Iako će zazvučati paradoksalno, sukobi koji potresaju Socijaldemokratsku partiju Hrvatske mogli bi se pokazati kao nešto najbolje što se moglo dogoditi najjačoj lijevoj stranci u zemlji. Pod uvjetom da se u iduća dva mjeseca unutarstranačke kampanje SDP uspije svjetonazorski i strateški redefinirati i, opet, kao 2007., pronaći novu snagu kao što je u svojoj političkoj oporuci zatražio Ivica Račan.
To nužno ne znači da je Zlatko Komadina bolje rješenje od Zorana Milanovića. Obojica su pročitane knjige, godinama na političkoj sceni i teško bilo koji od ove dvojice može donijeti nekakvu novu viziju SDP-a.
Ali u predstojećoj unutarstranačkoj kampanji i Milanović i Komadina morat će ponuditi velike koncesije ako žele pobijediti. Što znači kako će vjerojatno predložiti uključivanje puno većeg broja ljudi u kreiranje politika, a to je SDP-u nedostajalo u posljednjih desetak godina.
Pitanje je, međutim, koliko su u SDP-u sposobni voditi konstruktivnu kampanju koja bi, bez obzira na to tko će pobijediti, pomogla da odlazak u opoziciju ne rezultira potpunom marginalizacijom. Potvrdila je to sjednica Glavnog odbora koja je pokazala dvije stvari; Zoran Milanović više ne kontrolira stranku kao što je mogao prije nepunih mjesec dana i, na žalost, čini se da postaju javni duboki međusobni animoziteti između vodećih članova Socijaldemokratske partije. A tek je počelo i realno je očekivati da će se Milanovićevi i Komadinini zagovornici maksimalno zakrviti do 2. travnja i Konvencije, dva tjedna poslije.
Tako će Davor Bernardić optužiti Milanovića sada već uvriježenom neistinom o “pet izbornih poraza za redom (kao da je šef SDP-a kriv za poraz Ive Josipovića, a ni na ovim izborima SDP nije prošao slabije nego HDZ), uz ružnu optužbu da je “Milanović vratio na vlast najgori HDZ”.
Razumije se da Milanovićeva struja nije ništa bolja pa Željko Jovanović izjavljuje “da kad čita intervjue nekih SDP-ovaca, treba popiti nešto za smirenje”, a Ranko Ostojić će trio Komadina-Rajko Ostojić-Bernardić nediplomatski opisati da “SDP razbijaju pudlice koje se nikad nisu borile za socijaldemokraciju... nego samo za svoju gu**cu...”
Kada stranačke kolege opisujete kao guzice, jedino možete očekivati da vas oni pošalju u jedno mjesto. A tada više nema rasprave. Što je loše jer budućnost SDP-a, zahvaljujući najavama koje stižu iz Vlade Tima Oreškovića, ne mora biti mračna kao što trenutno izgleda.
Slijede bolne strukturne reforme koje vode u ‘dolinu političke smrti’, smanjenje plaća u javnoj upravi lakše otpuštanje i zapošljavanje novih radnika, drugim riječima, stvaranje prekarijata koji će preživljavati od danas do sutra. Još strašnije su najave o udaru na neke od temeljnih građanskih sloboda, poput ukidanja istospolnih zajednica, uskraćivanja prava na umjetnu oplodnju, a da se ne govori o suludom prijedlogu lustracije ili stvaranja nekakvog popisa izdajnika.
Neokonzervativne promjene koje se najavljuju otvaraju SDP-u široki prostor djelovanja. Ako se u međuvremenu ne uništi u međusobnim obračunima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....