U čemu je problem sa žicom?

Veliko je pitanje što će poduzeti hrvatska Vlada ako sljedećeg mjeseca propadnu pregovori Europske unije i Turske oko viznog režima za turske državljane i izbjeglice iz prihvatnih logora u Turskoj ponovno krenu balkanskom rutom. Čak i kada se apstrahira da imamo tehničkog premijera koji obilazi adrenalinske parkove, a nova Vlada još uvijek nije na vidiku, situacija bi mogla postati preozbiljna. Pojave li se na granicama tisuće migranata, treba li ih pustiti i riskirati da kasnije budu vraćene u Hrvatsku ili podići žicu i poslati vojsku po uzoru na Viktora Orbana, pitanje je sad?

U čemu je problem sa žicom?

I u efikasnosti i u etici. Etički gledano, nehumano je zapriječiti prolaz onima, među kojima mnogi dolaze iz razorenih država, od Sirije i Iraka do Somalije i Afganistana. Ionako nitko od njih nema želju skrasiti se u Hrvatskoj, što se vidjelo i u jesen 2015. godine. A ako i hrvatska vlast stavi žicu, teško će zaustaviti izbjeglički val iz Srbije koji će tada Vučić i Nikolić preusmjeriti u Republiku Srpsku. A to je nekoliko stotina kilometara granice za čiju kontrolu Hrvatska nema ni ljude ni zapreke što, izgleda, razumije samo Vlaho Orepić.

Koliki su uopće ovdašnji kapaciteti za prihvat izbjeglica?

Tadašnji premijer Zoran Milanović prošle je jeseni tvrdio da Hrvatska može primiti najviše 10.000 migranata, a sve iznad toga moglo bi destabilizirati državu. Iz HDZ-a su Milanovića napadali kada je tvrdio kako neće dopustiti da Hrvatska postane hot-spot, a sada istu tezu plasiraju suradnici Andreja Plenkovića. Što govori o ozbiljnosti ovdašnjih političara.

Postoji li nešto što Hrvatska nikako ne smije učiniti?

Postoji, a to je opasnost od orbanizacije. Onako kako su 1939. nacisti razmišljali europske židove prebaciti na Madagaskar, Orban predlaže vraćanje izbjeglica nazad u matične zemlje, a 'dotad bi ih trebalo držati u velikim kampovima izvan EU.