SUZANA BARILAR SDP je sada spreman staviti potpis na reforme protiv kojih je nedavno rogoborio

Kako bi došli na vlast HDZ će učiniti sve. Danas prihvaćaju dobrovoljno članstvo u HGK i HOK-u. Prije dvije godine zbog tog mog prijedloga prozivali su me za politički obračun, a sada su se zbog vlasti spremni odreći svog aktivista Burilovića i podružnice koju su godinama koristili. Sada je na redu da se zbog vlasti odreknu i HNS-a i Mamića. Strašno, koji licemjeri. Očito je moto HDZ-a: sve za vlast, vlast ni za što! - tako se prije koji dan na glavne političke rivale obrušio potpredsjednik SDP-a Gordan Maras. Bilo je to usred pregovora koji su dvije suprotstavljene opcije počele s Mostom, bez čijih se mandata ni SDP niti HDZ ne mogu dočepati vlasti.

Mostovci su počeli iznositi svoje prijedloge za reforme jasno poručujući da će podržati one koji im obećaju da će ih provesti.

I već na prvom sastanku idila i u SDP-ovu i u HDZ-ovu taboru - slažu se sa 95 posto onoga što Most traži.

Ma naravno da nam je prihvatljivo, nema problema, samo recite, evo baš smo i mi to mislili provesti u 2016. - zasigurno su tako nekako blagoglagoljivo članovi pregovaračkih timova i lijeve i desne koalicije zborili pred predstavnicima Mosta. Kako su pregovori odmicali, suglasje je bilo sve veće i gotovo da nije bilo prijepora oko niti jednog prijedloga Mosta.

Pa je tako HDZ, kako je to dobro primijetio SDP-ovac Maras, odjednom spreman i na ukidanje članarine HGK, protiv čega su se njihovi kadrovi u Komori dizali na zadnje noge kada je ministar poduzetništva izašao s takvom inicijativom.

Tomislav Karamarko mora kako god zna doći do 76 ruku, a to bez Mostovih 18 ne može nikako. I zato HDZ nema problema prihvatiti i ono protiv čega su se ne tako davno žestoko borili.

Ali zaboravlja pritom Maras da je i njegova stranka, i to čak više od HDZ-a, također radi formiranja većine za Vladu, spremna staviti potpis na reforme i projekte protiv kojih su ne samo otvoreno rogoborili već i detaljno objašnjavali zašto ne bi bili dobri za Hrvatsku. Zbog zahtjeva onih o kojima mu o(visi) premijerska funkcija, Zoran Milanović spreman je pristati na sve što traži Most, ali i IDS.

Još ljetos Milanović i njegova ekipa “otfikarili” su IDS-ovce koji su sklapanje predizborne koalicije s lijevom koalicijom uvjetovali decentralizacijom, povećanjem poreznih izdvajanja za lokalne jedinice i završetkom gradnje Istarskog ipsilona. Čekali su IDS-ovci da im Milanović napokon kaže je li spreman prihvatiti njihove zahtjeve, potegnuli su i do Zagreba na sastanak oko Ipsilona s ministrima financija i prometa. No, Siniša Hajdaš Dončić lijepo im je objasnio da im nažalost ne mogu obećati završetak Ipsilona jer bi ti značilo produljenje koncesije, a Europska komisija bi to mogla tretirati kao novo zaduženje i povećanje deficita.

Nisu imali sreće ni s povećanjem poreznih izdvajanja za gradove i općine. Potpredsjednik Branko Grčić sve je uvjeravao, kad su lokalne jedinice nakon smanjenja poreznih stopa ostale bez značajnog dijela prihoda, da će im se to nadoknaditi kroz porez na promet nekretninama i prihode od komunalne naknade. Niti samostalna regija Istra nije naišla na odobravanje na Iblerovu trgu, dok je na autocesti Žuta Lokva, pak, još prije tri godine pukla ministarska fotelja SDP-ovca Zlatka Komadine.

- Ne moram biti ministar ako se Žuta Lokva neće graditi. I evo, nisam - otkrio je kasnije Komadina i priznao da pravi razlozi njegova odlaska iz Vlade nisu bili zdravstveni problemi već Milanovićevo odlučno “ne” gradnji te dionice autoceste.

Očigledno nema cijene koju šef SDP-a nije spreman platiti za IDS-ova tri saborska mandata. Prije ljeta se nije moglo ništa, a sad odjednom može sve. Više se nitko ne pita što će biti s državnim proračunom ako ostane bez dijela poreznih prihoda jer se Milanović obvezao IDS-u da će još 15 posto poreza na dohodak dati lokalnim jedinicama, nitko ne spominje Europsku komisiju i povećanje deficita, naći će se novca i za Žutu Lokvu...

Isto je i sa zahtjevima Mosta - gotovo da nema niti jedne reforme, bolje rečeno rezova, koju na Iblerovu trgu nisu spremni podržati. Više županije nisu, kako je to ne tako davno objašnjavao Milanović, optimalan oblik teritorijalne organizacije. Sada bi čak bio spreman i na regije koje je donedavno nazivao “okosnicom hrvatskih podjela i manipuliranja Hrvatskom”.

Nema više otpora ni pred inzistiranjem Mosta da se smanji javna uprava i ukidaju općine. Ma koga briga što je Hrvatska raste u svojem programu jasno i zapisala: problem javnog sektora leži u neefikasnosti, a ne u njegovoj ogromnoj veličini.

Politika postupnog ukidanja parafiskalnih nameta Milanovićeve Vlade odjednom je pod teretom Mosta pretvorena u hitno ukidanje svih do 2017. Zbog toga će proračuni na državnoj i lokalnoj razini, kada to bude provedeno, ostati bez pet milijardi prihoda. No, time se sada nitko ne bavi. Treba se domoći vlasti, a o deficitu će valjda razmišljati sutra.

Na jednoj od posljednjih sjednica Sabora SDP-ova je većina osnovala još jedno sveučilište - Sjever. Ali sada ga je jednakom brzinom spremna i ukinuti jer Most traži racionalizaciju sveučilišta, pa čak i ukidanje nekih veleučilišta.

I tako je Milanović, malo pomalo, preko Mosta došao do doline suza. Iste one za koju je zbog rezova, o kojima je predsjednik HDZ-a za razliku od Mosta govorio vrlo uvijeno i u rukavicama, prozivao Karamarka i tvrdio da takav plan vodi u propast. Je li onda samo HDZ licemjeran i spreman dati sve za vlast, a vlast ni za što? Ili možda u SDP-u očekuju da će Milanović, kao što je bilo s planom 21, i nakon godinu dana drugog mandata ako ga osvoji, reći: nismo mi ništa obećavali.