Sretan 8. mart ličkom HDZ-u i premijeru Plenkoviću

Sretan vam Osmi mart, drage žene! Ako ste u Rijeci, Splitu, Puli, Zadru ili Zagrebu, iziđite na demonstracije. U subotu 16. ožujka u Zagrebu cure oko akcije #spasime organiziraju prosvjed protiv obiteljskog nasilja i nefunkcioniranja institucija. Iziđimo na ulicu, sama od sebe stvar se neće riješiti. Zašto muž tuče ženu? Zato što može. Zašto nam institucije ne funkcioniraju? Zato što im se može, od najnižeg šefića do ministara i ministrica.

U ovoj se državi može gaziti i ponižavati žene, i nikome ništa. Evo, za nedjeljne lokalne izbore u Lici vladajući HDZ oglušio se o zakon po kojemu na listi moraju imati barem 40 posto pripadnika jednog spola. Nema žena u Lici, izumrle su. Jasno, koga briga za liste, mogli su staviti i medvjede, jednako bi klimali glavom. Ali pokazuje što naši vladajući misle o ženama i o zakonima koji propisuju ravnopravnost spolova. Ako predsjednik vladajućeg HDZ-a ne poštuje žene niti onoliko koliko mu zakon nalaže, zašto bi ih poštovao neki Pero ili Šime?

Ne, hadezeovci se ovdje ne mogu izvlačiti da nisu znali, izborno povjerenstvo ih je 7. veljače podsjetilo na propis od 40 posto, dva tjedna prije predaje lista. Ali ne, za HDZ to ne vrijedi. Baš ih briga, može im se. Može im se kršiti zakon, oni su vlast. Zašto bi provodili Istanbulsku konvenciju, zašto bi poštovali hrvatske zakone, hoće li im netko soli na rep staviti?

Probajte zamisliti da je Jadranka Kosor dok je bila predsjednica HDZ-a na listu stavila 60 posto žena. Po zakonu je to okej.

Vlast je bahata jer im se to može, jer smo ovce koje klimaju glavom. I super nam je kako bi nam moglo biti. Svjetska banka nas je ovih dana pohvalila da smo bolji od Sudana i Saudijske Arabije, jer naši zakoni jamče ženama identičnu slobodu kretanja kao i muškarcima. Hoćemo li to proslaviti? Nema veze što su ženama u Hrvatskoj penzije 25 posto manje, nema veze što nam plaće padaju iako već činimo većinu visokoobrazovanih, moramo biti zahvalne Andreju Plenkoviću i ekipi što smijemo same na ulicu i u kafić. Što nas čuva od katotalibana koji hoće zabranu abortusa i mrtve curice po ilegalnim rupama. Sve mi dođe da pozovem žene da dođemo pred Vladu i molimo im svaki dan krunicu za zdravlje.

Žene su ovdje manje vrijedne i na to smo navikli. Ksenija Topolovčan ubila je muža. Dugo ju je mlatio, sudski je utvrđeno da je godinama bila žrtva nasilja i da ju je napao prije ubojstva. Ovog je tjedna osuđena na 10 godina zatvora.

Deset. Godina. Je li žena kriva što je ubila muža? Jest. Treba li u zatvor? Treba, nikako nije normalno ubiti, pa ni onoga tko vas godinama mlati i mrcvari. Ali deset godina, za ženu koja ubojstvom iz očaja prekida višedesetljetno zlostavljanje? Ako muškarac ubije i žena ubije, suci će gotovo u svim slučajevima ženu strože kazniti, i onda kad se dokaže da ju je on godinama premlaćivao. Što nam time društvo poručuje, što je ta žena trebala napraviti, ubiti sebe? Ili čitavo selo, jer kako podsjeća Đurđa Knežević, Mirko Norac je dobio osam godina za ubojstvo žene i naredbu drugima da ubiju skupinu ljudi.

- To se dogodilo sinoć oko pola 8 navečer, u vrijeme Dnevnika. Ona je strahovito pila. Vidio sam kako je krenula uzeti nož, ali nisam ju stigao spriječiti da ga ubode. Mirko je ležao na podu i hroptao. U naletu bijesa i gnjeva izudarao sam je plastičnom cijevi, valjda 50 puta.

Ja sam Boga valjda u njoj ubil. Vikala je od bolova, ali već ga je ubila. Prvo ju je Mirko isprebijao, a zatim ga je ubila - ispričao je svekar Ksenije Topolovčan u čijoj su kući živjeli, stoji na portalu ePodravina.

Dođite na demonstracije, dok nam još nisu zabranili abortus. Dođite zbog izbrisanih žena u Lici, zbog Ksenije Topolovčan i stotina i tisuća očajnih žena koje muž (otac, svekar, i sin) godinama mlati i ne vide izlaza svojoj patnji. Jer imamo zakon, Istanbulsku konvenciju i Andreja Plenkovića, koga baš briga.