HRVATSKI UMIROVLJENIK 2030.: Kako padaju državne mirovine i zašto će biti još manje
PIŠE: KRUNOSLAV ŠARIĆ
Preokret demografskih trendova koji je u Europi započeo prije nekoliko desetljeća sve više ugrožava stabilnost postojećeg sustava generacijske solidarnosti koji se u svojoj osnovi oslanja na znatno veći udio mlađe populacije. Iz tog razloga države su morale reformirati svoje mirovinske sustave kako bi sve brojnijem starijem stanovništvu osigurale sredstva za život, a Hrvatska je tako prešla na model 3 stupa: generacijska solidarnost, individualna štednja i dobrovoljna kapitalizirana štednja. No nastao je problem jer su sve daljnje reforme, poput povećanja osobne štednje i smanjenja tekuće potrošnje, zaustavljene.
Danas, 18 godina kasnije, situacija izgleda ovako: prvi mirovinski stup umirovljenicima godišnje isplaćuje 17 milijardi kuna više nego što su radnici u mogućnosti uplatiti, a razlika se nadoknađuje iz proračuna.
Zbog starenja populacije te lošeg gospodarskog stanja broj osiguranika i prihodi iz doprinosa u kontinuiranom su padu, dok je s druge strane broj umirovljenika i pritisak na rashode mirovinskog sustava iz godine u godinu sve veći.
Trend smanjenja odnosa radnika i umirovljenika (uz kraća razdoblja stagnacije) zapravo traje još od 1950-ih, no ubrzanje procesa propadanja slijedi početkom 90-ih, kada se u samo dvije godine broj prijevremenih umirovljenika udvostručio. No čak je i tada taj odnos bio povoljniji nego danas, kada imamo situaciju da nešto više od jednog radnika radi za jednog umirovljenika. Hrvatska ni u boljoj demografskoj situaciji nije imala više od 2 milijuna osiguranika (uključujući obrtnike i poljoprivrednike), a danas nam za održavanje ovakvog sustava treba oko 2,5 milijuna zaposlenih.
Starenje populacije zbog produljenja očekivanog životnog vijeka, iseljavanja te sve nižeg prirodnog prirasta stanovništva neminovno dovodi do ubrzanog povećanja troškova i smanjenja prihoda ovakvog sustava međugeneracijske solidarnosti, a Hrvatska će se susresti s ozbiljnim ekonomskim, financijskim i socijalnim šokom zbog dramatične promjene demografske slike. Podaci DZS-a govore kako se udio stanovništva starijeg od 60 godina povećao sa 11,9% iz 1991. na sadašnjih otprilike 24,1%. Godine 1991. jednog umirovljenika financirala su tri zaposlena, a danas je taj omjer pao na 1,24. Prema posljednjim objavljenim projekcijama Europske komisije, 2030. otprilike četvrtina stanovnika naše države bit će starija od 65 godina, dok će ukupan broj stanovnika biti približno 4 milijuna.
Pretpostavka je Europske komisije da će se do 2050. populacija smanjiti za još 200 tisuća stanovnika, a pola stanovnika Hrvatske imat će više od 50 godina, što znači smanjenje udjela radne snage i povećanje udjela starijeg stanovništva. Zbog starenja populacije proračunski rashodi za zdravstvo i dugoročnu skrb također će porasti, jer prema podacima Brune Paliera u Reformskim politikama Bismarckova mirovinskog sustava, ljudi stariji od 65 godina imaju 3 puta veće troškove zdravstva od mlađe populacije.
Već sada jedan zaposleni plaća zdravstveno osiguranje za još gotovo troje drugih koji sudjeluju u troškovima zdravstva, ali ne uplaćuju (prema izvješću HZZO-a, 34% stanovnika su aktivni osiguranici), a približno 45% troškova zdravstvene zaštite ide na osobe starije od 65 godina. Do 2030. taj će postotak prijeći 65%. Usporedbe radi, Europska komisija predviđa da će tek oko 2060. EU pasti na nepovoljni omjer umirovljenih i zaposlenika koji Hrvatska ima danas te očekuju rast izdataka za zdravstvo sa 6,7% na 8,2% BDP-a.
Ovo vrlo dobro pokazuje u koliko je lošoj demografskoj situaciji Hrvatska već sada. Hrvatski radnik s prosječnom plaćom za prvi stup mjesečno izdvoji 1469 kune, a za drugi stup 490 kunu. To znači da godišnje daje 17.628 kuna za sadašnje umirovljenike i 5.880 kuna za svoju štednju. Unatoč tome što radnik puno izdvaja, mirovine sadašnjih umirovljenika jako su male. Razlog tome je loša demografska i ekonomska slika, kao i činjenica da samo 13% korisnika mirovina ima staž od 40 i više godina, a da 35% čine korisnici prijevremene starosne mirovine.
