ZAGREB - Nijemci će uzeti broncu jer nije u njihovoj prirodi da lamentiraju nad porazima. Vjerujem da će se lakše oporaviti od neuspjeha u polufinalu nego Urugvajci, prognozira Igor Štimac.
Nezaboravno iskustvo poraza u polufinalu SP-a Štimac i suigrači u hrvatskoj reprezentaciji proživljavali su u srpnju 1998. godine.
- Noć nakon utakmice s Francuskom vjerojatno je najteža u mom životu, strašno razočaranje poslije kojeg nije bilo lako pronaći motive za meč s Nizozemcima. Međutim, pravi karakteri, sportaši pobjednici, isplivat će iz takvog nokauta. Mi smo dignuli glave i dobili Nizozemsku u strašno zahtjevnoj utakmici. Žao mi je što u subotu ne mogu slaviti obje reprezentacije koje se bore za broncu, jer Njemačka i Urugvaj cijeli su turnir odigrali zaista krasno. Za mene su oni pravi pobjednici ovog SP-a, premda su karte za finale čekirali Španjolci i Nizozemci.
Pod povećalom našeg sugovornika prvenstvo ne zaslužuje blistave ocjene. Štimac kaže da je previše reprezentacija razočaralo, nisu ga oduševili ni finalisti.
- Zapravo me je samo Njemačka iskreno impresionirala. Odigrala je turnir u velikom stilu, čak i u porazu sa Srbijom elf je usprkos igraču manje stvarao prilike i kontrolirao igru. I ne slažem se s komentatorima koji tvrde da je Njemačka u polufinalu odustala od svoje igre i da je zato ispustila finale. Izgubila je zbog visokog presinga Španjolaca i zato jer Löw nije uspio nadoknaditi Müllera, ključnog čovjeka za hrabru i okomitu igru Nijemaca.
Presjek nastupa ostalih velikih momčadi.
- Španjolska previše oscilira, cijeli turnir traži svoju pravu igru. Isto vrijedi i za Nizozemsku čija je statistika izvrsna, ali igra nije previše šarmantna. Brazil je ostao veliki dužnik, a Argentina se od prve utakmice borila s krpanjem očitog taktičkog propusta, tj. rupe na desnoj strani obrane. Bilo je samo pitanje trenutka kada će naletjeti na zrelu momčad koja će to znati kazniti. Talijani i Francuzi na ovom SP-u nisu vrijedni spomena...
Asanović: Trebalo je vratiti Bobana u život
Aljoša Asanović u svojoj je knjizi sjećanja ‘Vatreni lakat’ opisao svu mučninu i frustriranost u hrvatskoj momčadi nakon poraza od Francuza, a već za tri dana trebalo je igrati za broncu
ZAGREB - Željeli smo osvojiti brončanu medalju. No, nakon dvoboja s Francuskom znali smo da to nismo u stanju. Bili smo jadni i frustrirani. Svi smo se osjećali isto. Bezbroj smo puta prepričali najvažnije trenutke nesretne utakmice protiv Francuske.
Što smo više razgovarali, bilo nam je lakše i polako smo shvaćali da naš posao u Francuskoj nije gotov. Znali smo što najprije moramo napraviti: vratiti kapetana u život, po svaku cijenu. On je bio u strašnom raspoloženju. Potom moramo pobijediti Nizozemce i okititi se broncom.
- Uopće mi se nakon svega ne vraća u Hrvatsku. Tko će ljudima objasniti - zapomagao je Boban.
Jedan dan mi je u posjet došla supruga. Pitam Ćiru mogu li prespavati izvan našeg hotela. Dopustio mi je, rekavši:
- Vrati se ujutro i javi mi se.
Malo sam se opustio u društvu obitelji i ujutro vratio u hotel. Dolazim u sobu, cimer mi je bio Štimac. Otključavam vrata i vidim Bobana kako spava u mom krevetu. Očito su on i Igor čitave noći razgovarali.
Drugi je dan Boban već bio nešto bolje raspoložen, iako je stalno govorio: - Kud se to baš meni moralo dogoditi.
Naš si kapetan nikako nije mogao oprostiti pogrešku, ja bih prije rekao nesmotrenost, koja nas je stajala preokreta protiv Francuza. No nogomet je satkan od pogrešaka. Dobro veli Ćiro: ‘Kad bi sve bilo idealno, bez pogrešaka, utakmice bi završavale bez golova’.
I Ćiro se trudio izvući Bobana iz depresije. Znao je i da protiv Nizozemaca mora staviti Prosinečkog ako želi dobiti utakmicu.
Na dan utakmice odjednom smo postali drugi ljudi. Sve smo zaboravili. Znali smo da ćemo se izliječiti ako pobijedimo. I Boban je izgledao drukčije, maksimalno se koncentrirao na utakmicu.
Nizozemci su nam na terenu izgledali stravično snažni. Sve prokušani borci. Ćiro nam je govorio da je zapravo Nizozemska najbolja na svijetu, a ne Francuska i Brazil. Nizozemci su doista najbolje igrali na tome prvenstvu. (ulomak iz knjige sjećanja Aljoše Asanovića)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....