SVE NA JEDNOM MJESTU

E-brojevi, aditivi, certifikati... ovo je jedini vodič kroz deklaracije koji vam je potreban

Unatoč tome što se radi o važnim informacijama, malo tko zapravo čita deklaracije na proizvodima prije kupnje. Vrijeme je da se to promijeni
 Shutterstock

Jeste li čuli za HACCP, IFS ili ZTS? Znate li što označava kJ? Što se krije iza oznake E 181, a što iza E 1105?

Ne radi se o tajnim porukama i u dešifriranju ovih informacija neće vam trebati enigma, ali ove oznake i kratice svakako bi valjalo poznavati.

Pronaći ćete ih na deklaracijama, svojevrsnim osobnim iskaznicama svake namirnice koja nam govori o podrijetlu tog proizvoda, njegovoj namjeni i sastavu, a istovremeno nam potvrđuje i da je taj proizvod siguran za konzumaciju. Unatoč tome što se radi o važnim informacijama, malo tko zapravo čita deklaracije na proizvodima prije kupnje. Prema istraživanju koje su proveli Ministarstvo poljoprivrede, Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu te Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu 66 posto potrošača je reklo da nikada ili rijetko kada čita informacije na hrani. Oni, pak, koji ih redovito ili ponekad čitaju, u većini slučajeva traže rok trajanja, zemlju podrijetla i sastojke.

Prema podacima Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, informacije koje se moraju nalaziti na hrani uključuju: "naziv hrane, popis sastojaka (sa svim aditivima), podatke o alergenima, količinu određenih sastojaka, rok trajanja, zemlju ili mjesto podrijetla, naziv i adresu subjekta u poslovanju s hranom, neto količinu, posebne uvjete čuvanja i/ili upotrebe, upute za upotrebu (ako su potrebne), sadržaj alkohola u pićima (ako je viši od 1,2%) i nutritivnu deklaraciju".

Prilikom kupovine, na deklaracije proizvoda nije dovoljno samo 'baciti oko' već ih treba čitati s razumijevanjem, a upravo to je najčešće problem.

- Označavanje hrane je najvažniji trenutak u komunikaciji proizvođača hrane s potrošačem. Jedno od općih načela propisa o hrani jest pružanje podataka potrošačima koji će biti temelj za njihov odabir hrane koju konzumiraju, kao i sprječavanje postupaka kojima bi se potrošače moglo dovesti u zabludu – rekli su nam iz Ministarstva poljoprivrede.

image

Prilikom kupovine, na deklaracije proizvoda nije dovoljno samo 'baciti oko' već ih treba čitati s razumijevanjem

Shutterstock

Iako većina potrošača na neki način pokušava voditi zdrav način života, deklaracije na proizvodima smatraju zbunjujućim i premalenim za čitanje. Kako biste razumjeli sve o proizvodu prije kupovine, pa čak i pojedine kratice te specifične oznake donosimo vam kratak vodič za dešifriranje deklaracija.

ROK TRAJANJA

Jedna od informacija koju mnogo potrošača pogrešno tumači je vezana upravo za rok trajanja. Mlijeko, meso, sir, keksi, začini – na svim ovim namirnicama pronaći ćete ili „Upotrijebiti do“ ili „Najbolje upotrijebiti do“. No, ne radi se o istoj informaciji napisanoj na samo malo drugačiji način.

Kada na proizvodu stoji oznaka „Upotrijebiti do“ znači da se hrana može konzumirati do datuma navedenog na ambalaži, a nakon isteka navedenog roka više nije sigurna za konzumaciju. S druge strane, oznaka „Najbolje upotrijebiti do“ znači da će, ako se držite uputa za čuvanje, hrana biti sigurna za jelo i nakon isteka navedenog datuma.

PROIZVODI S CERTIFIKATIMA

Posebne oznake i certifikati postoje kako bi se podigla razina povjerenja u cijelom lancu stvaranja vrijednosti koji završava s potrošačem, odnosno njegovom odlukom hoće li ukazati povjerenje određenom proizvodu. Oznaka HACCP (Hazard Analysis and Critical Control Point) daleko je najčešća na proizvodima jer je od 2009. prema Zakonu o hrani obvezna za sve proizvođače i trgovce hranom, a potvrđuje zdravstvenu ispravnost.

Postoji još i mnoštvo certifikata koji potvrđuju standard sigurnosti hrane kao što su IFS (International Food Standard koji trgovačkim lancima jamči jednoobraznost pristupa i stabilnost zajamčene razine kvalitete i sigurnosti proizvoda), AOECS (standard za bezglutensku hranu koji dodjeljuje Association of European Coeliac Societies) te LABEL.EU (oznaka Europske vegetarijanske unije za veganske i vegetarijanske proizvode).

Kad je u pitanju hrana proizvedena u Hrvatskoj, možete ju prepoznati i prema zemljopisnom podrijetlu. Potražite na pakiranju zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla (ZOZP), zaštićenu oznaku izvornosti (ZOI) ili zajamčeno tradicionalni specijalitet (ZTS).

U trgovinama diljem Hrvatske odnedavno možete uočiti i certifikat Antibiotic Free. Nosi ga brend 'Međimursko pile' Perutnine Ptuj - Pipo Čakovec, prvog hrvatskog proizvođača mesa koji je zaslužio taj certifikat.

