Na Anića kuku, najvišoj stijeni na Velebitu koja posramljuje i Empire State Building, postoji smjer kojim se uspelo samo dvoje ljudi na svijetu, u Lonjskom polju je najveće močvarno područje u cijelom dunavskom porječju, a na obali rijeke Drave par puta niknu pješčane kreacije koje je moguće doživjeti samo iz zraka

Ove nevjerojatne prizore iz Hrvatske dosad je vidjelo samo nekoliko ljudi, a sada će nas predstaviti u svijetu

Više od 180 milijuna gledatelja saznat će priču o troje iznimnih Hrvata - pripadnici GSS-a koja spašava živote planinara, čuvarici prirode koja se brine za hrvatske orlove te umjetniku koji vjeruje da se umjetnost treba vratiti prirodi
Umjetničko djelo Nikole Fallera na obali rijeke Drave
 National Geographic

Definicija ljepote nije univerzalna i ona se opravdano krije u očima promatrača, no postoje prizori pred kojima je nemoguće ostati ravnodušan. To je, recimo, pogled na zagasito sunce koje prije zalaska prosipa bljeskave bisere po površini modrog Jadranskog mora ili slika u vremenu zaleđenih slapova Plitvičkih jezera ogrnutih bijelim, snježnim pokrivačem. Takvim ljepotama obiluje Hrvatska, što je tvrdnja koju neće osporiti domaći ljudi, a ni turisti. Iako, neki su prizori posebniji od drugih.

Do nekih se treba uspeti više stotina metara, što dobro znaju penjači na strmim bokovima Anića kuka, najznamenitije stijene u Hrvatskoj koja po visini posramljuje i svjetski poznati neboder Empire State Building u New Yorku.

Za neke ljepote treba biti strpljiv. Čuvari prirode u Lonjskom polju čekaju tako danima, oprezno se pomičući metar po metar, kako ne bi preplašili štekavce, moćne čuvare hrvatskog neba, dok podižu malene ptiće.

Tu su i oni prekrasni prizori koji nestanu samo nekoliko trenutaka nakon što su nastali. Na obali rijeke Drave s vremena na vrijeme niknu nevjerojatne kreacije u pijesku koje jedan čovjek radi satima, samo da bi ih prvi jači val u nekoliko sekundi obrisao s pješčanog platna.

Da, te su ljepote posebnije od drugih jer nisu vidljive baš svakom oku, no i to će se sada promijeniti.

Svjetski poznati National Geographic uključio je Hrvatsku u treću sezonu zadivljujuće i prestižne dokumentarne serije Europa iz zraka. Riječ je o emisiji koja gledatelje vodi na jedinstveno putovanje zrakom te im pokazuje prirodne, kulturne i povijesne znamenitosti zemlje na način na koji još nije viđen.

Prva epizoda nove sezone je upravo o Hrvatskoj, što je velika čast za jednu zemlju od samo četiri milijuna stanovnika s obzirom na to da je na listi prioriteta epizoda stavljena ispred Irske, Norveške, Portugala, Islanda i Švicarske. Više od 180 milijuna gledatelja samo iz Europe saznat će kako se lovi prestižni istarski bijeli tartufi, što se nalazi ispod znamenitog Amfiteatra u Puli te koja se tajna krije iza nastanka Stonskih zidina, obrambenog bedema koji je po veličini odmah iza Kineskog zida.

U epizodi će također biti predstavljeni ljudi koji kroz svoj svakodnevni posao i hobije imaju priliku vidjeti one posebne ljepote o kojima smo pričali na početku teksta.

Anića kuk je najveća stijena na Velebitu i po veličini nadmašuje i američki Empire State Building

Prva među njima je Zagrepčanka Sunčica Hraščanec. Ona je po struci grafička urednica i radi u jednom magazinu, no njeno zaposlenje nije razlog zašto je dobila tu veliku čast da sudjeluje u epizodi National Geographica. U emisiji dobivamo pogled na njeno volontersko zanimanje kroz koje spašava brojne živote. Sunčica je, naime, pripadnica Hrvatske gorske službe spašavanja. Uz to je i strastvena alpinistica koja je predvodila restauratorske radove na Anića kuku, jednoj od najpoznatijih europskih stijena za penjanje.