Predviđanja Ekonomskog instituta Zagreb pokazuju da će 2030. biti samo oko 36%. To znači da će mirovine biti još niže nego danas, što će dodatno povećati problem siromaštva u starosti. Kada bismo tu pretpostavku preslikali na današnje umirovljenike - kada bi udio mirovine danas iznosio 36%, njihova prosječna mirovina ne bi iznosila 2368 kune, nego 2166 kuna. Zasad je jedini izlaz u samostalnom preuzimanju odgovornosti putem raznih oblika štednje. Iako Hrvati tradicionalno najviše vjeruju u štednju putem nekretnina i zemljišta, ovakvi trendovi smanjenja populacije to bi mogli preokrenuti jer bi se mogao pojaviti višak nekretnina na tržištu te pad njihovih cijena. Kada bismo napravili projekciju kako bi to izgledalo za 48-godišnjeg radnika s prosječnom plaćom koji 2030. planira u mirovinu, ona bi uz stopu prinosa od 2,5% godišnje i projekciju EIZ-a o udjelu mirovine u plaći izgledala otprilike ovako:
Kako se vidi na slici: 2030. zadnja plaća prije umirovljenja iznosila bi oko 8600 kuna, a mirovina 3100 kuna. No zbog inflacije poskupjeli bi i svi proizvodi. Tako bi kruh koji danas stoji 8 kuna za 13 godina mogao stajati 11 ili 12 kuna. Današnja cijena benzina tako bi 2030. (bez promjene iznosa poreza i trošarina) iznosila oko 14 kuna za litru. Očekivano prosječno trajanje života u Hrvatskoj kretat će se oko 81 godine (77 muškarci, 83 žene), a prosječno trajanje bez većih zdravstvenih tegoba oko 75 godina. Prema analizama Global Age Watcha, zbog niskog nataliteta i drugih nepovoljnih čimbenika, pretpostavka je kako će 70% ljudi starijih od 50 godina moći računati na financijsku potporu rodbine.
Znatno je bolja situacija ako štedimo: imate li, primjerice, sada plaću 3000 kuna i štedite 10% plaće svaki mjesec i tako 20 godina, uplatit ćete 3600 kn godišnje ili 72.000 kuna tijekom 20 godina, a na računu biste imali 139.000 kn.
A kada biste od danas do mirovine uplaćivali 500 kuna mjesečno u dobrovoljni mirovinski fond, tijekom svog radnog vijeka od 42 godine u njega biste uplatili 252.000 kuna. Ako pretpostavimo prinos od 5% godišnje, na dobrovoljnom štednom računu biste pri odlasku u mirovinu imali 943.681 kunu (od čega oko 100.000 kuna državnih poticajnih sredstava), dakle iznos veći od uplata u obvezni I. i II. stup. Drugim riječima, za dodatnih 500 kn mjesečno udvostručili biste sredstva koja biste primali u mirovini. Čak i kada bismo očekivani prinos prepolovili na 2,5%, u mirovinu biste u slučaju štednje u dobrovoljnom fondu otišli s gotovo 500.000 kuna na svom štednom računu ili dvostruko većim iznosom od onog koji ste uplatili, što je daleko bolji rezultat nego da živimo samo od državne mirovine.
ŽIVOT U MIROVINI 2050: Evo koliko će rasti cijene ovih 20 proizvoda i kako uštedjeti za sigurniju financijsku starost
PIŠE: KRUNOSLAV ŠARIĆ
Ako danas imate 34 godine i 2050. krenete u mirovinu, evo što će vas dočekati: kava koju sada plaćate 10 kuna tada će stajati 17, prašak za rublje od 1,3 kilograma koji danas košta 33 kune bit će 63 kune , a usisavač koji sad stoji 500 platit ćete 960 kuna. Nažalost, vaša mirovina rast će sporije nego plaće radnika pa će vaš standard u odnosu na standard radnika biti znatno niži nego danas. Zbog toga ćete se vi – iako ćete objektivno imati veću mirovinu – osjećati siromašnije nego današnji umirovljenici. Pokazala je to prva usporedna analiza rasta cijena, plaća i mirovina do 2050. koju smo proveli s ciljem procjene standarda budućih umirovljenika. Zbog lakše računice uzeli smo u obzir da prosječna neto plaća godišnje raste oko 3 posto, dok stopa inflacije iznosi 2 posto. Ostali faktori poput mogućih povećanja ili smanjenja poreznih stopa, rasta cijena zbog smanjenja ponude (ili smanjenja cijena zbog povećanja ponude) i slično za potrebe ovog izračuna nisu uzeti u obzir.
U prikazu analize, tako se može vidjeti koliko će 20 odabranih proizvoda stajati 2030., a koliko 2050. godine. Prikaz koji pokazuje koliko će određenog proizvoda moći kupiti radnik, a koliko umirovljenik - ujedno pokazuje koliko će standard umirovljenika biti niži od standarda radnika.
