U podnožju Alpa, dolini Valchiusella na granici Italije i Francuske, već 30 godina postoji Federacija Damanhur, jedinstven eksperiment utopijske spiritualne zajednice ljudi iz cijeloga svijeta. Damanhurci danas imaju svoju valutu, novine, škole, trgovački centar. No, pozornost posjetitelja najviše plijeni nevjerojatan, gigantski hram 72 metra pod zemljom, koji ni nakon trideset godina gradnje nije dovršen.
Projekt Damanhur nastao je 1975., kad je skupina ljudi na čelu s Obertom Airaudiom (dolje lijevo), osnivačem Federacije, odlučila napustiti domove i zasnovati komunu. Mjesto na kojem je sagrađen prvi niz kuća danas je povijesno središte Damanhura, Damil.
Otada se Federacija proširila na pet sela i nekoliko desetaka kuća (zajednica) u kojima živi i po dvadesetak ljudi. Sagradili su i suvremen centar u kojem uz trgovine i ateliere imaju i biomolekularni laboratorij, a danas u Damanhuru živi oko tisuću ljudi.
Temeljno pravilo im je različitost. Tvrde da imaju vremeplov i alkemijski laboratorij, a sve je puno statua poganskih, egipatskih i modernih božanstava. Razvili su osebujan umjetnički stil, kao i "sveti jezik", čije pismo podsjeća na egipatske hijeroglife. Za sebe će reći da su filozofi, ne vjernici, jer nijedna vjera u Damanhuru nije službena. Isprepliće se keltski misticizam s tarotom, budizmom, paganizmom, kršćanstvom, magijom, istočnjačkim i drevnim ritualima.
Ekipa Jutarnjeg lista posjetila je to jedinstveno mjesto, smješteno 50-ak kilometara od Torina, koje zovu i Grad svjetlosti. Odmah su nas upozorili da je na teritoriju Federacije zabranjeno pušiti, u kućama i u prirodi. Jer, Damanhurci poštuju biljni i životinjski svijet, a neki i komuniciraju s biljkama. Stoga je kazna za svaku zapaljenu cigaretu rigorozna i
doseže 275 eura.
Naš vodič kroz Damanhur je Lepre Viola, Talijanka koja je u Damanhuru već 23 godine, inače diplomirana pedagoginja. Svaki Damanhurac ima damanhursko ime i prezime koje je spoj biljnog i životinjskog svijeta: ime naše Lepre u prijevodu je Zečica Ljubičica.
Dok se penjemo prema prvim damanhurskim oltarima, Lepre nam objašnjava postupak dobivanja imena.
- Kada Damanhurac odluči da želi federacijsko ime, mora obići barem 200 drugih stanovnika i pitati ih kako će oni poduprijeti njegovu odluku. Primjerice, netko će dati nekoliko sati volonterskog rada, netko nešto drugo. I tako dobiva ime. No, zna se dogoditi da Damanhurci smatraju da je netko izabrao pogrešno ime, pa mu nađu drugo koje mu bolje odgovara - objašnjava nam Lepre.
Tako je jedna stanovnica dobila ime Spužva, prema morskoj spužvi, no iako se radilo o šali, danas nije nezadovoljna.
Središnji dio Damila je Otvoreni hram posvećen božanstvu Oracola, a ujedno i vatri. Impresivni visoki kameni stupovi vode "Stazom meditacije" do kamenog oltara na kojem je golemi kristal. To je mjesto rituala, ceremonija i damanhurskih proslava. Uokolo su prosuti metalni trokuti, šestokrake zvijezde (znakovi Damanhura), statue božanstava, oltari i sveti natpisi. Uz nas, još nekoliko Damanhuraca šeću stazom i meditiraju.
Kuće su građene tako da budu samodostatne, a izvor energije su im solarne i fotovoltažne ploče. Cilj je Damanhura stvoriti društvo koje svu energiju i resurse crpi iz prirode, a jednako i vraća.
