Jedino što vam hrvatsko društvo nikada neće oprostiti jest - uspjeh. Krilatica je to svakome tko se u Hrvatskoj okitio političkim ili ekonomskim uspjehom. Duboko istinita tvrdnja koja Hrvate opisuje kao jalne čangrizavce ili lijepa laž u koju vjerujemo? Živimo u društvu u kojem se ukorijenilo uvjerenje da je u njemu nemoguće uspjeti bez neke doze mita, korupcije, nepotizma ili varanja države uz pomoć njezinih institucija. Skloni smo stoga seciranju svakog uspjeha i traženju njegovih “stvarnih” uzroka. Odbacujemo mogućnost da je netko uspio jer je pametan, zna i može. Ne uspijemo li ništa naći, takav uspjeh kao društvo zbilja ne opraštamo. To nije uspjeh na hrvatski način.
Kao birači na izborima spremni smo oprostiti, zanemariti, gurnuti pod tepih, zaobići ili preskočiti nevjerojatne stvari i pojedincima dati bezbroj prilika da još jednom uspiju - na hrvatski način, dakako.
Kao da smo izvrnuli vlastitu svijest, izokrenuli logiku toliko puta da uvijek daje pogrešno rješenje, kao birači njegujemo i puštamo da raste sve ono što na kavi, ručku ili piću s prijateljima preziremo i s gađenjem odbacujemo. Radimiru Čačiću kao čovjeku ne možemo oprostiti što je skrivio smrt dvoje ljudi na mađarskoj autocesti. Kao političaru smo mu oprostili. Birat ćemo ga opet čim ga puste iz zatvora.
Vukovarski gradonačelnik Željko Sabo mora pred sud zbog optužbe da je pokušao podmititi dvoje gradskih vijećnika. Suočit će ga sa snimkom na kojoj nudi mito. Ne zahtijevamo njegovu ostavku. HDZ-u se sudi za izvlačenje novca iz državnih kompanija. Umjesto da im se podrška birača svede na statističku pogrešku, druga su politička snaga u zemlji. Oprostili smo im jer su se odrekli Ive Sanadera. Uvjeri li Božidar Kalmeta istražitelje da pored zdravih očiju i ministarske pozicije kriminal u HAC-u nije vidio, opet bi mogao biti ministar. SDP-u smo spremni potpisati ispričnicu za nesposobnost u nošenju s recesijom, jer nju ne smatramo grijehom.
Živimo u paralelnim svjetovima. U prvom s mučninom upijamo iznose milijardi ilegalno izvučene iz državnih kompanija prezirući aktere tih priča koje cure od istražitelja. U drugom slušamo o recesiji zbog koje ćemo zarađivati manje, plaćati više poreza i živjeti lošije. Dok se zgražamo, opraštamo prohtjeve političara za skupim automobilima, poput onoga Marine Lovrić Merzel, koje im plaćamo iz poreza. Kriterije na osnovi kojih kao birači omogućujemo politički uspjeh i opstanak spustili smo toliko nisko da na izborima možemo očekivati samo još gore kandidate, političare koji ciničnom promatraču djeluju kao da žele preuzeti kontrolu nad lošim sustavom u kojem novac curi na sve strane iako ga nema dovoljno, da bi od tog sustava imali koristi, a ne da bi ga popravljali. Kad politička moć nad gospodarstvom u Hrvatskoj ne bi bila toliko snažna, sve bi to bio samo folklor. Ovako je ozbiljan problem.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....