Prema statističkim podacima o svakodnevnoj konzumaciji alkoholnih pića, Hrvatska se nalazi među prvih pet država u Europi, s prevalencijom iznad deset posto, skupa s Francuskom, Bugarskom, Španjolskom i Portugalom. 83 posto Hrvata konzumira alkohol, od čega ga njih oko 18 posto konzumira tjedno, a 21 posto mjesečno. Oko jedan posto Hrvata slijedi ekscesivan obrazac svakodnevnog pijenja alkohola (što podrazumijeva šest ili više pića u danu), tri posto čini to tjedno, a 12 posto mjesečno.
Navedeni podatci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pokazuju da se Hrvati itekako redovno druže ‘sa čašicom‘, a posljedice za zdravlje mogu biti pogubne, posebice ako se radi o ekstremnijim ponašanjima, odnosno o neumjerenoj i neodgovornoj konzumaciji alkohola. Alkohol utječe na cijelo naše tijelo, ali i um. U Americi je polovica smrti kojima je uzrok bolest jetre povezana s alkoholom, a smatraju da se s alkoholom može povezati i oko pet posto svih slučajeva raka, kao i da je uključen u 60 posto fatalnih opekotina, utapanja i ubojstava. Čak polovica seksualnih napada također je povezana s alkoholom, kao i 40 posto sudara motornih vozila, samoubojstava i opasnih padova.
Europsko istraživanje o pijenju, pušenju i uzimanju droga (ESPAD) pokazuje da je čak 42 posto učenika prvi put probalo alkohol sa 13 godina ili ranije, a Hrvatska je iznad prosjeka ESPAD istraživanja za sve prikazane pokazatelje pijenja alkohola.
Alkohol je tinejdžerima i mladima zanimljiv iz raznih razloga, koji idu od radoznalosti i inata preko želje da djeluju starije, uklope se u društvo ili budu ‘važni‘ poput svojih idola iz filmova, serija ili s društvenih mreža. Ipak, neiskustvo i veliki zanos nerijetko dovedu do priča koje rezultiraju barem mučninom, a nekad i puno većim traumama na koje se tinejdžeri požale. Naši čitatelji i novinari su nam ispričali sve o svojim prvim susretima s alkoholom i tome zašto se i kako s godinama promijenio njihov odnos prema ovoj supstanci čija je pretjerana konzumacija vrlo opasna, a s druge strane i toliko društveno prihvatljiva.
Marko (25), student elektrotehnike: ‘Prijateljima sam spasio život‘
Moj prvi susret s alkoholom bio je možda najgori susret s bilo čim ikad. Tri prijatelja i ja popili smo pet litara vina (ja već tada u gipsu do ramena) i pronašli su nas moji roditelji onesviještene u potkrovlju kuće s punih 15 godina. Jedna od scena je bila i da mama ulazi u moju sobu, jedan prijatelj visi s krovnog prozora, druga dvojica leže jedan na drugome, a ja buncam sa slomljenom rukom kak‘ je sve u redu i ne mogu se ustati iz kreveta, zapovraćan. Odlazak na hitnu nije bila opcija pa smo prošli sve ono najgore na živo pred mojim roditeljima. Sodoma i gomora.
Prvi susret s alkoholom mi je osobno bio najgore iskustvo, međutim bio sam i u situaciji kada sam prijatelju i prijateljici spasio živo. Popili su bocu alkoholnog pića, onesvijestili se i pothladili, a kada sam ih pronašao nakon nekog vremena pozvao sam njihove roditelje i hitnu pomoć. Nedostajalo je jako malo da ovom jako lošom idejom okončaju svoj život. Srećom danas su oboje živi, zdravi i odgovorni ljudi.
Dok sam bio mlađi, alkohol mi je bio sinonim za zabavu, sve se vrtilo oko toga da se ‘cuga‘, čak nije bilo ni bitno što. Često smo i nakon opakog mamurluka odmah ponovno išli van i ponavljali radnju,ali danas to ipak više ne radimo, već se se prema alkoholu odnosim puno odgovornije. ‘Zalomi‘ se i danas da se popije koja čašica previše, međutim granice ipak postoje. Kad si mlad ne brineš puno za neke stvari, a pogotovo ne za alkohol, koji u tim godinama predstavlja samo zabavu, a nažalost je puno više od toga. Poručio bih mladima da razmišljaju o posljedicama koje pretjerana konzumacija alkohola nosi sa sobom, pogotovo danas kad je svima sve dostupno. Nemojte se dovest u situaciju da vam se život preko noći okrene zbog gluposti. Ostanite sigurni i odgovorni, uvijek u krugu ljudi kojima vjerujete i to je možda najbolji mogući savjet za sve što u životu radite.