Rad u Damanhuru nije obavezan, ali nema nezaposlenih. Prema interesima Damanhurci biraju poslove, za koje dobivaju solidne plaće. Tako je doktorica Formichiere Carote (Mravojed Mrkva), inače liječnica hitne medicine, izabrala medicinski poziv. Uz konvencionalnu liječničku praksu, liječi i akupunkturom, terapijom zvukom i bojama, pranoterapijom...
Damanhur Crea centar komercijalno je središte Federacije. Tu je slikarski, kiparski, zlatarski i glazbeni studio, samoposluga s damanhurskim povrćem, vinima i organskim proizvodima, kongresna dvorana, arhitektonski biro i radionica odjeće i torbica. Damanhurci imaju i biomolekularni i forenzički laboratorij, kroz koji prolazi svaka namirnica koju stanovnici namjeravaju pojesti. Biolog Kameleon Oleander provjerava je li povrće genetski modificirano, pa se na policama damanhurskih trgovina hrana nađe tek nakon testiranja. No, centar Crea i najveći je izvor prihoda, jer pojedini studiji rade i za vanjsko tržište, poput tvornice instrumenata i arhitektonskog biroa.
Posebna je priča studio za proizvodnju selfičkih narukvica, osnovnog ukrasa svakog Damanhurca. Narukvice su izrađene od bakrenih žica, navodno su snažni izvori usmjerene energije i koriste za menstrualne bolove, spiritualnost, koncentraciju i niz drugih potreba. Jedna selfička narukvica stoji između 20 i 50 eura, a postoje i velike selfičke instalacije, i po nekoliko kilograma teške, koje se koriste u liječenju.
U pauzi, dok s Lepre pijemo podnevnu kavu, objašnjava nam običaje i način života u Damanhuru. Posebno je zanimljiv sustav vjenčanja. Naime, Damanhurcima je dopušteno živjeti s nekim u zajednici bez posebnih obaveza. Ali, kada odluče postati par, to moraju obznaniti zajednici. Potom se potpisuje "bračni ugovor" čija se valjanost određuje na godinu, dvije ili pet. Ako nakon tog razdoblja bračni ugovor nije obnovljen, za Damanhurce to je "razvod" i pojedinci se mogu ponovno "vjenčati". Djecu odgajaju podjednako svi stanovnici Federacije, a dijete u bilo kojoj dobi može otići od roditelja i živjeti u nekoj drugoj komuni Federacije.
To objašnjava 18-godišnja Damanhurka Ariana koja je dosad promijenila nekoliko "obitelji", a sada je za njom došao i otac. Majka živi na drugom kraju Federacije. U Damanhuru nisu bitne krvne veze. Obitelji se smatra kućna zajednica, komuna u kojoj pojedinac živi. Postoji i ustav koji to regulira, a njegova je najvažnija točka zabrana negativnih misli, koju svaki stanovnik mora poštivati
Popodne obilazimo veličanstveni podzemni Hram čovječanstva. Hram je dugo bio strogo čuvana tajna, s obzirom na to da ga nije bilo moguće legalizirati. No, jedan je Damanhurac odlučio napustiti Federaciju.
- Počeo je ucjenjivati vodstvo Damanhura, tražeći novac. Prijetio je da će otkriti policiji lokaciju hrama. Nismo se dali, pa je vlastima rekao gdje je hram, tvrdeći da unutra skrivamo drogu i oružje. Došlo je 150 policajaca i pretraživalo teren, ali nisu uspjeli doći do hrama - ponosno nam govori Lepre.
Nakon višednevne pretrage, Damanhurci su popustili i otkrili ulaz u svoje podzemno umjetničko djelo, koje konkurira u izboru za osmo svjetsko čudo. Ulaz je smješten u podrumu obiteljske kuće, potpuno skriven i nedostupan.
