Zašto nam je važno pronaći avion MH 370?

Do kasno u noć na društvenim mrežama traju rasprave i ispisivanje razmišljanja o tome što se dogodilo Boeingu Malaysia Airlinesa. Novinarka hrvatske redakcije Chinese Radio Internationala u Pekingu, Nika Yuxi, stavila je jučer fotografiju svoje boarding karte. Let 370, pravac Kuala Lumpur - Peking, prijevoznik Malaysia Airlines. Letjela je tom ukletom rutom samo tjedan dana prije nego što je zrakoplov nestao. Od te ukrcajne propusnice hvata jeza.

Dok se miješaju informacije o tome koje su novosti u potrazi za zrakoplovom, globalna fascinacija sudbinom nesretnog leta poprimila je neviđene razmjere. Od teorija urote, preko razmišljanja iskusnih pilota do onih koji smatraju da je mudro da ništa ne govore dok nemaju konkretnije podatke, čovječanstvo treba odgovor. Što se dogodilo s putnicima? Jesu li, kojim čudom, možda preživjeli? Gdje su nestali? I kako je moguće da nešto poput ogromnog Boeinga nestane u svijetu danas kada nam kamere, sateliti, nadzor mogu gledati svaki dan u spavaću sobu, zaviriti u najzabačeniji kutak kugle zemaljske, čuti i vidjeti svaki pokret, presresti svaku poruku, telefonski poziv, email. U kojem nas je to trenutku tehnologija, od koje smo strepili i koju istovremeno volimo i mrzimo, naprosto izdala pa tajne službe, vojska i spasioci cijelog jugoistočnog dijela Azije već tjednima tapkaju u mraku, a u potjeru se preko satelitskih karata uključuju civili, od Courtney Love do tajvanskih studenata koji su otkrili navodno mjesto pada u malezijskoj džungli? U politički osjetljivom području, na teritoriju koji obuhvaća zemlje koje su međusobno u napetim odnosima, gdje vojske i tehnologija jačaju, avion je nestao, njegov nestanak satima nije primijećen, a onda su se informacije počele miješati i pažnja javnosti je histerično preusmjeravana od potencijalnog pilota samoubojice, preko terorista do eksplozije u zraku, slijetanja u džunglu. Obitelji čekaju odgovor, svijet čeka odgovor. Sudbina malezijskog aviona mora imati svoj završetak. Zagonetke takve vrste nisu moguće u 21. stoljeću.

To nas je naučila tehnologija kojoj vjerujemo, koja nas je uvjerila da će nam ona svojom detaljnom obradom, svojim nepogrešivim podacima, svojim nadzorom sa zemlje i iz svemira uvijek dati odgovor na ovakva pitanja.

Iz perspektive nekoga tko često putuje avionom - i pritom prema činu letenja uvijek osjeća određeno strahopoštovanje koje, u slučaju jakih turbulencija, graniči s panikom - o čemu mogu posvjedočiti moji kolege fotografi - traženje odgovora na pitanje gdje je zrakoplov i što mu se dogodilo predstavlja potvrdu vjerovanja da nas tehnologija čini zaštićenima, sigurnima. To je pozitivna strana života u Big Brother modernom društvu. I sva ta sigurnost nestane u trenu, u situaciji kada bespomoćne vlasti nekolicine država pretražuju ocean i kopno da bi pronašli zrakoplov, njegove ostatke ili njegov kostur. Netko je ovih dana lijepo napisao da zrakoplovi predstavljaju kombinaciju moći i odvažnosti i da čovječanstvo, koristeći taj savršeni napredak brzog i udobnog putovanja kilometrima visoko, doživljava Ikarov kompleks - jer duboko u sebi znamo da je let nešto za što nismo predodređeni i da ćemo zbog toga biti kažnjeni.

Ako ostavimo te fatalističke strahove na zemlji, letenje avionima približilo je svijet kao nikada ranije. Omogućilo je da bolje i lakše dopiremo jedni do drugih, da se divimo određenim kulturama, dalekim krajevima i drugim ljudima ili ih preziremo. Isto tako, zrakoplovi, fascinantni u svojim dimenzijama, brzini i eleganciji - i zbog prosječnog ljudskog nepoznavanja fizičkih sila koje omogućavaju da avion poleti i leti - ponos su modernog doba. Kada čedo tehnologije nestane, kada se dogodi zrakoplovna nesreća, kada avion padne, čudna jeza koja nas obuzme nije samo povezana s brojem žrtava ili s činjenicom da rijetko tko preživljava, već i s time što je najsavršeniji ljudski izum doživio tragičan svršetak.

Zato su i meta terorista - jer ništa nije jači dokaz zločinačke moći od preuzimanja zrakoplova, zato su strahovi oko njih intenzivniji - jer se bespomoćno predajemo visinama i zajedničkom znanju pilota i kontrole na tlu. Kada avion nestane i kada ga dva tjedna ni najsofisticiranija tehnologija ne može naći, osjećamo strah, poistovjećujemo se s tragedijom i prikovani smo, obuzeti misterijom, uplašeni.

A strah paralizira. Jednom kada odgovor bude poznat, kada se misterij leta 370 riješi, uslijedit će olakšanje jer ćemo znati. I tada će svatko od nas sigurno mirnije ući u zrakoplov, ponovno uvjeren u moć i snagu ljudske kreacije i slobode koju nam ona donosi...