Matej (27), student režije: ‘Pet godina nisam popio ni kapi‘
Zajedno s prijateljima išao sam proslaviti zadnji dan škole i ekipa je počela donositi alkohol. Do tada nisam nikada konzumirao alkohol, a tada sam prvi puta probao pivo. S vremenom je nekim mojim prijateljima počela biti muka od previše alkohola i pili su mlijeko, kako bi se ispovraćali na silu, jer su negdje pročitali da će ih to otrijezniti. Jako bizarno iskustvo, ali unatoč svemu i ja sam pio jer mi je bilo iznimno neugodno da nisam ‘dio ekipe‘.
Poslije sam i sam povraćao, bez da sam pio mlijeko. Za vrijeme boravka u Pragu, nekolicina prijatelja i ja smo se toliko napili da se gotovo ne sjećamo kako smo se vratili nazad u sobu. Pred jutro smo shvatili da nam nedostaje jedan prijatelj. Policija ga je našla onesviještenog negdje u gradu, a zatim su ga doveli do našeg hotela u kojem je bio prijavljen. Bili smo prestravljeni, ali nam je kasnije to sve, nažalost, bilo smiješno.
Kroz mladost sam imao velikih problema sa anksioznosti i 2018. godine sam, uz druge zdrave životne odluke, odlučio u potpunosti prestati konzumirati alkohol. Počeo sam se baviti sobom i išao sam na bihevioralne terapije.
Shvatio sam da ne mogu funkcionirati bez alkohola u društvu jer sam do svojih formativnih godina uvijek bio pod laganim utjecajem alkohola kad bih bio u društvu. Bio sam previše nervozan i asocijalan, ako alkohol nije bio uključen u priču. Nakon što sam dvije godine apstinirao od konzumacije alkohola, počeo sam se ponovo socijalizirati. U početku mi je bilo jako teško, ali onda tijelo i mozak shvate da možeš bez alkohola i ide bez problema.
Prvu kap alkohola popio sam ove godine, nakon pet godina apstinencije. Popijem koje piće u nekim prigodama i to je to. Sada sam već odrasla osoba i posložio sam si prioritete u životu i ne gledam više na alkohol kao ‘socijalni lubrikant‘. Kada odlučim konzumirati alkohol, uvijek ga konzumiram umjereno i odgovorno.
Karla (25), studentica filozofije: ‘Najgori osjećaj? Gubitak pamćenja‘
Prvo iskustvo s alkoholom imala sam na proslavi završetka osnovne škole, što mi je, kada uzmem u obzir svoje susrete s djecom koja su trenutno u osmom razredu, jako bizarno i strašno jer ih doživljavam kao malu djecu, što zapravo i jesu. Moje iskustvo nije otišlo dalje od jedne čaše alkoholnog pića jer su moje prijateljice krenule redom povraćati prije nego što sam stigla više od toga popiti pa sam preuzela brigu o njima.
Znam za puno horor priča, od strašnih i ozbiljnih situacija u kojima je netko zlouporabio tuđe stanje omamljenosti, a i iz vlastitog iskustva najstrašniji su mi momenti gubitka pamćenja i buđenja ujutro bez jasnog saznanja o događajima večer ranije.
Prvi susreti s alkoholom značili su maksimalno opijanje do krajnjih granica i iskorištavanje prilike za konzumaciju alkohola. Nakon što je s vremenom njegova prisutnost disperzirala na prigodne i svakodnevne situacije, kao što je otići s prijateljem na pivo-dva, a niti prerastanje u izlazak nije bilo isključeno, kao vid druženja, dobio je status nekog standarda i upravo me taj moment i plaši jer smatram da učestala i ležerna konzumacija alkohola nije zdrava ni poželjna na fizičkoj, ali i psihičkoj zdravstvenoj bazi. U svakom slučaju, danas nastojim prorijediti prigode u kojima konzumiram alkohol.
Mlađoj sebi bih svakako sugerirala da nakon čaše alkohola i popijem čašu vode. Trenutno eksperimentiram s time, jer mi alkohol nije potreban da se zabavim, a i krevet me ‘zove‘ puno ranije kada ne pijem. Mislim da je svatko tko zna svoje granice i kada se potrebno zaustaviti jako cool, jer tada ne radi probleme sebi, a niti drugima.
