UKLETA ŽELJEZNIČKA PRUGA U RUDINAMA Odnijela 39 ljudskih života u zadnjih 50 godina

RUDINE - Nepuna dva kilometra željezničkih tračnica na padinama brda Trečanica iznad Kaštela najtragičniji su lokalitet na hrvatskim prugama, ako se izuzme zagrebački Glavni kolodvor na kojem je u iskliznuću izvanrednog vlaka Atena – Zagreb – Dortmund 30. kolovoza 1974. poginulo 167 osoba, većinom gastarbajtera koji su se s odmora vraćali na radna mjesta u Njemačkoj, piše Slobodna Dalmacija.

Tijekom proteklih pola stoljeća na predjelima Rudina i Sadina živote je izgubilo 39 putnika i željezničara u dvjema nesrećama, a ta crna statistika samo pukim slučajem nije povećana proteklog četvrtka, kada je na istoj dionici između Kaštel Staroga i Labina iskliznuo putnički vlak iz Zagreba prema Splitu.

Mnogima su još svježa sjećanja na 24. srpnja 2009., kada je nagibni vlak izletio iz kolosijeka na nizbrdici iznad Kaštelanskog polja i odveo u smrt šestero putnika, a još ih je 55 bilo ozlijeđeno. Vrlo brzo postalo je poznato da je tragediju izazvalo prethodno prskanje pruge problematičnim sredstvom za uklanjanje korova, zbog čega sva tri kočiona sustava nisu uspjela spriječiti da vlak pun putnika ne udari u kameni usjek.

No, našim su starijim čitateljima još u memoriji tragični prizori na kaštelanskoj pruzi 16. veljače 1966., kada je u vlaku koji je vozio iz Splita prema Kninu poginulo 29 putnika, a još ih je četvero podleglo ozljedama u splitskoj bolnici. S požutjelih stranica “Slobodne”, iz pera vrsnih reportera Joška Kulušića, Sergija Šelamova, Tomislava Bebića i Zdravka Reića, može se doznati kako je nesreću skrivilo nemarno osoblje teretnog vlaka punog ugljena koji je bez nadzora ostavljen u tadašnjem ukrižju Sadine. Kompozicija s 18 vagona otklizala je niz najveću nizbrdicu na dalmatinskim prugama i izravno se sudarila s nadolazećim vlakom u kojem su bili radnici i poljoprivrednici iz zagorskih sela.

Faksimil naslovnice ‘Slobodne’ iz 1966.

Potresni prizori iz objektiva fotoreportera Andre Damjanića i danas svjedoče o silini udara i spašavaju stradaliih kojima su prvi u pomoć pritekli kaštelanski težaci iz okolnih polja. Naš dugogodišnji trogirski suradnik Joško Brešan prisjeća se kako su prema mjestu nesreće odmah bili upućeni buldožeri s gradilišta buduće zračne luke u Resniku kako bi spasiocima prokrčili put do mjesta tragedije, te kako je tadašnja vojska uspostavila poljsku bolnicu uz Jadransku magistralu odakle su ozlijeđeni otpremani u splitske zdravstvene ustanove...

Od tada do danas malo se toga promijenilo – željeznički sustav ostao je glomazan i trom, na čelu pojedinih njegovih sekcija nalaze se politički poslušnici koji se mijenjaju kao na traci, a pruge se održavaju po inerciji. Posljedica toga je stalna opasnost za osobe koje svakodnevno putuju i rade na dva kobna kilometra kolosijeka iznad Kaštela, piše Slobodna.