Ulazimo u dugačak hodnik na čijem je završetku suvremeno dizalo kojim se spuštamo tri kata ispod zemlje. Na dubini od 40 metara prva je golema dvorana, posvećena Zemlji, koja nas ostavlja bez daha. Potpuno je oslikana, ukrašena tisućama komadića stakla, debelim visokim stupovima sa šarenim kapitelima. Po blještavom podu poslagano je barem stotinu glinenih kipića, koji simboliziraju Damanhurce i njihovu vječnu prisutnost u hramu.
Dvorana ogledala
Ta je neopisiva dvorana mjesto damanhurskih sastanaka i rituala. Lepre nam objašnjava spiritualno i filozofsko značenje svake ilustracije u dvorani, čija je glavna poruka bitka Damanhuraca protiv monotonije, bitka za život u pokretu i istraživanju. Svako oslikano lice prikaz je jednog Damanhurca, dok pojedini likovi umjesto lica imaju samo mrlje. Lepre nam pojašnjava da su to oni koji će tek doći u Federaciju.
Tijekom višesatnog obilaska veličanstvenog podzemnog grada prolazimo dvoranu sfera, prepunu velikih svijetlećih kugli za meditaciju, labirint posvećen svim svjetskim religijama, svetište u kojem se čuvaju urne preminulih Damanhuraca, Dvorana ogledala ispunjena sa 40 tisuća komadića stakla... Dolazimo pred zatvoren zid, a Lepre zagonetno šuti.
Potom nas počinje nagovarati da pronađemo vrata koja vode u sljedeću prostoriju. U maniri Da Vincijeva koda, minutama u tišini proučavamo bezbrojne freske, tražeći ključ, ili barem najmanju pukotinu koja bi nam otkrila rješenje zagonetke. U pravom trenutku Lepre odustaje od igre, pokazujući nam veselog damanhurskog dječaka čije su ruke raširene. Teatralno viknuvši "gurajte", Lepre gura zid prema kojem pokazuje dječak, zid se pomiče i otvara nam put prema dugačkom uskom hodniku koji vodi u sljedeću dvoranu.
Dolazimo u dvoranu posvećenu vodi, jedinu koju je u potpunosti uredio sam osnivač Damanhura, Obeiro Aiuda, kojeg Damanhurci nazivaju Falco. Sa stropa visoke dvorane oslikane natpisina na svetom jeziku vise dugačke cijevi ispunjene vodom. Te su cijevi, kaže Lepre, dio damanhurskog istraživanja te nas strogo upozorava da ih ni u jednom trenutku ne smijemo dotaknuti.
Slijedi alkemijski laboratorij, mračna prostorija prepuna bočica u kojima se stvaraju tekućine za istraživanja. Preko puta najveći je damanhurski izum, vremeplov. Jednostavna konstrukcija najviše nas podsjeća na ptičju krletku. Lepre ne želi mnogo govoriti o vremeplovu, no doznajemo da je dosad stotinjak Damanhuraca putovalo kroz vrijeme. Pomoću teorije o sinkronim linijama koje prenose energiju planetom, osnove Damanhurskog znanja, Federacija je navodno otkrila moć savijanja svemira. Dosad su putovali u pretpovijesno doba i Atlantidu, a rezultat su fantastične umjetničke slike i brojna saznanja kojima se Damanhurci služe. Sam hram građen je na sudaru euroazijskog i afričkog kontinenta, na mjestu gdje je najveća koncentracija minerala milonita. No, Damanhurci tvrde da nisu slijedili trag tog minerala, nego energetske linije koje su im pokazale pravo mjesto za gradnju hrama.
Među tisuću Damanhuraca troje je iz Hrvatske. Meri Dragićević, 37-godišnja Splićanka (lijevo), u Damanhur je došla prije 15 mjeseci preko zagrebačkog predstavništva. Njezina su specijalnost jezici, pa radi u Uredu za dobrodošlicu na poslovima prijevoda s talijanskog na engleski i hrvatski.