Ivona (35), novinarka: ‘Skoro sam pala s krova‘
Iako su moji tadašnji vršnjaci konzumirali alkohol još u osnovnoj školi, i time se hvalili, mene je zainteresirao tek pred kraj srednje škole. Tada sam počela češće izlaziti s društvom, a alkohol je bio neizostavan dio zabavljanja. Sjećam se kada sam se prvi put napila. Bili smo u jednom klubu, atmosfera je bila užarena i svi smo bili odlično raspoloženi. Imala sam oko 17 godina te je sve što sam do tada probala od alkohola bili likeri, pivo i vino, ali sam u klubu odlučila da ću probati tada najpopularnije piće – alkohol kombiniran s energetskim pićem.
Nakon prva dva pića počela sam osjećati da sam opuštenija, više se smijem i nije mi problem započinjati razgovor o osjetljivim temama. Moram priznati da mi se svidio taj novi nalet samopouzdanja, jer sam u svakodnevnim okolnostima tiša i povučenija. Zbog toga sam popila još nekoliko pića i primijetila da mi sve djeluje nekako usporeno. Pola razgovora koje sam vodila se nisam sjećala, a sljedećeg jutra uhvatio me gadan mamurluk, no tada sam bila mlada, a sav taj etanol filtrirao se kroz moj organizam puno brže nego što to može danas.
Nekoliko puta u životu sam se baš jako opila, a posljedice su bile užasna mučnina, povraćanje, glavobolja i slabost u tijelu. Srećom nije eskaliralo u toj mjeri da sam završila na hitnoj ili nešto slično, ali ipak, jedno iskustvo mi se urezalo u pamćenje i obećala sam si da mi se neće ponoviti.
Bila sam u ranim dvadesetim godinama i odlučila sam ‘začiniti‘ jednu sasvim običnu večer s malo više pića. S dečkom sam sjela u obližnji park te smo pijuckali alkohol iz prilično velikih papirnatih čaša. Nismo uočili koliko smo popili, ali smo već dobrano pretjerali i odlučili smo napraviti nešto ludo - popeti se na krov obližnje kuće. Kako je bila riječ o prizemnici, nije bilo osobito teško popeti se. Međutim, spuštanje je bilo nešto izazovnije te sam skoro pala, a zaradila sam i ogrebotinu. Kad smo se konačno vratili kući, nisam mogla zaspati od vrtoglavice, a i imala sam jaki podražaj na povraćanje. Dva dana nakon toga nisam mogla doći sebi. Nikada to nisam i ne bih više ponovila. Ne isplati se!
Iako me prije alkohol zabavljao i zbog njega sam se osjećala samopouzdanija i opuštenija, danas mi sve manje ‘treba‘ i sve manje odgovara. Tu i tamo na nekom rođendanu ili druženju nazdravim, ali pretjerivanje s alkoholom mi je postalo odbojno. Zašto bih uništavala svoje tijelo i poslije se osjećala užasno kad nastupi mamurluk? Alkohol mi više nije bitan faktor u životu, niti mi više treba da bih se zabavila.
Primijetite i osvijestite kada biste trebali stati s konzumacijom da ne bude neželjenih posljedica te uz piće paralelno uvijek pijte vodu, jer će vas konzumacija vode u većini slučajeva spasiti od mamurluka i trovanja alkoholom. I za kraj, ako ne želite konzumirati alkohol, a prijatelji vas nagovaraju i ismijavaju zbog toga, držite svoj stav i ne dajte se pokolebati. Nije sramota ne htjeti piti i to im dajte do znanja, a ako oni to ne mogu prihvatiti, onda vam niti nisu pravi prijatelji.
Doris (26), novinarka: ‘Vidim samo negativne strane alkohola‘
Prvo alkoholno piće popila sam u društvu svojih roditelja. Ne sjećam se koliko godina sam imala, ali se zato dobro sjećam okusa ‘bambusa‘ koji je mama znala pripremati od jeftinog crnog vina i gaziranog soka. Valjda su mi svojom čarobnom mješavinom stvorili odbojnost prema svakom alkoholnom piću, pa kasnije nisam imala potrebe za njima, čak niti u izlascima. Dobra taktika, mama i tata! Osim toga, alkohol mi se zamjerio kao maloj kada mi je mama, dok bih imala visoku temperaturu tijela, na noge stavljala obloge od rakije. Taj smrad vjerojatno nikad neću izbiti iz glave. Ne znam je li rakija smanjila temperaturu, ali sam sigurna da mi je stvorila odbojnost prema svakom alkoholnom piću takvog mirisa.
