Seksizam i dobizam kao primitivna provokacija

Francuski pisac Yann Moix nedavno je javno rekao da su žene preko 50 godina prestare za ljubav, da su mu “nevidljive”, i time izazvao toliku pozornost da su izjavu prenijeli i drugi, a ne samo francuski mediji. Kao da su jedva dočekali nešto tako “nekorektno”, ono što pretpostavljaju da većina muškaraca misli, ali se u pristojnom društvu više ne usudi izreći jer bi ih smatrali primitivcima i seksistima. “Više mi se sviđaju tijela mlađih žena, to je sve,” rekao je i pojasnio da više voli Azijatkinje.

To je sve? Naravno da je ova Moixova izjava za ženski magazin Marie-Claire izazvala žestoke reakcije na socijalnim mrežama, mahom žena. Jedna je pedesetdvogodišnja novinarka i spisateljica na Instagramu čak objavila fotografiju svoje stražnjice i napisala: “Evo, ovo su bedra jedne pedesetdvogodišnje žene... Imbecilu jedan, nemaš pojma što propuštaš.” Druge su ga, pak, nazvale jadnikom, glupanom, vulgarnim tipom i seksistom.

Moix je ustvari rekao nešto banalno jer naravno da mlada i stara tijela ne izgledaju jednako. Tijelo mlade i zrele žene glupo je uopće uspoređivati. Jednako tako nema smisla ni usporedba između tijela mladog i starijeg muškarca - o performativnim sposobnostima da ni ne govorimo! Stvar je u tome da ove usporedbe nemaju jednako društveno značenje. Pretpostavka patrijarhalnog društva je da žene služe kao ukras muškarcima, odnosno da je ljepota njihova najveća “vrlina”. Muškarca se, s druge strane, mjeri mjerilom uspjeha i bogatstva pa za njega izgled nije važan i o tome se ne govori.

Usporedbi žena raznih dobi zapravo ne treba i ne smije biti. Urbane žene od 50 godina u zapadnoj kulturi nisu stare i doista izgledaju mlađe nego njihove majke, a pogotovo bake istih godina. Razloga je mnogo, od prehrane i brige za tijelo do karijere, odnosno zaposlenosti, aktivnosti i načina života uopće. Međutim, treba li se za dokaz slikati i tako gurati u kategoriju seksualne poželjnosti? Ako netko ne smatra žene od 50 poželjnima - i to još kao nekakvu kategoriju! - to je zaista njegov problem. Uostalom, mnoge žene, doduše ne još u tim godinama, i same govore o svojoj (ne samo seksualnoj) nevidljivosti u društvu. O tome treba više govoriti, a ne dokazivati se fotografijama i reakcijama na socijalnim mrežama.

Međutim, zbog čega se žena od 50 godina pravi kao da ima 25? Vrlo jednostavno: zato što joj tako diktira seksistička kultura i potrošačko društvo koje ženu prisiljava da izgleda što mlađe, uz sva raspoloživa sredstva, od mode i kozmetičke industrije do plastične kirurgije. Natjecanje s mlađim ženama u smislu seksualne poželjnosti ne čini je privlačnijom, već joj oduzima dostojanstvo. Zbog toga fotografije u medijima koje naglašavaju da žena izgleda mlađe nego što jest, osim ako je to potreba profesije, djeluju pomalo mučno. Ostvarena, zrela žena tih godina naravno da može biti i jest nekome poželjna, ali ne na način mlade žene, niti joj tako što više treba.

Yann Moix, međutim, u intervjuu govori o osobnom ukusu - o tome kakve su žene njemu seksualno poželjne. A što se poželjnosti tiče, svatko ima pravo na osobni ukus. On vjerojatno drži da svoj ukus ne nameće drugima. To ipak nije točno. Stvar je, naime, u javno izrečenom stavu. Iako se u prvi mah čini da nije usmjeren protiv žena općenito, on ih diskriminira i po godinama - dobizam - i po spolu. Seksizam se očituje upravo u činjenici da se o razlici između mladog i starog muškog tijela uopće ne govori javno na ovaj način, da se podrazumijeva da to nije tema javnog govora čak niti onima koji muškarce preferiraju. Naravno da su mu žene koje su burno reagirale to zamjerile.

Da Moix nije izašao u javnost, da je usta držao zatvorena, ne bi ispao ni dobist ni seksist, ali ne bi se ni našao u centru pažnje. Ovako, njegova je izjava prilog normalizaciji seksizma u javnom prostoru. Jer javni je govor, pa čak i kad je riječ o privatnom ukusu, posve nešto drugo. Kao pisac i javna ličnost, Moix je toga svjestan. On je nagrađivan i popularan autor, TV voditelj i režiser pa je za vjerovati da mu ne nedostaje pažnje javnosti, vjerojatno većinom ženske, jer su žene najveće potrošačice kulture.

Zašto se onda ipak odlučio izreći ovakvu ocjenu, pretpostavljajući posljedice, odnosno moguće reakcije? Vrlo vjerojatno upravo zbog toga da bi uzburkao duhove i izazvao zgražanje odsustvom “političke korektnosti”. Navodno je i inače poznat po tome da voli provocirati, a ovo je još jedna provokacija. Koga bi inače bilo briga za njegovo mišljenje o ženama preko 50 ili za njegov ukus? Ako je želio svojom objavom postići da se o njemu priča - to je očigledno postigao.

Utješno je, ako je uopće utješno, da mediji njegovu izjavu prenose više kao bizarni macho ispad, kao nešto u stilu: kako mu uopće pada na pamet tako govoriti? Jest da se neki naslađuju, ali pritom je jasno da se takve stvari ne govore. Seksizam još uvijek ipak nije comme il faut.