ZAŠTO SVOJOJ KĆERI JOŠ U VRIJEME JUGOSLAVIJE NISAM HTJELA KUPITI BARBIKU Bila sam jedna od rijetkih majki koja je to odbijala...

Neki sam dan dobila neobičan poklon, Barbie lutku. Ne igram se više lutkama niti ih skupljam, ali ova koja predstavlja meksičku slikaricu Fridu Kahlo odjevenu u seljačku suknju, ogrnutu šalom i s cvijećem u kosi, čak i spojenim obrvama, za mene je vrlo simbolična. Jest da ima preduge noge i da je cijela idealizirana, ali ipak je to lutka.

Fridu sam, naravno, dobila zbog toga što sam napisala roman o njoj. Ali i zato što je posve drukčija od standardnog modela, iz nove serije Utjecajne i inspirativne žene koju je kompanija Mattel lansirala ovog proljeća. Naime, proizvela je desetke novih lutaka koje predstavljaju veliki pomak u odnosu na onaj star šezdeset godina. Nisu to više samo modeli, glumice, balerine i princeze. Sada su to stvarne žene kao moja slikarica Frida, prva pilotkinja Amelia Earhart, fizičarka i matematičarka Katherine Johnson iz NASA-e, režiserka Ava DuVernay, sportašica, kuharica itd. Samo im još nedostaje spisateljica! Nisu sve iste boje kože, a niti idealne težine kao do sada, što ovu novu seriju čini posebno zanimljivom. Druga linija lutki, Shero, ima i snowboardericu i ženu koja se bavi zaštitom prirode jer novi je slogan “Važno je da djevojčice inspiriraju stvarne žene koje su u životu nešto postigle mimo svog izgleda”.

No ipak, meni je najvažnija činjenica da mi ju je poklonila moja kći Rujana koja se i sama odavno ne igra lutkama. Njezin me dar podsjetio na jedan davni događaj. Naime, ja sam jedna od pretpostavljam rijetkih majki koja je kćeri odbijala kupiti Barbie. Tada se u Jugoslaviji lutke nisu ni mogle kupiti i baš su zato bile znak prestiža te su ih imale mnoge djevojčice. Ja sam se, priznajem, doslovno držala feminističke kritike lutke koja promovira seksistički ideal žene za koju je najvažniji izgled. Nisu me u tome pokolebale ni Rujanine molbe ni suze... Još kao sasvim mala od moje je prijateljice dobila na poklon “politički korektnu” lutku bebe crnkinje koju je voljela, ali je ipak čeznula za Barbie.

Tijekom jednog ljetovanja u Tisnom (koje se još zvalo Tijesno), odlučila je pošto-poto dočepati se Barbie. Zaboravili smo to, ali Barbie je prva lutka odrasle žene i zato je bila neodoljiva curicama u pubertetu. Rujana je tada imala jedanaest godina i smislila je pakleni plan: ukrast će lutku od prijateljice iz susjedstva! No kako je bila maštovita i puno je čitala, nije to bila obična, nego lukava, pomno isplanirana krađa. Naime, lutku je zapakirala u kutiju i odnijela je na poštu. Adresirala ju je na samu sebe, a pošiljateljica je bila nepostojeća teta iz Amerike. Kada je paket stigao, djed je odmah prozreo sramotnu laž. Morala je vratiti lutku i ispričati se prijateljici. Vjerojatno je to bila dovoljna kazna za malu prijestupnicu.

Ja za krađu nisam saznala još dugo jer su i ona i djed odlučili čuvati tajnu od mene. Da su mi rekli, kako bih postupila? Bi li me priča smekšala? Kad mi je, godinama nakon događaja, sama Rujana ispričala priču, naravno da sam joj poklonila Barbie. Ali bilo je to na njezin trideseti rođendan i tada ovaj poklon nije više imao smisla, došao je prekasno da je razveseli - ali i da našteti njezinu poimanju žene i njene rodne uloge! Možda je ovaj njezin poklon znak da mi nije do kraja oprostila? Ali gotovo sam sigurna da bih joj poklonila jednu da je bilo današnjih modela.

Novi modeli nisu nastali slučajno. Naime, kad je Mattel proveo istraživanje među majkama, pokazalo se da je velika većina, njih 86% skeptično prema ulozi žene u društvu koju taj model lutke predstavlja. I tako je promijenjen koncept. Pod utjecajem feminističke kritike, osviještenih novih generacija majki, ali i glasa samih žena čiji se život zaista promijenio. Nove barbike, utjelovljenja emancipacije stvarnih žena, označavaju promjenu vrijednosti i svojeg dosadašnjeg jedinog ideala, izgleda. Pa iako ideal ljepote koju predstavlja ta prsata plavuša s dugačkim nogama nije iščezao ni s tržišta ni iz života, ove nove lutke dokaz su da se položaj žena promijenio. Još važnije, pokazuju djevojčicama da imaju mogućnost izbora. Ne treba idealizirati promjenu koncepta proizvođača koji se prilagođava tržištu s ciljem što veće prodaje i zarade. No ipak nije posve svejedno što djevojčicama nudi najpopularnija lutka na svijetu.

Kako je u kampanji istaknuto, djevojčice ne mogu postati ono što ne vide. U tome je važnost simbola, odnosno modela koji bi sada trebao podsjetiti djevojčice da izgled nije njihov jedini niti najvažniji adut u životu. Iako je trebalo dugih 60 godina da se Barbie probudi u stvarnom svijetu, za nove djevojčice to nije prekasno. Dapače, u nekim zemljama koje je preplavio val konzervativizma, poput Hrvatske, ta je poruka važnija nego ikad. Bilo bi stoga zanimljivo ispitati u kojoj se zemlji koji modeli najbolje prodaju, jer nije teško predvidjeti gdje će emancipirane Barbie imati lošiju prođu.