Zna li predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nešto više od svih nas o kornatskoj tragediji ili je izjavom da istina treba izaći na vidjelo u populističkoj maniri kojoj su političari skloni naprosto rekla nešto što ljudi žele čuti? Na prvu izgleda kao da je ovo drugo. Zakoračila je u drugu polovicu mandata i, htjela ili ne, po prirodi stvari razmišlja o tome tko će joj biti konkurencija na idućim izborima i s kakvim će rejtingom za dvije godine zakoračiti u kampanju za novi mandat. Odlaskom na obilježavanje desete obljetnice tragedije na Kornatima, gdje je dvanaest vatrogasaca ostavilo živote, predsjednica Grabar-Kitarović pokazala je brigu i empatiju za žrtve i učinila jako lijepu gestu. Napravila je, međutim, korak više i izražavanjem sumnje u sve što je do sada utvrđeno o uzrocima tragedije potpuno se uklopila u razmišljanje i stavove tamošnjeg stanovništva. Išla im je niz dlaku.
No, Kolinda Grabar-Kitarović nije bilo tko. Govorimo o predsjednici države, osobi koja utjelovljuje važnu instituciju, jednu od poluga izvršne vlasti. Ako ona kaže da nakon deset godina od tragedije ne znamo istinu o njenom uzroku, to ima bitno drugačiju težinu nego kada to izgovara netko od članova obitelji stradalih. Stav žrtve je nešto sasvim drugo, a uzme li se u obzir način na koji su vatrogasci iz Vodica, Tisnog i Šibenika otišli na požarište, kako su se 30. kolovoza 2007. godine usmjeravali kanaderi i vojni helikopteri koji su bili angažirani na više požarišta, da smo postupno dobivali vijesti o stravičnim razmjerima tragedije i nakon svega saznali da su vatrogasci poginuli od vatre koja se nije mogla razviti samo od izgaranja suhe trave, logično je da rodbina i prijatelji žrtava imaju niz pitanja i dvojbi.
Ali ako ta ista pitanja i dvojbe nakon deset godina javno postavi predsjednica države, onda je to nešto puno dublje i ozbiljnije. Grabar-Kitarović ne vjeruje institucijama hrvatske države. Njena izjava: "Neka se ponovo prekopaju svi papiri i dokumentacija, neka cijeli postupak krene ispočetka. Ovaj moj stav bit će i apel Vladi", znači da ima ozbiljnih razloga vjerovati da su sva tijela koja su sudjelovala u utvrđivanju uzroka tragedije, obavljala očevide, prikupljala dokaze i vještačila tragove svjesno manipulirala i lagala. Iz predsjedničina stava izrečenog na mjestu tragedije na Kornatima proizlazi da ne vjeruje vojsci čija je glavna zapovjednica, Ministarstvu obrane, policiji, ekspertnom povjerenstvu koje je pet mjeseci istraživalo sve okolnosti tragedije, Državnom odvjentištvu i, na koncu, sudovima.
Realno je, stoga, očekivati da predsjendica države ima pouzdane informacije koje upućuju na to da je bilo zataškavanja i lažiranja u istrazi kornatske tragedije. U protivnom bi njen zahtjev za istinom predstavljao ozbiljan atak na institucije pravne države. Zato bi predsjednica morala što prije dati odgovore na pitanja koja je otvorila i ostavila lebdjeti u zraku. Prvo je zašto tvrdi da se ne zna istina o požaru? Ako traži da se sve ispočetka preispita i prekopa, predsjednica bi trebala otkriti argumente koji pobijaju nalaze ekspertne skupine da je tragediju prouzročilo eksplozivno izgaranje plinske nehomogene smjese, vrlo rijetka prirodna pojava. Neovisni član ekspertne skupine, stručnjak za vatrogastvo Branko Šimara ovih dana ponovno pokušava objasniti kako se prije deset godina na Kornatima dogodio splet niza nesretnih okolnosti u koje se uklopio dolazak gasitelja u kotlinu, gdje se razvila iznimno visoka temperatura od čak 1200 stupnjeva Celzijevih i doslovno ih spržila.
Predsjednica smatra da to nije istina, i morala bi reći zašto.
Drugo pitanje koje je otvorila glasi što je izazvalo tragediju ako nije došlo do eruptivnog požara. Ima li možda predsjednica konkretne informacije koje daju za pravo članovima obitelji stradalih što upiru prstom u vojsku i tvrde da je uzrok tragedije curenje kerozina iz vojnog helikoptera MI-8, koji je navodno već i ranije popravljan zbog probušenog rezervoara? Ako ima, neka ih stavi na stol i izdvoji iz sustava sve one koji su imali razloga tako nešto zataškavati. Uz nju, po ovome bi se pitanju trebao jasno izjasniti i ministar obrane Damir Krstičević. Ne može ostati na tome da mu je teško reći krije li vojska nešto i da je ona s narodom od Domovinskog rata. Time predsjedničinim sumnjama nije dao za pravo, ali nije ni stao na stranu vojske i rekao da je ona svoj dio istrage obavila temeljito i pošteno.
Ni sudovi ne bi smjeli imati pravo na izmotavanje, no njh nema tko pozvati na odgovornost. I tu je srž problema i zato se događa da ni deset godina od tragedije nesretni zapovjednik JVP-a Šibenik, Dražen Slavica, nema pravomoćnu presudu. Čovjek je više puta doživio javni linč, a sudovi do danas nisu u stanju reći je li kriv ili nije. Da su se u stanju odrediti prema Slavici, onda bi valjda i na pravi način ocijenili sve dokaze i donijeli odluku koja bi bila jedina i prava istina o kornatskoj tragediji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....