Kaže da nikada nije ni sanjala o takvom životu, zbog kojeg je morala napustiti i dugu vezu, ali danas je presretna svojom odlukom. Još nije dobila svoje damanhursko ime, ali aktivno sudjeluje u svim ritualima.
Druga Hrvatica Monika nije nam bila dostupna za razgovor jer se razboljela, a njen sin Mihael bio je u jednoj od brojnih damanhurskih škola. Uz osnovnu, imaju i srednju školu i gimnaziju, pa je Damanhur cjelovito društvo koje nema potrebe za drugim institucijama van Federacije.
Damanhur je jedinstven spoj svih spiritualnih i religijskih uvjerenja, fantastično društvo koje sociolozi opisuju kao idealan spoj socijalizma i kapitalizma. Razvijeno je do najsitnijih detalja, a cilj im je širiti se i kupovati sva slobodna zemljišta i ruševine na tom području. Imaju predstavništva diljem svijeta, pa i u Zagrebu, a hrvatska se zastava vijori na ulazu u povijesni Damil. Osnivač Damanhura, Falco, u kratkom nam je telefonskom razgovoru rekao samo da Damanhur neće stati dok na svijetu kojim je zavladala globalizacija ne bude više projekata poput Damanhura.
- Naš je cilj različitost kultura i civilizacija, a
Damanhur je prvo u nizu novih društava kakva želimo da se razviju - zaključuje Falco.
Iako nisu vegetarijanci, Damanhurci ne jedu mnogo mesnatih proizvoda. Večera koju su nam poslužili u komuni Cuornocopia, iznenadila nas je različlitošću okusa i boja. Tako smo uz piemontska vina i mjesni pršut, kao prilog dobili voćnu salatu od jabuka, grožđica i dinja, šečeni krumpir, račjčicu, kruh od riže i pecivo od kokosa.
Damanhurci su okrenuti organskoj prehrani i zdravom životu, pa mnogi od njih imaju i svoje vrtove u kojima uzgajaju voće i povrće. Također, skloni su u vrtu i dvorištu imati mnogo biljnih vrsta, sve u skladu s osnovnim načelom različitosti i istraživanja životnih oblika.
Tomislav Kukec
Projekt Damanhur nastao je 1975., kad je skupina ljudi na čelu s Obertom Airaudiom (dolje lijevo), osnivačem Federacije, odlučila napustiti domove i zasnovati komunu. Mjesto na kojem je sagrađen prvi niz kuća danas je povijesno središte Damanhura, Damil.
Otada se Federacija proširila na pet sela i nekoliko desetaka kuća (zajednica) u kojima živi i po dvadesetak ljudi. Sagradili su i suvremen centar u kojem uz trgovine i ateliere imaju i biomolekularni laboratorij, a danas u Damanhuru živi oko tisuću ljudi.
Temeljno pravilo im je različitost. Tvrde da imaju vremeplov i alkemijski laboratorij, a sve je puno statua poganskih, egipatskih i modernih božanstava. Razvili su osebujan umjetnički stil, kao i "sveti jezik", čije pismo podsjeća na egipatske hijeroglife. Za sebe će reći da su filozofi, ne vjernici, jer nijedna vjera u Damanhuru nije službena. Isprepliće se keltski misticizam s tarotom, budizmom, paganizmom, kršćanstvom, magijom, istočnjačkim i drevnim ritualima.
Ekipa Jutarnjeg lista posjetila je to jedinstveno mjesto, smješteno 50-ak kilometara od Torina, koje zovu i Grad svjetlosti. Odmah su nas upozorili da je na teritoriju Federacije zabranjeno pušiti, u kućama i u prirodi. Jer, Damanhurci poštuju biljni i životinjski svijet, a neki i komuniciraju s biljkama. Stoga je kazna za svaku zapaljenu cigaretu rigorozna i
doseže 275 eura.