Tako, primjerice, radnik danas za prosječnu plaću može kupiti 426 paketa jaja, 2030. će moći kupiti 476 takvih paketa, a 2050. - 578 paketa. Kupovna moć umirovljenika rast će znatno sporije: umirovljenik s današnjom prosječnom mirovinom može kupiti 169 paketa jaja, a 2050. moći će kupiti 214 takvih paketa. Drugim riječima, prosječan radnik moći će kupiti 35% više jaja u 2050., dok će prosječan umirovljenik moći kupiti 26% više nego danas.
PODUZETNICI KOJI BRINU: Evo zašto za svoje zaposlenike uplaćujemo štednju u 3. mirovinskom stupu
PIŠE: NATIVE AD STUDIO
Hrvatski mirovinski sustav sve je bliže točki pucanja. Broj umirovljenika raste, radno aktivni masovno iseljavaju. Mirovine su nedovoljne za pokrivanje čak i osnovnih životnih troškova, a nepovoljna demografska situacija prijeti daljnjim urušavanjem.
Ipak, izlaz iz takve situacije postoji, a to je štednja. Jedan od modela štednje je treći, dobrovoljni mirovinski stup, koji bi, zajedno s drugim stupom, budućim umirovljenicima trebao osigurati povećanje mirovina. Od mirovinske štednje u trećem stupu koristi imaju kako zaposlenici, koji si time osiguravaju veća primanja u starijoj dobi, tako i poslodavci, kojima uplate u dobrovoljnu mirovinsku štednju osiguravaju porezne olakšice te im omogućuju nagrađivanje zaposlenika. U nastavku donosimo nekoliko primjera manjih i srednjih tvrtki koje su prepoznale važnost trećeg mirovinskog stupa za svoje poslovanje i za budućnost svojih radnika.
DAMJAN GEBER, direktor i suvlasnik Brigade: „Naši zaposlenici su mladi, zato ih želimo potaknuti da razmišljaju o mirovini”
Agenciju Brigada iz Zagreba osnovali su 2010. godine agencija Bruketa&Žinić&Grey i Damjan Geber, koji je i direktor tvrtke. Tvrtka se bavi arhitekturom, dizajnom interijera i produkt dizajnom, a trenutno zapošljava 12 radnika. Dobna struktura zaposlenika te zagrebačke agencije je mlada: prosjek godina u njoj je, s ponosom ističe Geber, samo 28. Mladost zaposlenika jedan je od glavnih razloga zašto je Brigada odlučila od ove godine uplaćivati u treći mirovinski stup. Uplaćivat će, kaže Geber, maksimalan iznos sukladno poslovnim rezultatima za svakog zaposlenika.
Zasad se još razmatra hoće li uplate na njihove “račune za starost” sjedati svakog mjeseca ili jednom godišnje.
- Naši su zaposlenici još mladi i uglavnom ne razmišljaju o mirovini pa ih ovime želimo potaknuti da razmisle i o tome. Uplate u treći mirovinski stup donijet će im znatne koristi u budućnosti - objašnjava Geber.
Naravno, uplate u dobrovoljni mirovinski fond koristi nose i samoj tvrtki, jer predstavljaju poreznu olakšicu. Čelni čovjek Brigade pritom ističe kako je to dobar potez države na planu poticanja radnika i tvrtki da razmišljaju o starosti i umirovljeničkim danima. No, dodaje, radi se i o pametnoj odluci same tvrtke koja tako pokazuje da cijeni rad i zalaganje svojih zaposlenika te ulaže u ljudski kapital.
- U zaposlenike treba ulagati. Naše tržište rada je, nažalost, siromašno kvalitetnim ljudima, posebno zato što ih jako puno odlazi živjeti i raditi u inozemstvo. Mi na ovaj način želimo zadržati kvalitetne kadrove i pokazati da vodimo brigu o njihovoj sigurnosti u budućnosti - zaključuje Geber.
MILENIJALCI U MIROVINI: Evo što je studentica Lukrecija naučila o štednji i životu u starosti od umirovljenog znanstvenika dr. Piska
PIŠE: VID BARIĆ
Svaki četvrti građanin Hrvatske stariji je od 60 godina, a 2030. četvrtina stanovništva bit će starija od 65 godina. Zbog loše demografske i ekonomske situacije udio mirovine u prosječnoj plaći iznosi 39 posto, a 2030. bit će još manji - 36 posto. Kada bi udio mirovine u plaći danas iznosio 36 posto, prosječna mirovina ne bi iznosila 2368 kuna, nego još manje - 2166 kuna.
