REPORTERKA JUTARNJEG NA PREDIZBORNOM SKUPU HILLARY CLINTON 'Došla je u onoj istoj plavoj boji koju nosi Kolinda'

Buđenje u New Yorku ranom zorom preko vikenda kako bismo na vrijeme stigli na prvi veliki predizborni skup Hillary Clinton. Govor će održati na Roosevelt Islandu i skup je otvoren za javnost, ali s obzirom da ulazi prvi onaj tko prvi dođe, bili smo u redu već u 8:30.

Da bismo dobili kartu morali smo se upisati sa imenom, prezimenom, adresom i idućih sat i pol provesti zajedno sa još stotinama Njujorčana koji su došli čuti poruke buduće demokratske kandidatkinje za predsjednicu SAD-a (ukoliko ne bude nikakvih iznenađenja). Ljudi su strpljivi, nitko ne preskače red, a kada nekolicina ljudi u jednom trenutku prođe pored nas, policajki koja je u blizini prilazi jedan iz grupe strpljivih i upozorava je da je upravo nekoliko ljudi prošlo preko reda. Ona provjerava, i za kraju zaključuje da su to očito ljudi s pozivnicama. Dok čekamo, uživamo u pogledu na Manhattan.

Jutro obećava vruć dan, a mi smo još uvijek u sigurnoj hladovini pod stablima kojih je sve manje i manje kako se približavamo parku u kojemu će Hillary držati govor. Iza mene su bile dvije mlade američke Kineskinje. Jedna će glasati za Hillary, druga još nije sigurna. Stalno oko nas fotoaparati jer je u društvu s nama kolegica iz druge grupe, na programu “Žene protiv terorizma”, a koja ima maramom pokrivenu glavu, jedina od nas nekoliko stotina koliko nas čeka, time i fotografima najzanimljivija. Zezamo je da će sutra osvanuti na svim njujorškim naslovnicama.

Kada su vrata otvorena, i nakon što smo prošli kratki sigurnosni pregled koji je uključivao prolazak kroz metal detektor, na travnjaku pred pozornicom već je bilo stotinjak ljudi koji su stigli prije nas. Zauzeli smo svoja mjesta, dobili vodu i američke zastavice u ruke i iduća dva sata proveli gledajući kratke plesne točke i pržeći se na suncu u očekivanju dolaska gospođe Clinton.

Moram reći da sam bila iznenađena time što su stanke između različitih točaka – a osim nastupa plesne grupe s bubnjevima i benda Echosmith, pred nama je govorila mlada useljenica iz Meksika i to na španjolskoma, dok je američku himnu otpjevao slijepi dječak – bile prevelike i što nitko nije previše motivirao publiku na skandiranje. Naravno, kampanja je tek u svojim najranijim počecima, i još uvijek je rano za velike emocije, politička mašina još uvijek se nije pokrenula u punom zamahu. Vrućina je također valjda učinila svoje i gledam kako svi postajemo sve crveniji, a talijanski kolega se sam proglasio jastogom. Za činjenicu da je ovo skup na otvorenom prostoru, iznenađuju tako ležerne mjere sigurnosti jer dolazi cijela obitelj Clinton.

I konačno, nakon što smo gotovo svi popadali u nesvijest od stajanja, sve su se zastavice podigle u zrak, i u decentnoj plavoj kombinaciji – istoj onoj plavoj boji u kojoj je bila hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović na svojoj predsjedničkoj inauguraciji - na pozornici se pred nama pojavila Hillary Clinton.

Sigurna je u nastupu, želi ostaviti dojam opuštenosti, prirodnosti. U svom govoru najavljuje veliki zaokret ulijevo – borit će se protiv povlaštenih i privilegiranih koji zarađuju na drugima, bit će zaštitnica žena i iskorištavanih, onih koji nemaju šansu uspjeti u američkom društvu jer su izrabljivani i zatvoreni u najnižim društvenim slojevima. Svi se značajno pogledavamo, jer ovo govori upravo žena koja je proizvod tog privilelgiranog sloja.

Njezina joj publika sada već gromoglasno plješče, kada spomene prava za istospolne parove, dvojica muškaraca koji stoje ispred mene strastveno se poljube, a naša europska grupa zaključuje u šali da, nastavi li ovako, Hillary postaje socijalist.

U svom govoru nije nikoga zaboravila – ni njujorške vatrogasce niti meksičke useljenike. Pa onda žene, učitelje, vojnike i policiju. Zapravo, iz svega onoga što je rekla, zaštitila bi sve kojima je zaštita potrebna, borila bi se protiv nejednakosti i izrabljivanja. Zaštitinički anđeo u plavom na pozornici bila je jedina koja se u ovoj gomili ljudi nije znojila, djelovala je samouvjereno, kao da joj je politička pozornica prirodni okoliš, i uvjerena da će ući u Bijelu kuću, ovoga puta kao predsjednica.

Ipak, kada se na kraju Bill Clinton popeo na pozornicu da bi pozdravio publiku i dao podršku svojoj ženi, mislim da je bio je bilo dosta jasno da, štogod kasnije bilo, “ima samo jedan Clinton”. A taj će u Bijelu kuću ponovno ući kao “prvi muž.”