S više od 100 mogućih smjerova za uspon, ovaj sivi gorostas sa svojih 400 metara visine je izazov koji svaki alpinist želi savladati. U proljeće, dok je sezona penjanja, dnevno dolazi barem 15-tak avanturista u Nacionalni park Paklenica koji se užem i golim rukama uspinju uz kameno tijelo Anića kuka. Koliko god da su oni sigurni u sebe i svoju opremu, toliko i vertikalni teren može biti nepredvidljiv i opasan. Upravo zato se nakon zime hrabri pripadnici GSS-a spuštaju niz stijenu te uklanjaju labavo kamenje koje bi moglo ugroziti penjače. U koordiniranoj akciji s čekićem ili pajserom u ruci ispituju svaki centimetar, dok se nogama drže za goli zrak.

- U GSS-u ima stvarno raznih dojava, no najviše volim akcije na stijeni jer se tu osjećam najprirodnije. Uvijek me prati to neko uzbuđenje i nada da ćeš pomoći, da će sve ispasti dobro – priča Hraščanec.

image
Pripadnici GSS-a se spuštaju niz stijenu na Velebitu
National Geographic

U emisiji Europa iz zraka, stojimo uz alpiniste te vidimo kako izgleda jedan od najopasnijih poslova u zemlji. Svaki njihov udarac uranja u tijelo kamenog diva sazdano od mekog vapnenca. Ponekad uklone tek kamenčiće koji pritom frcaju na sve strane, kao iskre na nakovnju kovačnice, a nekad je samo jedan mali pokret prstom dovoljan da odvali nestabilnu gromadu veličine nogometne lopte koja zatim strmoglavo pada sto, dvjesto, tristo metara sve dok se razbije u podnožje kanjona.

- Ne mogu reći da ne postoji osjećaj straha. Nama nije prirodno da rušimo stijenu, već da se po njoj penjemo, tako da se iznenadiš kada s jednim malim dodirom ruke ili čekića srušiš ogroman komad kamena – kaže Hraščanec.

Ne zaboravimo, ovdje se radi o najvećoj stijeni na Velebitu koja visinom prestiže i znameniti Empire State Building. Prema tome, alpinisti GSS-a na samom vrhu imaju bolji pogled nego što ga je imao King Kong kada se u filmu uspeo do vrha nebodera u New Yorku.

Smjer Spomin na Anića kuku svladalo je samo dvoje ljudi na svijetu - Slovenac i Čeh

Baš kao što se divovski fiktivni primat slobodnim stilom popeo uz zgradu, tako i na Anića kuku postoji jedan smjer gdje se slobodnim penjanjem popelo samo dvoje ljudi na svijetu. Zove se Spomin i prvi osvajač tog puta je Slovenac Luka Krajnc koji je za taj pothvat uložio dvije godine rada i truda. Nedugo nakon njega u NP Paklenica stigao je svjetski poznati alpinist Adam Ondra iz Češke. On se popeo, kako kažu penjači, „na pogled“ – došao je, vidio po prvi puta stijenu i uspeo se u jednom danu.

image
Anića kuk - najveća stijena na Velebitu
National Geographic

Vrijeme je da se s vrha stijena spustimo u poplavnu ravnicu rijeke Save koja se naziva velikom europskom spužvom. Riječ je o Parku prirode Lonjsko polje, najvećem zaštićenom močvarnom području ne samo u Hrvatskoj, već i u cijelom dunavskom porječju, koje se ubraja među najugroženije močvarne dijelove u svijetu. Iako ime daje naslutiti da se radi samo o jednom velikom polju, zapravo ga čine tri - Lonjsko, Mokro i Poganovo, koja se u rano proljeće i jesen pretvore u ogromna jezera. Naime, nakon obilnih oborina u obližnjim Alpama razina rijeke Save brzo raste. U poplavnoj ravnici rijeke Save izlijeva se u okolinu stvarajući ogromno močvarno područje dubine do 6 metara i širine veće od grada New Yorka.

