ŠTO JE PREDSJEDNICU NATJERALO NA POLITIČKI SALTO? IZBORI, NARAVNO Odbacivanje savjetnika Radeljića neodvojivo je od pokušaja da pridobije Banske dvore

Razumije se da je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović smijenila Matu Radeljića i Vladu Galića, kako bi se u predizbornoj godini riješila balasta koji su sa sobom nosila dvojica savjetnika. Također je razumljivo kako sada, kada ona krene po novi mandat na Pantovčaku, očekuje da Andrej Plenković honorira njezine poteze i osigura HDZ-ovu logistiku i financije

Napokon, potpuno je razumljivo da je Kolinda Grabar-Kitarović pritom procijenila da joj pobjedu mogu osigurati Plenković i HDZ, a ne Velimir Bujanec, Marko Perković Thompson, Željka Markić i ostatak klerikalno-konzervativne bulumente koja bi revidirala Drugi svjetski rat, zabranjivala abortus, a Hrvatsku ogradila bodljikavom žicom. Ne treba biti pretjerano inteligentan da bi se shvatilo tko je od pomoći, a tko smetnja i kako tih desetak posto fanatika rastjeruje birače centra bez čijih je glasova nemoguće sakupiti milijun neophodnih izbornih glasova.

Jasno je da desnica kipti od bijesa, Tihomir Dujmović optužuje da “ako i pobjedi na izborima s ovako kontroliranim Uredom, ona će uistinu biti fikus. Lijep buket ruža na stolu Andreja Plenkovića”, a njezin dojučerašnji novinarski intimus Velimir Bujanec otvoreno je zaprijetio kako ona “nema šanse za novi mandat”.

A opet, da je netko iz Hrvatske izbivao svega tjedan dana, sigurno bi se zapitao što se dogodilo u tako kratkom razdoblju da su se stvari preokrenule naglavce? Koja je prava Kolinda Grabar-Kitarović?

Međutim, bilo je tu i pohvala radu Vlade za ono dobro što je učinila. Mislim da su se malo te pohvale i konstruktivne kritike izgubile u tom prividu koji se stvorio u javnosti da kritiziram Vladu - izjavit će Kolinda pa dodati kako je brine razina ideoloških podjela u hrvatskom društvu i ideološka rasprava, da bi na pitanje smatra li se lidericom desnice, rezolutno je odgovorila “ne”.

A nema tome mjesec dana da je Kolinda Grabar-Kitarović dala podršku pobornicima protuvladine referendumske inicijative “Istina o Istanbulskoj” i usprotivila se Marakeškom sporazumu, pa još poslala dramatično priopćenje kako je povezivanje Pantovčaka i afere SMS “izravan politički udar na državne institucije Republike Hrvatske, a posebice na instituciju Predsjednice Republike Hrvatske”. Dok su zagovornici referenduma za Plenkovića bili grupica marginalaca, ona ih je etiketirala kao “državljane koji štite Ustav”. HDZ-ovu Vladu je optuživala da je Hrvatsku dovela na začelje Europske unije, promovirala nepotizam i uhljebništvo. Kada je početkom lipnja Plenković ignorirao njezin zahtjev da Vlada održi sjednicu o demografskim problemima, Kolinda je uzvratila vatrenom optužbom prema kojoj su se “političke elite otuđile od naroda... politika mora izići iz zagrebačkih salona i osjetiti što narod želi... moj je čvrsti stav da se mora poštivati volja naroda, a građani su ovim potpisima očito pokazali da žele promjene”.

U novoj stvarnosti, njezini napadi zapravo su bile pohvale, optužbe su se priviđale, i nedajbože da je ikada bila desno.

Ukratko, Hrvatska nikad nije imala ovako nevjerodostojnu osobu u Predsjedničkim dvorima. Franjo Tuđman, Stipe Mesić i Ivo Josipović povremeno su ekvilibrirali, međutim, nikada nisu odstupili od svojih temeljnih političkih stavova zbog kojih su, uostalom, uvjerljivo pobjeđivali na predsjedničkim izborima. Slagali se s njima ili ne, podržavali ili prezirali njihove politike, u svakom trenutku smo znali koje strateške vrijednosti zagovaraju Tuđman, Mesić i Josipović. Sva trojica posjedovali su državnički kredibilitet, uz sve njihove nesavršenosti, a povremeno i značajne pogreške poput Tuđmanove politike prema BiH.

Za razliku od prethodnika, Kolinda vodi suncokret-politiku i čitavo vrijeme se okreće prema strani od koje može dobiti potporu. “Tito je osoba koja je umrla prije 34 godine i koja sigurno neće riješiti naše današnje probleme”, objašnjavala je na početku predsjedničke kampanje, da bi kasnije otkrila “Tito je bio komunistički diktator”. Obećavala da će preseliti Predsjedničke dvore pa potiho odustala, jedan mjesec bi napadala Vladu, idući branila, fotografirala se sa sportašima kao da je zaslužna za njihove rezultate, u Istri hvalila partizane, a u Argentini izražavala sentimente za emigrante NDH, na užas ozbiljnih ekonomista najavljivala da će od Hrvatske stvoriti Švicarsku, a sada se žali jer je država na začelju EU, i još sijaset sličnih primjera skakanja u vlastita usta.

Stoga i najnovija čistka na Pantovčaku nije nikakav novi impuls s ciljem uozbiljenja predsjedničke funkcije i dodavanja sadržaja njezinoj politici, već salto kako bi Kolinda Grabar-Kitarović na nogama ušla u izbornu godinu.