Sva iskustva s alkoholom koja sam dosad imala su dobra. Znam postaviti granice, a osim toga, uvijek sam bila ‘mama‘ u društvu, pazila sam na druge i brinula o prijevozu, pa nemam najgore iskustvo s alkoholom. No, dvije situacije s alkoholom u glavnoj ulozi su mi ostale urezane u pamćenju. Prva je kad sam na dočeku Nove godine s prijateljicama u kući mojih roditelja popila čašu tequile više, odnosno dvije čaše jer više od jedne ne mogu podnijeti. Jako mi se vrtjelo, nije mi u tom trenutku bilo ni smiješno ni zabavno, a rješenje sam (valjda) pronašla u mlijeku. Druga situacija se odvila na vjenčanju obiteljskih poznanika gdje sam popila nekoliko koktela i imala sve simptome kao iz ranijeg primjera. No, na sreću, nisam miješala pića i ostatak večeri sam pila vodu i riješila se svih neugodnih simptoma.
Najgore iskustvo zapravo pamtim iz tuđih primjera. Na dočeku Nove godine u srednjoj školi prijatelj, koji je bio potajno zaljubljen u mene, popio je pola tequile da bi mogao razgovarati sa mnom. Na kraju je povraćao čitavu večer, ležao na podu kupaonice u nesvijesti i više me nikad nije mogao pogledati u oči. Nimalo ugodno, ali zato jako poučno.
Mislim da imam super odnos prema alkoholu. Volim popiti čašu vina u društvu, ali se osjećam emocionalno potrošeno kad popijem malo više alkohola. Naravno, imala sam period kad sam se osjećala "cool" s čašom alkohola u ruci, ali sad mi je puno draža voda. Prošli mjesec sam, primjerice, bila gost na vjenčanju i u cijeloj večeri popila samo pola čaše vina. Za zabavu su mi potrebne udobne cipele, dobra glazba i ljudi spremni za ples. Pomaže također što moji roditelji i prijatelji nisu ljubitelji pretjerane konzumacije alkohola, kao i što nikad nisam bila povodljiva, a na tome čestitam roditeljima. Neki se hvale koliko mogu popiti, ja se volim pohvaliti kako poznajem svoje granice. ‘Uvik kontra, takva sorta!‘.
Tinejdžerima bih savjetovala da, iako to nije nimalo jednostavno, pokušaju biti "svoji", a roditeljima da razgovaraju sa svojom djecom i objasne im potencijalne probleme i neugodnosti vezane uz pretjeranu i neprimjerenu konzumaciju alkohola. Nemojmo zaboraviti da sve" kreće od kuće", i da su upravo roditelji ti koji imaju najveći utjecaj i koji su najveći primjer i uzor svojoj djeci, pa je samim time njihova uloga u odgoju djece i jasnom postavljanju i komuniciranju granica krucijalna.
Za više informacija o umjerenoj, odgovornoj i sigurnoj konzumaciji alkohola, pozivamo vas da posjetite web stranicu konzumirajodgovorno.hr, na kojoj je tematika savjesnog pristupa pićima obrađena kroz brojne kuteve. Stranica se, među ostalim, bavi utjecajem alkohola na razvoj adolescenata te pruža smjernice o tome kako razgovarati s djecom o alkoholu i educirati ih o potencijalnim rizicima. Posebno se ističe važnost povjerenja i postupnog pristupa u takvim razgovorima.
Jedan od važnih aspekata ovog weba je osvještavanje važnosti uloge roditelja u oblikovanju stavova djece prema alkoholu. Naglašava se da djeca često uče o konzumaciji alkohola promatrajući svoje roditelje te da je važno biti pozitivan primjer. Ali i razumjeti svojega tinejdžera/icu.
Uz brojne praktične savjete za roditelje i mlade koje daju stručnjaci, na webu je moguće riješiti kviz kojim provjeravate koliko o alkoholu doista znate, a korisne sadržaje će naći i oni koji se pitaju je li prihvatljivo popiti piće nakon posla i u kojoj mjeri.
Stranicu je pokrenula HUP Koordinacija proizvođača, trgovaca i distributera jakih alkoholnih pića.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija i HUP Koordinacije.