Zbogom 'stari moj', zbogom Maradona! Adios amigo!

Adios amigos! Zbogom “stari moj”, zbogom Maradona, zbogom Messi! U petak je bilo adios Dunga, Kaka i Robinho, a jučer popodne u “Kapstadtu” smo se oprostili i od “malog zelenog”, koji je bio izvanzemaljac samo kao nogometaš, ne i kao trener. Možda je doista morao respektirati europske prvake Cambiassa i Milita, možda je trebao “nagovoriti” Messija da ipak “dođe na utakmicu”. Zauvijek će u mojem pamćenju živjeti njegova “Božja noga” protiv Engleza, ali ne i “božja taktika” u subotu protiv Njemačke.

Nijemci su imali jednog Wagnera i dva Müllera. Svi su bili “skladatelji”, jedan glazbeni, drugi i treći - nogometni. Sva trojica, i Richard, i Gerd, i Thomas skladali su “sumrak bogova”. Do jučer popodne Maradona i Messi su bili nogometna božanstva, od jučer su samo posramljeni Argentinci.

Ovo nije bila “mala suerte”, loša sreća, ovo je bio marš njemačkog “Kozmo-Elfa” u režiji jednog tihog, sustavnog Nijemca, “kampf-trenera” Joachima Lowa, koji je unakazio dvostukog svjetskog prvaka, kaznio latinsku bahatost i nadmenost i verojatno pokazao svima koji su sumnjali u njega da Njemačka ima najperspektivniju momčad na svijetu. Sastavljenu od gastarbajtera osam nacija, ali to je kozmopolitski “Elf” koji će dugo vladati svijetom. “Elf” koji je i na ovo prvenstvo ispraćen sa skepsom, a koji ovdje definitivno igra najbolji nogomet. I imao je najteži put do polufinala. Da je Njemačka nakon kratke pauze opet velesila, potvrdit će i podatak da su se u polufinale plasirala čak šestorica igrača Bayerna (sedmi, Demichelis je ispao) i da su Nijemci trenutno najbolje što svjetski nogomet ima. Thomas Müller, Bastian Schweinsteiger, Phillip Lahm, Mesut Özil, Lukas Podolski i Miroslav Klose prolaze na ovom SP-u pravi “križni put”, Englesku (4-1) i Argentinu (4-0). Tko je to još učinio 8-1 u završnici svjetskih prvenstava.

Argentina, ne plačemo za tobom! “Posljednji tango u Cape Townu” vjerojatno je i kraj nogometne karijere Diega Maradone. Nakon ovakvog debakla ne bi više imalo smisla baviti se tim poslom. Posljednje taktove odsvirao je “skupljač lopti” Thomas Müller, s kojim Maradona nije želio sjediti za istim stolom na press-konferenciji. Nogometni “aristokrati” umiru, a skupljači lopti su zabili već četiri gola. I još su na sceni.

Na tribini je bila i njemačka kancelarka Angela Merkel. Veselila se kao talijanski predsjednik Sandro Pertini 1982. godine, kada je Paolo Rossi zabijao Nijemcima u Madridu i pokupio simpatije cijelog svijeta. Gospođu Merkel je više razveselio Thomas Müller nego svi licemjerni poljupci Sarkozyja, Camerona ili Baracka Obame i ostalih “varalica” iz G20. Njezin pljesak je bio šlag na torti. Iako u ovom pjenušavom trenutku možda ne bi odbila ni “tuširanje” s pobjednicima nad Argentinom.

I još jedna rečenica za kraj. Molim kritičare, fenomenologe, funkcionare i hrvatske navijače da nikada više ne kažu niti jednu riječ protiv Ćire Blaževića i Slavena Bilića. Za razliku od Maradone i Messija, oni su pobijedili Njemačku...