Dodijelila im ga je tvrtka DNV Adriatica nakon temeljitog pregleda cjelokupne vertikalno integrirane proizvodnje te jamči da pilići nikada nisu primili bilo koju vrstu antibiotika u bilo kojoj fazi svog životnog ciklusa.

- Veliki izazov nam je bio da tijekom čitavog turnusa perad ostane zdrava, a sve smo to uspjeli zajedničkim snagama naših vrijednih kooperanta i tehnologa. Obavljale su se intenzivne edukacije uzgajivača o načinu tova, o poštivanju higijensko sanitarnih mjera prije početka i tijekom samog turnusa uz konstantni nadzor naših tehnologa uzgojne proizvodnje. Uz sve navedeno trebali smo prilagoditi same recepture stočne hrane kako bi perad iz nje dobila ono najbolje što joj treba za rast i imunitet – rekao je Tomislav Prekupec, rukovoditelj službe kontrole kvalitete u PP Pipo Čakovec.

image

Međimursko pile prvi je brend na našim policama mesa s garancijom uzgoja bez antibiotika

PP Pipo Čakovec

Na policama u trgovinama sam potrošač ne može ni na koji način prepoznati meso koje nije tretirano tijekom uzgoja antibioticima jer taj podatak, kako su nam potvrdili u Ministarstvu poljoprivrede i Državnom inspektoratu, ne spada u popis obveznih podataka na deklaraciji. Stoga je certifikat jedini način kojim se sa sigurnošću može tvrditi da meso nije tijekom uzgoja bilo tretirano.

POPIS SASTOJAKA

Čitajući deklaraciju važno je razlikovati popis sastojaka i nutritivna deklaracija. Kod popisa sastojaka proizvođači moraju navesti sve tvari koje se nalaze u gotovom proizvodu. Pritom je važan redoslijed nabrajanja jer sastojak kojeg u proizvodu ima najviše mora biti naveden prvi.

NUTRITIVNA DEKLARACIJA

Obvezna nutritivna deklaracija mora sadržavati informacije o energetskoj vrijednosti hrane i količini masti, zasićenih masti, ugljikohidrata, šećera, bjelančevina i soli, uz navođenje vrijednosti za 100 g ili 100 ml i po obroku i/ili jedinici konzumacije.

KALORIJE

Za mnoge ljude broj kalorija je prva i najvažnija informacija na deklaraciji. Nažalost, ovo je nedovoljan podatak ako brinete o svom zdravlju. Kalorije, odnosno energetska vrijednost namirnice izražena je u kilo kalorijama (kcal) i kilo džulima (kJ) u sklopu nutritivne deklaracije. Obično se odnosi na 100 g ili 100 ml namirnice, a ne na cijelo pakiranje. Te informacije pomažu vam da sami odredite svoj dnevni unos kalorija imajući na umu da žena u prosjeku treba unijeti 2200 kalorija, a prosječan muškarac 2900.

image

Jedna od informacija koju mnogo potrošača pogrešno tumači je vezana upravo za rok trajanja

Shutterstock

ADITIVI

U popisu sastojaka na proizvodu moraju biti navedeni i svi korišteni aditivi, koji su uslijed nedovoljne informiranosti, vrlo često prozivani. Oko famoznih E-brojeva ili oznaka za aditive u prehrambenim proizvodima stvorila se percepcija da su štetni za zdravlje čovjeka.

- Svaki E-broj odnosno oznaka predstavlja određenu tvar koja se primjenjuje s nekim tehnološkim ili higijenskim ciljem. Mit o E-brojevima kao štetnim tvarima per se nije opravdan. Naime, svaka ta kemijska tvar koja se 'krije' iza E-broja lako je provjerljiva svakom potrošaču u dostupnoj javnoj bazi aditiva gdje se navode sve tvari koje se smiju primijeniti u točno određenoj vrsti hrane, i u kojim dozvoljenim količinama sukladno Uredbi (EC) 1333/2008. Prevara potrošača moguća je u slučaju primjene tvari u hrani za koju to nije dozvoljeno, ili se ne navodi primijenjena tvar. Neki aditivi mogu biti toksični, ali nikako u dozvoljenim količinama u kojima se nalaze u mesnim prerađevinama niti u slučaju konzumacije razumnih količina takvih proizvoda. Znanstvena istraživanja u tom području danas su usmjerena k otkrivanju prirodnih zamjenskih tvari koje bi imale istu tehnološku namjenu – objasnio nam je izv. prof. dr. sc. Nevijo Zdolec, predstojnik Zavoda za higijenu, tehnologiju i sigurnost hrane Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Neki aditivi su prirodnog podrijetla kao vitamini, vlakna, enzimi, prirodna bojila i arome dok su drugi sintetizirani kemijski spojevi točno poznatog sastava. Postoji ukupno 26 razreda prehrambenih aditiva koje možete naći na deklaracijama. Primjerice, pod oznakama od E100 pa do E 181 nalaze se umjetna bojila, a konzervanse prepoznajemo po oznakama E 285 i E 1105.


Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s PP Pipo Čakovcem.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 23:03