Vlada baš ne bi ono što svi kažu da mora

Na putu smo da stignemo na put koji vodi prema putu kojim možemo doći do puta kojim se može doći do izlaska iz recesije. Dobro, malo je skratila, ali tako je otprilike zvučala premijerka Kosor kad je ekonomistima jučer tumačila da uopće nije sve tako crno jer se program gospodarskog oporavka provodi.

Kako?

- Pa evo, Vlada svaki tjedan raspravlja o programu i daje sve od sebe da sve mjere budu provedene do kraja godine.

Što znači ‘hitno’

Podsjećam, to su one mjere koje su “cjeloviti zaokret, a ne samo paket vatrogasnih mjera”, i ne žele “žrtvovati dugoročne interese društva zbog kratkoročnih probitaka”. To su one mjere koje “smanjuju izdatke javnog sektora, uz povećanje učinkovitosti i transparentnosti”, koje smanjuju uplitanje države u gospodarstvo, ubrzavaju reforme “pravosuđa, zdravstva, mirovinskog osiguranja, državne i lokalne uprave”. I najvažnije, te mjere su hitne!

E, sad: ili svi mi govorimo potpuno različit hrvatski od Vlade ili je taj program samo zgodna knjižica zbog koje se Vlada ima razloga svaki tjedan sastajati i raspravljati o njoj, nešto poput književnoga kluba, na kojem se čitaju odlomci zanimljivih djela i debatira se o njihovu značenju.

Cjeloviti zaokret je za sve ostale ljude ono kad nešto radiš potpuno drukčije nego do tada.

Dugoročni interesi za sve ostale ljude znače da se odrekneš nečega na kratki rok da bi ti bilo bolje nešto kasnije, pa se tako odrekneš kupovanja glasova izdašnim subvencioniranjem svega i svačega da bi sutra ova ekonomija bila konkurentnija. Smanjeni izdaci svima nama znače da više ne možemo na nešto trošiti sto nego 90, a reforme znače da nešto neće biti isto kao sada, nego drukčije, re-formirano, nanovo formirano, tako da bude bolje.

A hitnost? Dobro, tu smo mi iz dnevnih novina nabrijaniji od ostalih ljudi jer nama hitno znači stvarno ove sekunde, ali većina ljudi, kad pomisli na hitno, misli na nešto što se mora učiniti danas, sutra, ovog mjeseca, do kraja ove godine... Sigurno im 2012. ne zvuči hitno.

I sad se mi, koji govorimo taj hrvatski, različit od Vlade, sudarimo s izlaganjem potpredsjednika Vlade i ministra financija Ivana Šukera, u ovoj zemlji glavnog čovjeka za gospodarstvo i proračun, koji upravo dovršava. Šuker ni sam valjda ne zna kako bi sastavio taj proračun za 2011., no zna da ne može rashode smanjiti za 10 milijardi kuna, kako to traže ovi iz oporbe, jer postoje čvrsto zadane stavke: plaće javnog sektora, mirovine, zdravstvo, socijala... a prihodi od poreza i doprinosa padaju!

Ravno do dna

Ovdje se normalnom čovjeku glavom počinju rojiti i sudarati upitnici. Čekajte, čekajte, prihodi padaju, a rashode ne možete smanjiti? Deficit nam je već sada prevelik. Budu li nagodinu prihodi manji, a troškovi jednaki, znači da će deficit biti još veći. Morat ćemo se zaduživati, ali nam je dug već sada velik, dok će nam novi krediti biti sve skuplji.

Kako se u tome onda nazire put kojim ćemo doći do puta koji vodi iz krize? Ovako, na prvu loptu, sve to zvuči kao put koji vodi ravno u još veću krizu.

Svi osim Vlade vjeruju da bi nas na onaj put iz krize, kroz žbunje, trnje i kamenje nekako mogao provesti MMF, ali tu je Šuker opet odlučan: “Gospodo, nemojte se u dnevnopolitičke svrhe zanositi da će nam netko drugi napraviti ono što moramo sami i još nam pritom dati novac”.

Vlada nije otok

A što ono moramo sami? Smanjiti izdatke javnog sektora! Ali, to nije moguće, kaže Šuker, jer su zacementirani. Provesti reforme, poput mirovinske. Ali, bunit će se sindikati.

Provesti reforme, poput reforme lokalne samouprave. Ali, koja bi to politička elita podržala odluku o ukidanju nekih županija, općina, gradova... kaže premijerka.

Sve to što malo bi provela, ali onda ipak ne bi Vlada će na kraju provesti, čvrsto obećaje. Ali ne može sama. Nije ona otok.

Treba joj podrška svih drugih u ovoj zemlji.

Vlada treba podršku programu koji se neće provoditi s MMF-om jer možemo bez njega, programu koji bismo proveli ali ipak ne bismo, kao i mjerama koje moramo uvesti ali teško je to u izbornoj godini. U čemu ono točno trebaju podršku? Ako to ovih dana u Opatiji otkrije hrvatska ekonomska krema, lijepo molimo da nas o tome svakako izvijesti. Jer, čak i pasioniranim voajerima hrvatskih ekonomskih poteza više ništa nije jasno.

Sve što nam poručuju i Vlada i ekonomisti i oporbenjaci smo već čuli bezbroj puta prije, a jedino što iz svega možemo razumjeti je da Vlada baš ne bi ono što svi drugi kažu da bi trebalo.