Lonjsko polje je najveće zaštićeno močvarno područje ne samo u Hrvatskoj, već i u cijelom dunavskom porječju. Poplavne nizine prostiru se na površini široj od New Yorka

Iako sama riječ „poplave“ nosi sa sobom negativne konotacije, u Lonjskom polju to nije slučaj. Lokalno stanovništvo te biljni i životinjski svijet naučili su koegzistirati s nabujalim morem te su oko njega izgradili svoj život. To nam je objasnila Sandra Prevendar-Nekvapil, čuvarica prirode u PP Lonjsko polje.

- Poplave daju Lonjskom polju život. Kada ih nema onda nastaju problemi oko ispaše stoke, nema mrijesta i samo stanište je onda ugroženo jer su brojne biljne i životinjske vrste vezane upravo uz poplave – ističe Prevendar-Nekvapil.

image
Djetanici i čuvari PP Lonjsko polje
National Geographic

Ovo cijelo područje dom je za više od 230 vrsta ptica, a kralj među njima je štekavac, najveća ptica nizinske Hrvatske. Ovaj bjelorepi orao je strogo zaštićena vrsta koja je bila na rubu izumiranja zbog ugroženog staništa, no posljednjih nekoliko godina se njihova populacija povećala te prema nekim procjenama u Hrvatskoj živi oko 150 parova ovih velikih ptica. Jedna od osoba koja je zaslužna za oporavak broja štekavca jest i Prevendar-Nekvapil. Kao čuvarica prirode njen je posao da promatra štekavce te informacije o njihovom staništu prenosi stručnim službama koje paze da ništa ne ugrozi njihov život. Posebno su oprezni početkom godine kada te velike ptice grade svoje obiteljske utvrde od nekoliko stotina kilograma na vrhovima stoljetnih hrastova. Vidite, štekavci su doživotni partneri. Mužjak i ženka stvaraju ili obnavljaju vezu u svadbenom letu gdje se u zraku povežu pandžama i onda obruše prema tlu. Kruna njihova odnosa dolazi u veljači kada ženka polaže jaje, a pogled na ove moćne ptice zabilježili su i dronovi National Geographica.

- To je osjetljivi period koji pratimo iz određene udaljenosti uz pomoć dalekozora. Zadržimo se samo kratko, da vidimo je li gnijezdo aktivno, odnosno je li ptica u gnijezdu, leti oko njega ili sjedi na grani pored gnijezda. Ako je, to je dobar znak jer onda se vraćamo u svibnju da provjerimo jesu li se ptići uspješno izlegli– priča Prevendar-Nekvapil.

image
Orao Štekavac u svom prirodnom staništu
Lonjsko Polje

U PP Lonjsko polje zabilježeno je 50-tak gnijezda, a prilikom pojave svakog novog čuvari prirode obavijeste Hrvatske šume da naprave zaštitni prsten oko stabla kako bi budući roditelji mogli imati mir za podizanje svojih ptića.

Štekavac ili bjelorepi orao je najveća ptica grabežljivica u Hrvatskoj. Mužjak i ženka su doživotni partneri koji svoju vezu stvore kroz specifični svadbeni ples

No nisu štekavci jedini poznati stanovnici ovoga kraja. U PP Lonjsko polje nalazi se mjesto Čigoč, koje je od 1994. godine službeno prvo europsko selo roda. Štoviše, u njemu živi više bijelih roda nego stanovnika i prema broju gnijezda mjesto ima najbrojniju populaciju roda u Europi. U Parku se nalazi još jedno znamenito mjesto - Krapje, jedino selo u Hrvatskoj koje ima status sela graditeljske baštine. Kućice u tom mjestašcu su građene od drveta hrasta lužnjaka i napravljene su po principu lego kockica. Tko god bolje pogleda, vidjet će da su daske, odnosno planjke, označene brojevima. To je zato da se mogu lakše ponovno sastaviti jer kako je Lonjsko polje poplavno područje, prije pojave nasipa ovaj kraj je stalno bio pod vodom. Mještani su zato uslijed poplava selili svoje kuće na više dijelove te ih kasnije opet vraćali na svoje mjesto.

