RATKO BOŠKOVIĆ Vjerovnici su dužnike znali i okupirati. Sreća za Grčku što to više nije popularno

Svi dokazi koje podastiremo u ovom izvješću pokazuju da Grčka ne samo da nije sposobna platiti dug, nego ga prvenstveno ne bi ni trebala platiti jer dug proizašao iz sporazuma s 'Trojkom' predstavlja izravno kršenje temeljnih ljudskih prava grčkih stanovnika. Prema tome, zaključili smo da Grčka ne treba platiti taj dug jer je on nelegalan, nelegitiman i odiozan.”

Tako je zaključilo Povjerenstvo za otkrivanje istine o javnom dugu Helenskog parlamenta, na čelu s predsjednicom Parlamenta, poznatom odvjetnicom i borcem za ljudska prava, članicom Syrize Zoi Konstantopoulou (1976.) Izvješće povjerenstva, slabo poznato hrvatskoj javnosti, govori puno o raspoloženju grčke političke elite prema grčkim vjerovnicima i razlozima prekida pregovora s njima.

To, da je dug odiozan (“neželjen i neusvojiv, odvratan, gadan, mrzak, odbojan, gnusan” - Klaić) nije samo stilska figura, nego i pojam iz međunarodnoga prava. Odnosi se na dug koji je napravio neki režim u svrhe koje nisu bile u najboljem interesu naroda pa se onda ne može utjerivati. Takav dug ostaje dug zločinačkog režima, a ne države, i ne može se vezati uz teritorij.

Odiozni dug formalizirao je 1927. američki teoretičar prava i ruski emigrant Alexander Nahum Sack na primjeru meksičkog odbijanja da ispoštuje dug režima imperatora Maximilijana. U moderno doba kao pravno odiozan navodi se dug iračkog diktatora Sadama Huseina. No, zar je grčki dug ugovorio netko poput Huseina da bi se moglo reći da je pravno odiozan?

Grčka država dužna je trima skupinama vjerovnika. Najviše duguje međunarodnim financijskim institucijama (ECB-u, MMF-u), zatim drugim državama (bilateralno) i naposljetku privatnim zajmodavcima. Sve te tri vrste duga grčki je Parlament proglasio odioznima i odlučio da ih Grčka ne treba vraćati! Zašto? Kakve će posljedice trpjeti globalni financijski sustav ako ništetnima doista postanu i dugovi kakve je napravila suvremena Grčka, a ne samo zločinački režimi? Ako, u krajnjoj konzekvenci, kako to upućuju zaključci povjerenstva grčkoga parlamenta, zločincima budu proglašeni i Europska centralna banka, Europska komisija, MMF, druge zemlje članice EU, međunarodne poslovne banke... jer su Grčkoj posudile novca više nego što ona može vraćati?

Grčka je serijski oglušivač. U posljednjih 200 godina svog postojanja, u bankrotu i izopćena sa svjetskog tržišta državnih dugova bila je ukupno dulje od 100 godina. U svibnju 2010. EU i MMF posudili su Grčkoj 110 milijardi eura pod uvjetom da provede fiskalnu prilagodbu. Ciljevi te operacije pokazali su se preoptimističnima pa je u veljači 2012. Grčku iz kaljuže vadila ‘Trojka’ - EK, ECB i MMF, preko novoosnovanog Europskog fonda za stabilnost (EFSF).

Novi Sporazum, koji istječe sutra, sadržavao je kredit od 173 milijarde eura, odgodu otplate na 15 godina, rezanje javne potrošnje i otpis 198 milijardi eura duga privatnim kreditorima, što je bila najveća državna ogluha u povijesti. Sada Grčka ima najniži udjel kamata po javnom dugu u BDP-u od svih zemalja članica EU, samo oko 2,5 posto, no i to je Grcima postalo “odiozno”.

Za sporazum iz 2010. grčki parlament sada tvrdi da je sklopljen “prvenstveno da bi spasio grčke i druge europske privatne banke”. Drugi sporazum je “stvorio znatan novi dug bilateralnim kreditorima i EFSF-u i ekscesne troškove koji su dodatno produbili krizu. Razotkriveni mehanizmi pokazuju da je najveći dio posuđenog novca transferiran direktno financijskim institucijama.

Najpogrdnije riječi Povjerenstvo je uputilo uvjetima pod kojima su Grčkoj odobreni krediti. “Ti uvjeti, na kojima kreditori još ustraju, nisu samo pridonijeli padu BDP-a i povećanju javnoga duga, čime su pogoršali omjer duga i BDP-a te učinili Grčku još nestabilnijom, nego su prouzročili dramatične promjene u društvu i stvorili humanitarnu krizu.”

Za grčki parlament, mjere provedene prema “programima spašavanja” izravno su narušile životne prilike Grka i prekršile njihova ljudska prava koja su se Grčka i njezini partneri obvezali poštovati, štititi i poticati prema domaćim, regionalnim i međunarodnim konvencijama. Drastična prilagodba nametnuta grčkom gospodarstvu i društvu u cjelini dovela je do brzog propadanja životnog standarda i nije u skladu sa socijalnom pravdom, socijalnom kohezijom, demokracijom i ljudskim pravima.

Sve to “čini grčki javni dug nelegitimnim, odioznim, ilegalnim i neodrživim. Grčka svoj javni dug ne može podmirivati, a da ozbiljno ne prekrši svoje obveze prema zaštiti temeljnih ljudskih prava.” Slijede razlozi zašto su ilegalni i odiozni dugovi MMF-u, ECB-u, drugim državama i privatnim kreditorima.

MMF-u, jer je on “znao da su mjere koje nameće Grčkoj bile nedemokratične, neučinkovite i da će dovesti do teškog kršenja socijalno-ekonomskih prava“. ECB-u, jer je “prekoračio svoj mandat nametanjem, na primjer, deregulacije tržišta rada”. Taj dug je odiozan i zato jer je ECB-ov Program kupnje državnih obveznica (SMP) “služio interesima financijskih institucija”, a ne grčkoga naroda.

Bilateralni se dugovi “trebaju smatrati nelegalnima jer su prekršili grčki Ustav”, a privatni su kreditori prema Grčkoj “postupali neodgovorno”, “zlonamjerno” (osobito hedge fondovi) i “svjesni da njihovi krediti nisu u najboljem interesu stanovnika, nego radi njihove vlastite dobiti...”

Što grčki kreditori mogu učiniti protiv grčkoga jednostranoga proglašavanja njihovih potraživanja pravno ništavnima? Malo što. Bilo je u povijesti i primjera da su vjerovnici vojskom napali i okupirali svoje neuredne dužnike, ali u međuvremenu je to postalo nepopularno...