SUZANA BARILAR Na listama najbolje stoje prijatelji

Sutra nakon ponoći počinje službena izborna kampanja. No, o kandidatima dvaju najvećih blokova - SDP-a i HDZ-a - spekulira se tjednima. Ipak, u zadnji čas su iskočila neka iznenađenja koja potvrđuju da se o tome tko će u svakoj od 10 izbornih jedinica ući među 14 “veličanstvenih”, stranački šefovi vagali do posljednjeg trenutka. O tome najbolje svjedoči prvo mjesto na listi Domoljubne koalicije koje je pripalo jednom od ratnih generala, Damiru Krstičeviću.

Iako se, naime, iz središnjice HDZ-a danima kao sigurnog kandidata za predvodnika liste na jugu Hrvatske spominjalo ime splitskog župana Zlatka Ževrnju, Tomislav Karamarko se odlučio za ratnika iz Oluje.

I to ne bez razloga.

Takvu je odluku Karamarko donio nakon što je vidio da je Zoran Milanović kao svog favorita istaknuo Antu Kotromanovića, stožernog brigadira i, važnije, također jednog od zapovjednika 4. gardijske brigade.

Pa tko je onda bolji za megdan s Kotromanovićem od Krstičevića koji je bio ratni zapovjednik iste brigade?

Visokome mjestu na listi u 6. jedinici HDZ-ova financijera Gorana Marića zasigurno je kumovala kandidatura ministra financija Borisa Lalovca. Lalovac je vjerojatno jedini Milanovićev kandidat koji je konkurirao za prva mjesta u gotovo svim izbornim jedinicima.

Domoljubna je taktika, nema sumnje, presudila i kod odluke da Miroslav Tuđman bude prvi na listi HDZ-ove koalicije u 2. izbornoj jedinici, koja ubuhvaća istočni dio Zagreba. Upravo je u toj izbornoj jedinici prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio kandidat HDZ-a na prvim demokratskim izborima.

No, izborne liste puno više od međusobnih odnosa dvaju najjačih blokova govore o odnosima unutar dviju najjačih stranaka.

Konačnu riječ kod određivanja kandidata na listama i njihova poretka imali su stranački čelnici - Zoran Milanović i Tomislav Kamarko - koliko god se oni pozivali na prijedloge s terena.

I liste su prije svega odraz njihovih stranačkih politika.

A te su politike, čini se, puno sličnije nego što bi se Milanović i Karamarko ikad usudili priznati.

Liste pokazaju da ni SDP niti HDZ u srcu Slavonije nisu uspjeli izgraditi stranku na način da imaju prepoznatljive ljude koji na pravi način znaju artikulirati probleme tog dijela Hrvatske. SDP je u izbornu vatru bacio Domagoja Hajdukovića, predsjednika njihove tamošnje županijske organizacije. Iako se radi o poltičaru koji je protekle četiri godine proveo u Saboru, i premda je bio jedan od aktivnijih, većina građana se pita tko je on.

Bolja situacija nije ni u HDZ-u koji je iz Zagreba u 4. izbornu morao na “privremeni rad” poslati glavnog tajnika Milijana Brkića zato što nema dovoljno kvalitetnog lokalnog političara koji bi predvodio listu.

U 5. izbornoj jedinici HDZ, ne samo da ima dva župana - Božu Galića i Danijela Marušića - već i političkog tajnika Tomislava Čuljka koji kontrolira velik dio vinkovačke županije.

Ali ono što imaju u 5. jedinici, HDZ-ovci nemaju u 3. koja obuhvaća središnji dio Hrvatske. Tu je prije četiri godine HDZ ostvario jedan od najlošijih izbornih rezultata - samo tri mandata, i to pod vodstvom današnjeg predsjednika Karamarka koji je bio nositelj liste. Ni u četiri godine Karamarko, unatoč svojem “stalnom radu na terenu”, nije uspio stvoriti respektabilne kandidate koji bi na pravi načim mogli konkurirati lijevoj koaliciji čije su uzdanice ministar i bivši župan Siniša Hajdaš Dončić, ali i dva HNS-ova župana, Matija Posavec i Predrag Štromar. Premda lijevi i na svojoj strani imaju konkurenciju koju nikako ne bi trebalo podcijeniti - Radimira Čačića - nema dvojbe da je Hajdaš ipak u ozbiljnoj prednosti. On je za tu izbornu jedinicu, naime, slično ono što je svojedobno njegov prethodnik u Vladi Božidar Kalmeta bio za Zadarsku županiju, odnosno 9. izbornu jedinicu. Tijekom ministarskog mandata, a prije toga kao gradonačelnik, Kalmeta je stvorio jaku bazu jer je puno državnog novca ulagao upravo u projekte u svojoj izbornoj jedinici.

Zato Karamarko nije mogao preskočiti Kalmetu ni za ove izbore unatoč istragama pokrenutima protiv njega. I njegova kandidatura na visokome trećem mjestu potvrđuje da su i Milanović i Karamarko vodili računa o izbornim jedinicama u kojima oni osobno izlaze na izbore. Tako si je Milanović u 1. izbornu jedinicu prebacio glavnog stranačkog operativca Igora Dragovana, koji je na prijašnjim izborima bio kandidat u Slavoniji, ali radi mira u kući i šefa najveće stranačke organizacije Davora Bernardića. Jednu od najvećih istina o listama lijeve koalicije dao je potpredsjednik SDP-a Zlatko Komadina. On je izjavio da su u “prvoj liniji Milanovićevi ministri, u drugoj ljudi od njegova osobnog povjerenja, a tek u trećoj oni koji imaju povjerenje svih”.

Takve Komadinine ocjene itekako imaju svoju potvrdu u stvarnosti. Dovoljno je pogledati samo listu u 1. izbornoj jedinici gdje je šef SDP-a od ljudi iz vodstva zagrebačke organizacije stavio tek Bernardića. A sastav te liste je - red odanih suradnika (Dragovan), red prijatelja ( Miljenić), red osobnih zubara ( Siniša Varga), red kumova ( Joško Klisović).

I Milanoviću i Karamarku bilo bi bolje da su više računa vodili o tome da imaju najbolje liste, pogotovo jer prvi put birači mogu dati i preferencijalni glas, pa će pred sobom imati sve kandidate. I nemoguće je sakriti ona ne baš reprezentativna.

Nažalost, ako se izbjeglička kriza bude zaoštravala, izbore bi mogli presuditi oni koji nemaju pravo glasa - migranti.