Naš vodič kroz Damanhur je Lepre Viola, Talijanka koja je u Damanhuru već 23 godine, inače diplomirana pedagoginja. Svaki Damanhurac ima damanhursko ime i prezime koje je spoj biljnog i životinjskog svijeta: ime naše Lepre u prijevodu je Zečica Ljubičica.
Dok se penjemo prema prvim damanhurskim oltarima, Lepre nam objašnjava postupak dobivanja imena.
- Kada Damanhurac odluči da želi federacijsko ime, mora obići barem 200 drugih stanovnika i pitati ih kako će oni poduprijeti njegovu odluku. Primjerice, netko će dati nekoliko sati volonterskog rada, netko nešto drugo. I tako dobiva ime. No, zna se dogoditi da Damanhurci smatraju da je netko izabrao pogrešno ime, pa mu nađu drugo koje mu bolje odgovara - objašnjava nam Lepre.
Tako je jedna stanovnica dobila ime Spužva, prema morskoj spužvi, no iako se radilo o šali, danas nije nezadovoljna.
Središnji dio Damila je Otvoreni hram posvećen božanstvu Oracola, a ujedno i vatri. Impresivni visoki kameni stupovi vode "Stazom meditacije" do kamenog oltara na kojem je golemi kristal. To je mjesto rituala, ceremonija i damanhurskih proslava. Uokolo su prosuti metalni trokuti, šestokrake zvijezde (znakovi Damanhura), statue božanstava, oltari i sveti natpisi. Uz nas, još nekoliko Damanhuraca šeću stazom i meditiraju.
Kuće su građene tako da budu samodostatne, a izvor energije su im solarne i fotovoltažne ploče. Cilj je Damanhura stvoriti društvo koje svu energiju i resurse crpi iz prirode, a jednako i vraća.
Rad u Damanhuru nije obavezan, ali nema nezaposlenih. Prema interesima Damanhurci biraju poslove, za koje dobivaju solidne plaće. Tako je doktorica Formichiere Carote (Mravojed Mrkva), inače liječnica hitne medicine, izabrala medicinski poziv. Uz konvencionalnu liječničku praksu, liječi i akupunkturom, terapijom zvukom i bojama, pranoterapijom...
Damanhur Crea centar komercijalno je središte Federacije. Tu je slikarski, kiparski, zlatarski i glazbeni studio, samoposluga s damanhurskim povrćem, vinima i organskim proizvodima, kongresna dvorana, arhitektonski biro i radionica odjeće i torbica. Damanhurci imaju i biomolekularni i forenzički laboratorij, kroz koji prolazi svaka namirnica koju stanovnici namjeravaju pojesti. Biolog Kameleon Oleander provjerava je li povrće genetski modificirano, pa se na policama damanhurskih trgovina hrana nađe tek nakon testiranja. No, centar Crea i najveći je izvor prihoda, jer pojedini studiji rade i za vanjsko tržište, poput tvornice instrumenata i arhitektonskog biroa.
Posebna je priča studio za proizvodnju selfičkih narukvica, osnovnog ukrasa svakog Damanhurca. Narukvice su izrađene od bakrenih žica, navodno su snažni izvori usmjerene energije i koriste za menstrualne bolove, spiritualnost, koncentraciju i niz drugih potreba. Jedna selfička narukvica stoji između 20 i 50 eura, a postoje i velike selfičke instalacije, i po nekoliko kilograma teške, koje se koriste u liječenju.
U pauzi, dok s Lepre pijemo podnevnu kavu, objašnjava nam običaje i način života u Damanhuru. Posebno je zanimljiv sustav vjenčanja. Naime, Damanhurcima je dopušteno živjeti s nekim u zajednici bez posebnih obaveza. Ali, kada odluče postati par, to moraju obznaniti zajednici. Potom se potpisuje "bračni ugovor" čija se valjanost određuje na godinu, dvije ili pet. Ako nakon tog razdoblja bračni ugovor nije obnovljen, za Damanhurce to je "razvod" i pojedinci se mogu ponovno "vjenčati". Djecu odgajaju podjednako svi stanovnici Federacije, a dijete u bilo kojoj dobi može otići od roditelja i živjeti u nekoj drugoj komuni Federacije.