I dok neki ljudi sklanjaju svoje kreacije pred naletom vode, postoje oni koji puste da i rijeka odnese sa sobom. Ovaj način razmišljanja vodi nas do sljedeće priče o umjetniku Nikoli Falleru i njegovim crtežima na pijesku.

image
Ctrež u pijesku Nikole Fallera
National Geographic

Kad se vodostaj rijeke Drave spusti dovoljno nisko, Faller uzima obične metalne grablje i komad žice te pješčane nanose pretvara u goleme geometrijske crteže. Njegove kreacije teško je u potpunosti doživjeti s tla jer znaju biti promjera i do 50 metara, tako da je potrebno vinuti se u visine kako bi se istinski prepoznala čarobnost njegovih djela. Uz pomoć drona National Geographica gledatelji mogu vidjeti crteže na pijesku satkane poput najfinije čipke koje su nekad radile naše bake.

- Počeo sam prve crteže raditi prije 6-7 godina. Inspiracija su mi bili umjetnici koji su slične kreacije radili na oceanskim plažama, pa sam tako dobio ideju da crtam po pješčanim sprudovima po kojima je Osijek i dobio ime – kaže Faller.

Samo nekoliko sati je sve što ima kako bi udahnuo život na pješčano platno jer potom se podiže razina vode koja bez ikakve milosti briše njegov trud, baš kao što mokra spužva briše kompleksno riješeni matematički zadatak sa školske ploče. Iako, njemu to ne smeta. On zna da treba vratiti prirodi ono što je uzeo.

- U prirodi je sve ciklično, ništa nije vječno, i po meni umjetnost isto treba biti takva. Želim pokazati da ljudsko biće može biti kreativno bez da narušava te da koristi materijale koji će se vratiti prirodi – priča Faller.

image
Umjetniku Nikola Faller crta u pijesku na obali rijeke Drave
National Geographic

Upravo zato on koristi u svakom godišnjem dobu materijal koju mu priroda dodijeli. Zimi je to snijeg, u proljeće trava, preko ljeta pijesak i slama, a na jesen lišće. Što se pak tiče prolaznosti njegovih skulptura, to ga ne zabrinjava ni najmanje jer, kako kaže, platno se stalno obnavlja i stalno ima priliku stvoriti nešto novo.

Umjetnik Nikola Faller uz pomoć običnih grablji radi prekrasne pješčane kreacije na obali Drave koje su u promjeru šire i od 50 metara

Njegov trenutak inspiracije ulovile su kamere National Geographica netom prije nego je tvrdoglava Drava odlučila ukrasti kreaciju za sebe, tako da je njegovo djelo na taj način ostalo zabilježeno u očima vječnosti.

Fallerove crteže, ali i brojne druge ljepote koje nudi Hrvatska možete vidjeti u novoj sezoni fantastične dokumentarne serije Europa iz zraka koja će se 19. rujna u 22 sata prikazivati na National Geographicu. Kao što smo već rekli, Hrvatska je dobila tu veliku čast da svojim ljepotama otvori treću sezonu, no taj dan je poseban iz još jednog razloga za Lijepu Našu. Naime, po prvi puta ikada Hrvatska će dobiti "svoj" dan na National Geographicu, što je uspjeh koji je prije toga ostvarilo samo nekoliko država. Uz emisiju Europa iz zraka emitirat će se još dvije emisije povezane s Hrvatskom – Gordon Ramsay: Neistražene kuhinje i Unutar tvornice: Automobili iz snova. U prvoj emisiji svjetski poznati kuhar Gordon Ramsay otisnuo se u prekrasnu Istru gdje je s našim poznatim chefom Davidom Skokom istraživao tajne Jadranskog mora, ganjao koze i magarce, a dva vrsna kulinarska znanca su čak i odmjerili snage u kuhinji. Nadalje, izuzetno popularna emisija Unutar tvornice posvetila je epizodu jedinom hrvatskom proizvođaču električnih automobila Rimac automobili i njihovom električnom bolidu C_Two, osobnom autu bržem od Formule 1, koji je oduševio svijet. Prema rasporedu, prvo u 21 sat kreće Gordon Ramsay: Neistražene kuhinje, zatim u 22 sata Europa iz zraka te u 23 sata Unutar tvornice: Automobili iz snova.

Stoga, odvojite si tu večer i saznajte na koji način će Hrvatska biti predstavljena svijetu.


Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studia Hanza Medije i National Geographica.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. studeni 2024 20:53