Paulo Sršen (21) već je u srednjoj školi znao da želi otići u inozemstvo. Čak ni kao tinejdžer nije vidio svijetlu budućnost za sebe u Hrvatskoj, pogotovo ne u rodnom Opuzenu. Njegove bojazni su se ubrzo potvrdile nakon završetka školovanja. S 19 godina radio je u lokalnom kafiću za 3700 kuna, dodatni prihod bio mu je nogomet, no znao je da od te karijere neće biti velikog kruha. Živio je od plaće do plaće, bez mogućnosti da spremi nešto sa strane. Maštanje o odlasku iz zemlje se ponovno intenziviralo, a konačni okidač bio je stric. On je već šest godina radio u Irskoj i rekao mu je da ode s njim, neka pokuša.
Poslušao je i otišao, bez velikog radnog iskustva i s nikakvim znanjem o jeziku. Danas, dvije godine kasnije, Sršen je i dalje u Dublinu. Radi u firmi koja proizvodi drvena vrata, dio radnog vremena provodi na viljuškaru, dio u uredu na računalu. Plaća mu iznosi 3000 eura, ako povuče više subota može nagurati i 4000 eura. Engleski je u međuvremenu svladao, a mjesečno mu ostane oko 10, ponekad i 15 tisuća kuna. Sretan je, kaže, i ne razmišlja o povratku u Hrvatsku.
Sršen je tako jedan od oko 20.000 Hrvata, koliko ih, prema podacima Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, živi u Irskoj. Intenzivni pohod na zeleni otok počeo je 2014., godinu dana nakon što je Hrvatska ušla u Europsku uniju, odnosno kada je Irska prvi puta imala najbrže rastuće gospodarstvo u EU. Velika potražnja za radnicima pretvorila je otočnu državu u idealnu destinaciju za ljude željne boljih prilika, no posljednjih se nekoliko godina počeo ispuhivati mit o „obećanoj zemlji meda i mlijeka“ jer je i Irsku, kao i ostale europske države, pogodila kriza uzrokovana pandemijom.
Najbrže rastuće gospodarstvo
Irski Središnji ured za statistiku objavio je u kolovozu da je godišnja stopa inflacije najviša u posljednjih deset godina te da su, uslijed snažnog rasta cijena energenata, porasli troškovi prijevoza, stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva. No, opet, prema podacima Eurostata, Irska s 8,9 posto drži šestu najnižu stopu inflacije u eurozoni, dok Europska komisija procjenjuje da će njihova ekonomija porasti za 5,4 posto u 2022. te da će iduće godine ponovno zauzeti mjesto zemlje s najbrže rastućim gospodarstvom. Kada se sve uzme u obzir, postavlja se pitanje – isplati li se i dalje otići u Irsku? Odgovor smo odlučili potražiti kod ljudi koji su sami otišli putem zelenog otoka u posljednje dvije godine. Jedan od naših sugovornika je upravo Sršen s početka teksta koji je tu veoma jasan.
- Itekako se isplati. Namirnice koštaju jednako kao i u Hrvatskoj, a plaća je puno veća. Renta je skuplja, to ne mogu negirati, ali ako živiš normalnim životom možeš uštedjeti dosta novaca. Ako stalno izlaziš po kafićima i restoranima, nećeš biti u plusu jer je to ovdje luksuz. Uglavnom, nećeš se u Irskoj obogatiti, no nećeš ni životariti – navodi Sršen.
Najam stana je, dakle, najskuplji izdatak u irskom kućanstvu. Prema podacima tvrtke za nekretnine Daft.ie, prosječna stanarina je u prvom kvartalu ove godine iznosila 1567 eura, što je porast od 11,7 posto u odnosu na lani. Sršen pritom plaća najam oko 600 eura s time da živi u većoj kući u Dublinu sa stricem i još jednim njihovim prijateljem iz Hrvatske koji također daju toliko. Još jedan „luksuz“ u Irskoj su duhan i alkohol, a naši sugovornici tvrde kako je cijena cigareta i do tri puta veća nego u Hrvatskoj. No, zato su neke živežne namirnice jeftinije nego u Lijepoj Našoj.
- Baš sam pričao s bakom i malo smo uspoređivali cijene te zaključili da su brašno i ulje skuplji u Hrvatskoj. Gorivo je isto slično, oko dva eura je ovdje, što nikako nema smisla kada se u obzir uzmu razlike u plaćama u Hrvatskoj i Irskoj – kaže Sršen.
Kako smo već spomenuli, plaća mu iznosi u prosjeku 3500 eura te se godišnje, kaže, poveća za 4 do 8 posto. Tome pridodaje i redovite božićnice i uskrsnice, ali i posebni obzir poslodavca prema radnicima.
