Važnost NATO-a za Europsku uniju

Republikanski predsjednički kandidat Donald Trump izjavio je da je NATO istrošen i da on želi smanjiti obveze SAD-a prema Savezu. Uzevši u obzir takav prijedlog, nužno je naglasiti zašto NATO ostaje ključan ne samo za pružanje sigurnosti Srednjoj i Istočnoj Europi, nego i za sprečavanje većih konflikata koji bi opet mogli upetljati i SAD. Sjevernoatlantski savez ostaje prijeko potreban zbog četiri temeljna razloga.

Prvo, ne postoji održiva alternativa vojnoj strukturi NATO-a jer EU ili druge multinacionalne organizacije ne pružaju sigurnost državama koje se suočavaju s mogućom agresijom. Zajednička vanjska i sigurnosna politika EU diplomatski je mehanizam koji otvoreno priznaje da NATO ostaje odgovoran za teritorijalnu obranu Europe. Iako je EU uključena u očuvanje mira, policijske aktivnosti i humanitarne misije, NATO posjeduje glavnu borbenu moć ne samo svojih europskih članica, nego, što je najvažnije, i SAD-a.

Drugo, učinkovit NATO pridonosi učvršćivanju institucionalnog integriteta svih članica i promiče regionalnu stabilnost među njima. Uvjeti za članstvo uključuju funkcionalnu državu, prava manjina, civilnu kontrolu nad vojskom i uređene granice sa susjedima. Temeljni kriteriji NATO-a ohrabruju konstruktivne reforme i inicijative.

Treći razlog za snažan NATO se odnosi na suvereno pravo svake neovisne države da odlučuje o svojim savezništvima i sigurnosnim vezama te da ne ostane ranjiva na pritiske grabežljivih sila kao što je Rusija. Priključivanje susjeda Moskve Savezu ne predstavlja sigurnosnu prijetnju Rusiji - upravo suprotno od onoga što Kremlj tvrdi. Ipak, članstvo u NATO-u je prepreka Moskvi da ostvari kontrolu nad sigurnosnim stavovima i vanjskom politikom bilo koje zemlje.

Četvrti fundamentalni razlog zašto je vojna prisutnost NATO-a vitalna, posebno na istoku Europe, krije se u tome što je riječ o najučinkovitijem sredstvu odvraćanja i odgovora na rastuće nove nestabilnosti.

Dva ključna izazova stižu iz Rusije: ekspanzija i implozija. Primarni je cilj Moskve obnoviti Rusiju kao “pol moći” i umanjiti utjecaj SAD-a u Europi. To je generiralo potkopavanje susjeda, posredne ratove, pa čak i otvorenu rusku vojnu invaziju kao što je bila u Gruziji ili sada u Ukrajini, zajedno s periodičnim vojnim prijetnjama istočnom boku NATO-a, posebno Poljskoj i baltičkim državama.

Nadalje, moguća implozija Rusije bi zbog rastućeg ekonomskog, socijalnog, političkog i subregionalnog previranja mogla nagovijestiti još nepredvidljiviju budućnost. Velika država na rubu raspada pred vratima Europe izazvala bi brojne destabilizirajuće posljedice - bilo priljevom izbjeglica, prelijevanjem nasilja ili širenjem građanskih ratova zajedno s pojavom novih država čije je ponašanje teško predvidjeti. Stoga susjedi Rusije moraju biti zaštićeni od scenarija konflikata koji vode ozbiljnoj destabilizaciji koja bi se mogla preliti na NATO-ovo ozemlje.

Kad je riječ o NATO-u, Trump je u pravu u jednome - europski saveznici ne sudjeluju u Savezu onoliko koliko bi trebali. Istočni bok NATO-a ostaje ovisan o SAD-u kad je riječ o njegovoj sigurnosti dok mnogi zapadnoeuropski saveznici ne ispunjavaju svoje uzajamne obrambene odgovornosti. Washington osigurava 70 posto ukupnih obrambenih troškova NATO-a, a europski doprinos vojnoj efektivi je manji od 25 posto. Neke su zemlje toliko smanjile svoje proračune i opremu da vjerojatno ne bi mogle rasporediti više od nekoliko tisuća vojnika u slučaju otvorenog rata na kontinentu. Istodobno Rusija planira novo naoružavanje u iznosu od 700 milijardi dolara u sljedećem desetljeću i priprema se uvesti novu generaciju oklopnih vozila, zrakoplova i projektila te modernizirati svoje nuklearne snage.

Od završetka hladnog rata brojni američki dužnosnici vršili su pritisak na europske suradnike da povećaju izdvajanja za obranu u skladu s NATO-ovim preporukama na dva posto BDP-a. Nažalost, unatoč stalnim obećanjima tijekom proteklog desetljeća, samo je nekoliko članica NATO-a sustavno ispunjavalo zahtjeve Saveza. Osim povećanja financiranja obrane, Europljani moraju razviti program vojne modernizacije te eliminirati nepotrebne troškove, dupliciranje i loše upravljanje u svojim obrambenim strukturama. Ako se nastavi trenutačna nepromišljenost u europskim obrambenim troškovima, sljedeći američki predsjednik, bio to Trump ili neki drugi kandidat, naći će se pod snažnim domaćim pritiskom da smanji američke troškove i predanost europskoj sigurnosti. Članice EU bit će prikazane kao pretjerano ovisne o američkom financiranju i ljudstvu te nesklone da brane same sebe.

Ipak, u metežu oko proračuna Washington ne smije izgubiti iz vida koristi koje u konačnici NATO donosi SAD-u. Nije riječ samo o razmjeni obavještajnih podataka te multilateralnoj političkoj i vojnoj suradnji u suprotstavljanju zajedničkim sigurnosnim izazovima, nego Savez ostaje najučinkovitije sredstvo u sprečavanju neke sile da dominira Europom - scenarij koji je uvukao Ameriku u dva destruktivna rata tijekom 20. stoljeća. Daljnje slabljenje NATO-a umanjenom ulogom SAD-a jednostavno bi provociralo novu agresiju kako protiv Europe tako i unutar nje. A konačna cijena za Ameriku bi bila bitno veća od sadašnje.