Viktor Orban, novi izazov Europskoj Uniji

Iako traju nemiri u Ukrajini, plin treba moći stići u Mađarsku. Zato trebamo još jedan plinovod osim onoga koji prolazi Ukrajinom. Nijemci su već sagradili Sjeverni tok pa mogu izbjeći Ukrajinu kao potencijalni izvor opasnosti. Mi želimo samo ono što žele Nijemci, ništa više.”

Tim je riječima mađarski premijer Viktor Orbán pokušao objasniti zašto je njegova zemlja donijela zakon kojim se dopušta gradnja plinovoda Južni tok na njihovu ozemlju. I jasno, odmah izazvao reakciju Bruxellesa koji je zatražio pojašnjenje tog zakona od Budimpešte. No, Orbán se zbog toga ne zabrinjava previše - uvjeren je, naime, da će i ovaj put, kao i u brojnim slučajevima od 2010. godine kad je drugi put došao na premijersko mjesto, moći izigrati EU i zatim se kod kuće predstavljati kao veliki zaštitnik mađarskih interesa, kao osoba koja svoju zemlju čuva od “zlih stranaca” koji joj žele nametati svoja pravila igre. Jer, tvrdi Orbán, zašto bi nešto mogla Njemačka, a ne bismo mogli mi. Nije ta izjava ni bez vraga, ali glavni je problem u tome što je Njemačka to napravila puno prije ruskog teritorijalnog posezanja za Ukrajinom, podizanja tenzija i provedbe agresivne politike prema svojim susjedima i svim članicama NATO-a. A to je i Mađarska. No, ovaj put bi se Orbán mogao naći u nemalim problemima. Naime, EU - a i SAD - od ruske aneksije Krima vrlo je odlučna u zaustavljanju projekta Južni tok jer bi njime Europa dobila još jedan smjer dobave plina, ali opet samo ruskoga, što bi Moskvi omogućilo da taj energent koristi kao sredstvo političkog pritiska - sadašnja politička garnitura u Kremlju takvo što sigurno ne bi u ime suživota i suradnje odbacila.

Kao i u slučaju MOL-ova suvlasništva u Ini, tako Washington, a i Bruxelles ovaj put, za razliku od donošenja zakona koji su gotovo ugušili slobodu medija te osigurali političku kontrolu nad pravosuđem i središnjom bankom, neće pristati na kozmetičke promjene i zamazivanje očiju. Stoga bi Orbán, koji je u više navrata otvoreno izrazio divljenje politikom Vladimira Putina - čak i rekao da misli da liberalna demokracija nije više pravi model razvoja - mogao izgubiti ovu bitku, a to bi mu bila druga u nizu. Deseci tisuća Mađara izašli su nedavno na ulice i srušili njegov prijedlog poreza na internet. Bila je to prva otvorena i javna pobuna pa je “mali Putin” morao popustiti. A preko Drave je snažno odjeknula i odluka američke vlade da ne izda vize nekolicini Orbánovih suradnika, kao i oštra kritika Victorije Nuland, bliske suradnice državnog tajnika Johna Kerryja, koja se pitala kako “neki lideri” imaju obraza uživati sve povlastice NATO-a, a dovoditi u pitanje temelje na kojima počiva. A teško da će se u Bruxellesu netko jako zabrinuti zbog nedavne prijetnje predsjednika mađarskog parlamenta da bi Budimpešta mogla izaći iz EU. Eto, Nijemci su bitno važnijim i većim Britancima rekli da mogu otići ako ne priznaju temeljne principe Unije. A Orbán ih sve otvorenije ne priznaje - pa neka se onda opet poveže s Moskvom ako mu je taj plin tako važan.