- Kada sam tek došao u zemlju nisam znao jezik, no svi su mi izlazili u susret i pomagali. U ove dvije godine nisam ni na poslu ni na ulici doživio niti jednu neugodnost zbog činjenice da nisam iz Irske. Ljudi su ovdje stvarno ljubazni – iskren je 21-godišnji Opuzenac.
Posao u Musgraveu
Hvalospjeve na račun svoje nove domovine dijele i Puljanin Goran Rukljač (32) te Koprivničanka Irena Harmadi (24). Ovaj mladi par prošle se jeseni preselio u irski Kilcock, gradić 30 minuta od Dublina, a zatekli smo ih baš na godišnjem odmoru u Puli. Ispričali su nam kako su i njima glavni motivator za odlazak bile financije, ali i bolji radni uvjeti. Rukljač je u Hrvatskoj prvo radio kao prodavač u duty free shopu na aerodromu te zatim kao radnik u skladištu, no ni na jednom mjestu nije vidio prostora za napredak. Harmadi je, pak, prošle godine friško završila studij turizma u Puli, no iz razgovora s prijateljicom iz Irske je shvatila da u struci može zarađivati 2,5 puta više te da su joj mogućnosti šire nego u Lijepoj Našoj.
Upravo zato su odlučili emigrirati, a da je vani stvarno bolje, kažu, uvjerili su se već pri prvom kontaktu s novom firmom. Rukljač se, naime, već u Hrvatskoj prijavio za posao u Musgraveu, vodećoj tvrtki za distribuciju hrane i najvećem privatnom poslodavcu u Irskoj, te dogovorio posao u njihovom skladištu.
- Čim smo sletjeli u Irsku dočekali su nas ljudi iz Musgravea. Organizirali su nam put do smještaja koji su nam također plaćali prvih šest tjedana. Meni kao zaposleniku su refundirali cijenu karte, a Ireni su čak našli i posao u jednom od partnerskih dućana – priča Rukljač.
Tražena radna snaga
Kasnije im je Musgrave našao i jednosoban stan u kojemu i dalje žive, a rentu plaćaju 850 eura. Plaća im je, kaže, dvostruko veća nego u Hrvatskoj te im svaki mjesec ostane između 600 i 1500 eura čistog novca. Stoga i oni, baš kao i Sršen, trenutno ne vide skorašnji povratak u Hrvatsku, pogotovo jer Harmadi planira uskoro tražiti posao u struci.
- Posla ovdje stvarno ima i može se daleko napredovati, ponajviše zato što njihova radnička klasa odlazi iz zemlje. Oni ciljaju u zemlje kao što su Engleska, SAD i Novi Zeland, iako ne shvaćam zašto jer Irska je i dalje zemlja s najbrže rastućim gospodarstvom u Europi – navodi Rukljač.
Hrvati su, pak, tražena radna snaga u Irskoj, što pokazuju i oglasi za posao koji targetiraju upravo hrvatske radnike. Tvrtka Musgrave organizira od 12. do 27. rujna Dane otvorenih vrata u Zagrebu, Osijeku, Sisku, Karlovcu, Rijeci, Puli i Splitu za sve zainteresirane za stalni posao skladišnog radnika ili vozača CE i E kategorije.
Budućim zaposlenicima nude ugovor za stalno s punim radnim vremenom, osiguran trajni smještaj za vrijeme zaposlenja, prijevoz od smještaja do posla, povrat iznosa za avionsku kartu, kao i pomoć pri izradi bankovnog računa i PPS broja (identifikacijski broj sličan OIB-u i koristi se za brojne potrebe od zapošljavanja do ostvarivanja socijalnih beneficija). Plaća skladišnog radnika kreće se između 26.500 i 33.550 eura godišnje (između 199.000 kuna i 250.000 kuna), dok profesionalni vozač može zaraditi u godini dana minimalno 40.000 i maksimalno 61.000 eura (minimalno 300.000 kuna i maksimalno 458.000 kuna). Jedini uvjet jest znanje jezika te životopis na engleskom.
Naravno, iskustvo naših sugovornika ne dijele svi Hrvati koji su otišli raditi u Irsku. Ima onih koji su ostali par mjeseci te se odmah vratili jer nisu našli dobar posao, jednako koliko ima i parova koji su odlučili osnovati obitelj u Irskoj te se u Hrvatsku vratili tek pod stare dane. U svakom slučaju, svaka priča je drugačija, no Sršen tvrdi da sve ovisi o upornosti pojedinca.
- Mi Hrvati želimo sve odmah - da je plaća visoka, stan super, ali to ne ide tako. Moraš se potruditi, pametno trošiti i imat ćeš dovoljno. Puno mojih prijatelja se došlo ovdje zezati, izlazili su, ali to ovdje ne prolazi ako baš želiš zaraditi – kaže Sršen.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Musgravea.