To objašnjava 18-godišnja Damanhurka Ariana koja je dosad promijenila nekoliko "obitelji", a sada je za njom došao i otac. Majka živi na drugom kraju Federacije. U Damanhuru nisu bitne krvne veze. Obitelji se smatra kućna zajednica, komuna u kojoj pojedinac živi. Postoji i ustav koji to regulira, a njegova je najvažnija točka zabrana negativnih misli, koju svaki stanovnik mora poštivati
Popodne obilazimo veličanstveni podzemni Hram čovječanstva. Hram je dugo bio strogo čuvana tajna, s obzirom na to da ga nije bilo moguće legalizirati. No, jedan je Damanhurac odlučio napustiti Federaciju.
- Počeo je ucjenjivati vodstvo Damanhura, tražeći novac. Prijetio je da će otkriti policiji lokaciju hrama. Nismo se dali, pa je vlastima rekao gdje je hram, tvrdeći da unutra skrivamo drogu i oružje. Došlo je 150 policajaca i pretraživalo teren, ali nisu uspjeli doći do hrama - ponosno nam govori Lepre.
Nakon višednevne pretrage, Damanhurci su popustili i otkrili ulaz u svoje podzemno umjetničko djelo, koje konkurira u izboru za osmo svjetsko čudo. Ulaz je smješten u podrumu obiteljske kuće, potpuno skriven i nedostupan.
Ulazimo u dugačak hodnik na čijem je završetku suvremeno dizalo kojim se spuštamo tri kata ispod zemlje. Na dubini od 40 metara prva je golema dvorana, posvećena Zemlji, koja nas ostavlja bez daha. Potpuno je oslikana, ukrašena tisućama komadića stakla, debelim visokim stupovima sa šarenim kapitelima. Po blještavom podu poslagano je barem stotinu glinenih kipića, koji simboliziraju Damanhurce i njihovu vječnu prisutnost u hramu.
Dvorana ogledala
Ta je neopisiva dvorana mjesto damanhurskih sastanaka i rituala. Lepre nam objašnjava spiritualno i filozofsko značenje svake ilustracije u dvorani, čija je glavna poruka bitka Damanhuraca protiv monotonije, bitka za život u pokretu i istraživanju. Svako oslikano lice prikaz je jednog Damanhurca, dok pojedini likovi umjesto lica imaju samo mrlje. Lepre nam pojašnjava da su to oni koji će tek doći u Federaciju.
Tijekom višesatnog obilaska veličanstvenog podzemnog grada prolazimo dvoranu sfera, prepunu velikih svijetlećih kugli za meditaciju, labirint posvećen svim svjetskim religijama, svetište u kojem se čuvaju urne preminulih Damanhuraca, Dvorana ogledala ispunjena sa 40 tisuća komadića stakla... Dolazimo pred zatvoren zid, a Lepre zagonetno šuti.
Potom nas počinje nagovarati da pronađemo vrata koja vode u sljedeću prostoriju. U maniri Da Vincijeva koda, minutama u tišini proučavamo bezbrojne freske, tražeći ključ, ili barem najmanju pukotinu koja bi nam otkrila rješenje zagonetke. U pravom trenutku Lepre odustaje od igre, pokazujući nam veselog damanhurskog dječaka čije su ruke raširene. Teatralno viknuvši "gurajte", Lepre gura zid prema kojem pokazuje dječak, zid se pomiče i otvara nam put prema dugačkom uskom hodniku koji vodi u sljedeću dvoranu.
