama - iz udobnosti svojeg doma. Preko Zooma sam prisustvovala predavanjima i turama kampusa u raznim dijelovima Europe, i zaljubila se u Kalundborg, maleni gradić u Danskoj. Online dani otvorenih vrata izgledali su tako da su pristupačni profesori odgovarali na pitanja studenta postavljena u chatu, i pritom nas vodili kroz atmosferu malenog kampusa. Kada sam ugledala laboratorije, znala sam da je to fakultet za mene. Pola godine kasnije, spakirala sam cijeli život u tri kofera i doselila se u Dansku. Nakon godinu dana u Kalundborgu, mogu reći da je to prava odluka za mene, i zahvalna sam što su mi online dani otvorenih vrata pomogli da se odvažim otići tako daleko od doma.
Vesna (53): 'Mislila sam da će to biti samo još jedan obiteljski videopoziv, no kći me zvala da kaže kako se zaručila!'
U mojoj obitelji videopozivi putem WhatsAppa su se koristili i prije pandemije, no nikada nisam mislila da ću upravo na taj način saznati jednu tako veliku vijest. Hvala nebesima pa sam sjedila tada kada me moja mlađa kći nazvala, jer zbilja me ostavila u šoku. Kći je u proljeće 2019. s dečkom bila na putovanju u jednom talijanskom gradu.
Jedno poslijepodne nazvali su me putem videopoziva i mislila sam da mi žele pokazati pogled s vidikovca i ispričati gdje su sve bili te što su vidjeli. Međutim, rekli su mi: 'Moramo ti nešto reći...' Lagala bih kad bih rekla da me nije malo stegnulo u želucu. 'Mi smo se zaručili', rekli su u glas, a kći je podigla ruku na kojoj se jasno vidio prsten. Oboje su veliki zafrkanti i vole smišljati fore i podvaljivati mi ih, stoga sam na prvu mislila da su mi opet neku zabavu smjestili. Trebalo mi je nekoliko minuta uvjeravanja da doista povjerujem, a onda su uslijedile suze radosnice i šok, a pristigao je i niz fotografija. Godinu dana kasnije, na ljeto 2020., nakon nekoliko odgađanja zbog pandemije, moja kći se udala, a ja još uvijek u šoku ponekad gledam te slike koje su mi poslali s putovanja u Italiju.
Matija (28): 'U Moskvi sam upoznao Meksikanku, a naše prijateljstvo preko interneta dovelo ju je u Hrvatsku'
Prije nekoliko godina pohađao sam radionicu za novinare u Moskvi i tamo sam upoznao Gabrielu - freelance novinarku i organizatoricu evenata s velikom ljubavi prema glazbi i ruskoj kulturi. U ta tri dana postali smo dobri prijatelji, no kako je moja adresa u Zagrebu, a njena u Ciudad de Méxicu znali smo i sami da su veoma male šanse da se opet vidimo. Unatoč tome, ostali smo u kontaktu. S vremena na vrijeme našli bi se na mreži gdje bi razmijenili novosti i, tek toliko iz zabave, planirali njen dolazak u Lijepu Našu. Ti povremeni razgovori u 2 u noći (na njenoj strani bi bilo tek 19 sati) postali su nam drago viđen odmor od svakodnevnog života kroz koji smo samo produbili naš odnos. Vjerujem da je upravo ta naša konverzacija na ne baš savršenom engleskom bila glavni poticaj da Gabriela prije dvije godine organizira putovanje po Europi te kao jednu od stanica stavi i Zagreb. Prema tome, upravo nam je tehnologija omogućila da ostanemo u kontaktu i da se opet vidimo, a njoj je dala priliku da se zaljubi u Hrvatsku. Ona se potom vratila u svoju vremensku zonu, ali opet planira novi pohod na "Stari kontinent". Ovoga puta u zimskim mjesecima jer i dalje ne zna kako je to osjetiti snijeg pod vršcima pristiju.
Paula (22): 'Dodjelu diplome najbolje prijateljice gledala sam preko YouTube kanala'
Pandemija je puno toga promijenila, nažalost i neke stvari o kojima godinama maštamo. No, bitno je znati se snaći na vrijeme. Tako sam, kada mi je najbolja prijateljica krajem lipnja javila da ima promociju na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu, znala da ipak neću moći s balonima i cvijećem navijati od sreće i pljeskati kada dekan bude prozivao njezino ime da joj uruči diplomu. No, nije uopće bilo upitno hoću li biti uz nju, jer to je važan trenutak u njezinom životu. Nismo do zadnjeg trenutka znali kako će se s obzirom na epidemiološku situaciju sve odigrati, a na kraju je dosta dobro ispalo. Veleučilište je organiziralo prijenos dodjele diplomi uživo na YouTube kanalu, a s njom je unutra na svečanost mogla ući samo jedna osoba. Ona je odabrala svog oca, a njezina obitelj, još pet prijatelja i ja stajali smo vani. Moram priznati da smo bili najbrojniji. Isprva smo se planirali prilijepiti za prozore, no sunce nam je poremetilo planove pa smo ju na kraju s mobitela gledali kako u crnoj halji prima diplomu. U tom trenutku bilo je zabavno i tako pratiti dodjelu, jer na neki način, ipak smo bili uz nju, našu novu fizioterapeutkinju. Navijali smo i pljeskali izvana, a prijateljica kaže da nas je čak čula i unutra jer smo uistinu bili glasni. Veleučilište se sjajno snašlo organizirajući prijenos, a mi smo slavlje smo nadoknadili konfetama i morem buketa čim je izišla iz zgrade s diplomom u ruci.