Kako izgleda život umirovljenika u Hrvatskoj, a što pripadnici najmlađih generacija Z i Y znaju o tome? Razmišljaju li o mirovini, o životu koji ih očekuje? I jesu li svjesni da je ulaganje u razne oblike štednje jedini način na koji si mogu poboljšati život u mirovini?
Kako bismo saznali odgovore na ta pitanja, organizirali smo susret zagrebačkog umirovljenika i studentice koja još ne razmišlja o mirovini, nego tek naslućuje kako bi bilo dobro štedjeti, korisno za vrijeme koje dolazi.
Lukrecija Dragić (25) i Krunoslav Pisk (77) bez problema su zaobišli generacijski jaz te u poduljem razgovoru raspravili niz aspekata života u mirovini. Krunoslav je fizičar s dugogodišnjom akademskom i znanstvenom karijerom, a Lukrecija magistrica kineziologije.
"Kako je to imati 77 godina", upitala je odmah Lukrecija, kojoj je Pisk u polušali odgovorio: "Prvo i najvažnije - morate ih doživjeti, a onda se naviknuti na nove potrebe i prilagoditi novim okolnostima". Koje su to nove okolnosti, pitala je.
"Ključno što mi se promijenilo otkako sam u mirovini jest da se osjećam kao da nisam više dio društva na način na koji sam bio. Dok niste u mirovini, imate jasne ciljeve, društveno ste aktivni, ali kada niste zaposleni, onda se to promijeni. U mirovini sami morate inzistirati na tim ciljevima, ali istina je da vam društvo ne pomaže, umirovljenici su jedna od ugroženih manjina, ali o tome se rijetko tako govori", odgovorio joj je.
Krunoslav Pisk postao je umirovljenik prije pet godine: smanjio je aktivnosti te se počeo privikavati na drugačiji život. Sada je više posvećen obitelji, kćeri i unukama.
"Jeste li štedjeli za mirovinu", upitala ga je Lukrecija.
"Da, da, da…", uvjereno je odgovorio i nastavio: "Ne dolazim iz bogate obitelji, ali imao sam sreću dobro se obrazovati i, zbog svojega talenta i mogućnosti, dobro se zaposliti. Posljednjih petnaestak godina imao sam priliku štedjeti i štedio sam koliko sam mogao, a više od 45 godina ulagao sam u mirovinski fond. Vrlo je važno u mirovini imati način na koji možete zakrpati kraj s krajem. Neke su potrebe u tom fizičkom stanju i godinama veće nego prije."
Na pitanje o tome kakve su mu potrebe, a koje ne može u mirovini ostvariti, Pisk je Lukreciji odgovorio kako se osjeća kao da ne može napraviti niti jedan plan koji bi bio dugoročniji, kao što je obnova kuće ili neki dulji poslovni angažman. Osjeća se kao da ga vrijeme lomi, odnosno kao da ga više nema. Stvari koje su zahtjevne angažmanom, kako fizičkim tako i materijalnim, u pravilu mu u mirovini više nisu dostupne.
Lukrecija je slušala, a Pisk joj je dalje razložio kako je važno promišljati o starosti i o tome da se svašta nepredviđeno može dogoditi. Pokazujući joj svoj štap za hodanje, pričao joj je kako se čovjeku mogu promijeniti životne okolnosti, kako, primjerice, može postati hendikepiran te vrijedi razmisliti kako onda organizirati i financirati život.
"Preporučujete li mi da odmah počnem štedjeti jer ne znam, s obzirom na trenutačno stanje u državi, hoću li uopće imati mirovinu?"
"Naravno. Najveća nesreća u našem sustavu i najskuplja stvar uopće jest sustav mirovina jer veći dio ljudi koji prima mirovinu nikad nije, nažalost, ne samo svojom krivnjom, odradio i uplatio u mirovinu koliko je trebalo, i to je opterećenje koje je katastrofalno. To je jedan od razloga što su mirovine male", zaključio je Pisk.
Štedjeti se može na različite načine, a jedan od modela je treći dobrovoljni mirovinski stup koji predstavlja neobvezni način štednje i osiguranja dodatnih prihoda u mirovini. Uz to, Pisk ju je upozorio da je važno ulagati i u obrazovanje. "Ulaži i štedi u svemu iz čega možeš na kraju izvući korist", poručio joj je.
Razišli su se kako su se i susreli - Pisk sa životnim iskustvom ocrtanim na licu, a Lukrecija sa znatiželjom koju je barem malo utažila u razgovoru s Krunoslavom.
"Susret s Krunom za mene je bio bitan i inspirativan. Inspirativan zato što sam shvatila kako je važno razmišljati o vremenu koje dolazi. Umirovljenici su u nezavidnoj poziciji i zato treba na vrijeme početi štedjeti i planirati život u mirovini", otkrila nam je što je naučila.
Sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Croatia osiguranje mirovinskog društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondom d.o.o, u skladu s najvišim profesionalnim standardima.