Dolazimo u dvoranu posvećenu vodi, jedinu koju je u potpunosti uredio sam osnivač Damanhura, Obeiro Aiuda, kojeg Damanhurci nazivaju Falco. Sa stropa visoke dvorane oslikane natpisina na svetom jeziku vise dugačke cijevi ispunjene vodom. Te su cijevi, kaže Lepre, dio damanhurskog istraživanja te nas strogo upozorava da ih ni u jednom trenutku ne smijemo dotaknuti.
Slijedi alkemijski laboratorij, mračna prostorija prepuna bočica u kojima se stvaraju tekućine za istraživanja. Preko puta najveći je damanhurski izum, vremeplov. Jednostavna konstrukcija najviše nas podsjeća na ptičju krletku. Lepre ne želi mnogo govoriti o vremeplovu, no doznajemo da je dosad stotinjak Damanhuraca putovalo kroz vrijeme. Pomoću teorije o sinkronim linijama koje prenose energiju planetom, osnove Damanhurskog znanja, Federacija je navodno otkrila moć savijanja svemira. Dosad su putovali u pretpovijesno doba i Atlantidu, a rezultat su fantastične umjetničke slike i brojna saznanja kojima se Damanhurci služe. Sam hram građen je na sudaru euroazijskog i afričkog kontinenta, na mjestu gdje je najveća koncentracija minerala milonita. No, Damanhurci tvrde da nisu slijedili trag tog minerala, nego energetske linije koje su im pokazale pravo mjesto za gradnju hrama.
Među tisuću Damanhuraca troje je iz Hrvatske. Meri Dragićević, 37-godišnja Splićanka (lijevo), u Damanhur je došla prije 15 mjeseci preko zagrebačkog predstavništva. Njezina su specijalnost jezici, pa radi u Uredu za dobrodošlicu na poslovima prijevoda s talijanskog na engleski i hrvatski.
Kaže da nikada nije ni sanjala o takvom životu, zbog kojeg je morala napustiti i dugu vezu, ali danas je presretna svojom odlukom. Još nije dobila svoje damanhursko ime, ali aktivno sudjeluje u svim ritualima.
Druga Hrvatica Monika nije nam bila dostupna za razgovor jer se razboljela, a njen sin Mihael bio je u jednoj od brojnih damanhurskih škola. Uz osnovnu, imaju i srednju školu i gimnaziju, pa je Damanhur cjelovito društvo koje nema potrebe za drugim institucijama van Federacije.
|
Damanhur je jedinstven spoj svih spiritualnih i religijskih uvjerenja, fantastično društvo koje sociolozi opisuju kao idealan spoj socijalizma i kapitalizma. Razvijeno je do najsitnijih detalja, a cilj im je širiti se i kupovati sva slobodna zemljišta i ruševine na tom području. Imaju predstavništva diljem svijeta, pa i u Zagrebu, a hrvatska se zastava vijori na ulazu u povijesni Damil. Osnivač Damanhura, Falco, u kratkom nam je telefonskom razgovoru rekao samo da Damanhur neće stati dok na svijetu kojim je zavladala globalizacija ne bude više projekata poput Damanhura.
- Naš je cilj različitost kultura i civilizacija, a
Damanhur je prvo u nizu novih društava kakva želimo da se razviju - zaključuje Falco.
Iako nisu vegetarijanci, Damanhurci ne jedu mnogo mesnatih proizvoda. Večera koju su nam poslužili u komuni Cuornocopia, iznenadila nas je različlitošću okusa i boja. Tako smo uz piemontska vina i mjesni pršut, kao prilog dobili voćnu salatu od jabuka, grožđica i dinja, šečeni krumpir, račjčicu, kruh od riže i pecivo od kokosa.
Damanhurci su okrenuti organskoj prehrani i zdravom životu, pa mnogi od njih imaju i svoje vrtove u kojima uzgajaju voće i povrće. Također, skloni su u vrtu i dvorištu imati mnogo biljnih vrsta, sve u skladu s osnovnim načelom različitosti i istraživanja životnih oblika.
Tomislav Kukec
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....