Ivana (31): 'Internet mi je olakšao najvažniji dan u životu i omogućio medeni mjesec iz snova!'
Kada me dugogodišnji dečko zaprosio, stvarno sam se pribojavala birokracije i papirologije. Gdje, što, kome javiti, kako do matičara? Mučilo me stotinu pitanja. No, ispalo je da aposlutno sve mogu srediti online, preko sustava eGrađani. Tamo sam prijavila vjenčanje, moj budući suprug je prihvatio zahtjev i sve je prošlo bez da smo uopće morali izaći iz našeg stana. Tu je bilo i planiranje medenog mjeseca u Grčkoj, a to stvarno ne znam kako su ljudi radili prije interneta. Pročitala sam sve recenzije, pogledala sve vlogove, pročitala blogove i isplanirala osam najljepših dana u životu. Nevjerojatno je kako uz pomoć tehnologije cijeli svijet postaje toliko dostupan i djeluje nam jako blizu, kada sam prvi put stupila na grčko tlo toliko sam toga pročitala da sam imala osjećaj kako sam ondje provela cijeli život. Osjećala sam se kao doma.
Maja (33): 'Ljudi koje nisam nikad upoznala pomogli su mi u sađenju mojeg prvog, pravog vrta'
Do 2020. godine doslovno nisam uzela motiku u ruke, a onda su me Instagram profili, blogovi i videi okrenuli ka novom hobiju – vrtlarenju. Malo je reći da nisam znala što radim i tako sam mjesecima prije proljeća proučavala sve što sam mogla naći na internetu o vrtlarenju. Proučavala sam forume, iskustva, ispirirala se savjetima onih koji se uzgojem povrća kod kuće bave već dugi niz godina. Nijednog od njih nikad nisam upoznala, imali su samo korisničko ime, ali svaki od njih zaslužan je za moj vrt prepun sočnih plodova.
Ove godine imala sam novi problem, kako uzgajam vrt bez pesticida, jasno je da postoje i određeni prirodni problemi -krtica, rovac i lisne uši. Krtica mi je izbila jagode, jedan rovac je toliko snažan da mi je povukao u zemlju cijelu gredicu jalapeno papričica, stabljiku po stabljiku, a lisne uši grickaju redom listove cikle, mahuna, kupusa, blitve i kelja. Koliko god ova družina zvučala simpatično, odlučila sam kako je krajnje vrijeme da se rastanem od te simbioze.
Pronalazak rješenja nije bio nimalo jednostavan. Surfajući internetom sam pronašla pregršt informacija, ali niti jedna od tih mi nije bila dovoljno u skladu s prirodom. Prebacila sam se na videe i cijelu noć čitala komentare i iskustva drugih ljudi te sam tako naišla na visoku vrtnu gredicu. Uz puno energije i dobre volje, izradila sam je u jednom danu, a to je stvarno bio veliki trenutak za moje zeleno carstvo.
Karmen (31): 'Tri prijateljstva preživjela su zahvaljujući tehnologiji, a poseban je bio prošli Uskrs'
Moj najbolji prijatelj živi u Bruxellesu, a dvije prijateljice u Istri, dok sam ja ostala živjeti u Zagrebu. Upoznali smo se na fakultetu, no nakon diplome, svatko je otišao svojim putem, najviše zbog pronalaska posla. Da tehnologija nije napredovala zadnjih desetljeća, ne znam kako bismo ostali u kontaktu... Valjda bismo si pisali pisma i slali razglednice. Srećom, ovako smo bliski iako smo udaljeni tisućama kilometara. Stalno smo u kontaktu i zajedno proživljavamo sve važne trenutke poput rođendana, blagdana, promaknuća, novih ljubavi... Lani, za vrijeme lockdowna, zbog pandemije se nisu mogli vratiti u svoj rodni grad i provesti vrijeme s obitelji i prijateljima. Inače bismo, tradicionalno, zasjeli u kafić kod faksa i satima pretresali naše živote. No, lanjski Uskrs je bio drugačiji i zauvijek će mi ostati u sjećanju jer smo zajedno na video pozivu preko WhatsAppa, svatko u svome gradu, u istom trenutku bojali jaja. Razgovor i pripreme za blagdan trajale su satima, a mi u tim trenucima nismo osjetili da nas dijeli ogromna udaljenost. Samoća, posebno u takvo vrijeme blagdana zna biti okrutna, a mi smo pronašli način kako da izbjegnemo taj osjećaj. Nastavili smo se tako online družiti gotovo svakoga tjedna, a ja mogu biti samo presretna i zahvalna što mi udaljenost nije uništila prijateljstva.
Za uživanje u bitnim trenucima i životnim događanjima bez ometanja i problema, A1 Hrvatska je 12. kolovoza prva započela s pružanjem usluga na gigabitnoj 5G mreži. 5G hrvatskim korisnicima donosi četiri do pet puta veće brzine i manju latenciju u odnosnu na 4G, što znači da će svaki bitan trenutak proći bez kašnjenja, zastoja u razgovoru ili surfanju, a do omiljenog sadržaja ćete doći osjetno brže. I to neovisno o tome gdje živite, u velikom ili manjem gradu, na selu ili otocima – 5G mreža je jednako brza posvuda.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i A1 Hrvatska.