Trebaju li se šampionska vina naći na akciji?

ZAGREB - Agrokor je ovih dana promovirao relativno neobičan pristup prodaji vina. Dva je svoja najbolja vina stavio na akciju.To znači da se Vrhunska graševina iz Belja, kojoj su kušači Roberta Parkera dali 90 bodova, sada prodaje za 39 kuna (prava joj je cijena oko 55 kuna). Radi se, valjda, o najjeftinijem ili jednom od najjeftinijih vina na svijetu, koja su dobila Parkerovih 90! Istodobno se na akciji našao i šampionski beljski Vrhunski merlot iz 2008. godine na čije je boce Agrokor, opravdano ponosno, nalijepio dvije medalje (zlatna i regionalni trofej), što ih je to vino osvojilo na Svjetskom prvenstvu najvažnijeg europskog vinskog magazina, britanskog Decantera.

Tako ispod medaljama ukrašenog vina stoji veliki, kičasti natpis Akcija!!, koji nas obavještava da sjajni Beljski merlot sada stoji 54 kune, dok je njegova normalna cijena u Konzumovim trgovinama 76 kuna.

Dobro djelo

Okej, Konzum ovim akcijama možda jest učinio prosvjetiteljsko dobro djelo, možda je naveo grupu ljudi, koji se inače zgražaju trošiti na vino, da kušaju dva uistinu izvrsna vina. Nadalje, Agrokor je svima onima koji znaju o kakvim je vinima riječ, uljepšao nekoliko posljednjih tjedana: moram priznati da sam i sam u zadnje vrijeme pokupovao dosta buteljki.

Međutim, stavljanje najboljih vina na rasprodaju po samoposluživanjima, postavlja nekoliko ozbiljnih pitanja. Prvo, jedino velika korporacija može preživjeti da vina takve kvalitete prodaje za 39 i 54 kune. Niti jedan privatni proizvođač ne može zatvoriti financijsku konstrukciju s takvim cijenama. Ukratko, radi se o potezu koji može imati loš utjecaj na krizom ionako teško uzdrmanu hrvatsku vinsku industriju.

Devalvacija

Drugo, rasprodaja najboljih vina devalvira njihovu vrijednost unutar Agrokorova portfolija; dok šampionski beljski Merlot stoji 54 kune, jedno Agrokorovo istarsko crno vino, na polici izloženo odmah do Merlota, košta više od 80. Konzument je zbunjen: zašto je, pobogu, lošije vino za četvrtinu skuplje od svjetskog prvaka?

Treće, prodaja dobrih vina po preniskim cijenama katkad oštećuje interes samog proizvođača. Karakterističan je primjer australska vinska industrija koja je prije desetak godina pokorila engleske i američke supermarkete raznim oblicima promotivne prodaje: kupite jednu bocu, pa dobijete dvije, ili kupite sanduk od šest boca za cijenu četiri boce...

Rezultat takve australske marketinške strategije jest višak od oko sto milijuna boca jeftinih i srednjeklasnih australskih vina koja se ove godine nemaju kamo izvesti jer je imidž australske vinske industrije trajno narušen: australska jeftinija vina danas se percipiraju kao dosadna, industrijska vina koja više nitko ne želi kupovati.

Poštujemo Agrokorovu želju da svoja najbolja vina približi publici. Međutim, postupci kojima se to čini ne bi smjeli ugrožavati ni stvarnu vrijedost tih vina, ni osjetljivo stanje u vrhu hrvatske vinske industrije.