Presuda Sabi je zakasnila; od prvih izbora kupovanja vijećnika bilo je na stotine

Izricanje prve presude kojom je, zbog pokušaja promjene izbornog rezultata podmićivanjem, prošloga tjedna osuđen saborski zastupnik i bivši gradonačelnik Vukovara, Željko Sabo, zakasnilo je bar 20 godina. Sabo je, kao što je poznato, na Županijskom sudu u Osijeku nepravomoćno osuđen na 16 mjeseci zatvora jer je pokušao podmititi dvoje gradskih vijećnika, nudeći im novac i zaposlenje kako bi mu u Gradskom vijeću osigurali većinu. To je prva presuda za koruptivnu političku trgovinu u Hrvatskoj, kakvih je - od prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj 1990. - bilo na stotine.

O političkim transferima u čijoj su pozadini bile najrazličitije ponude mogla bi se napisati pozamašna knjiga. Za “šaku Judinih škuda” prelazilo se iz stranke u stranku, grubo se prekrajala politička volja birača, trgovalo mandatima - od najmanje općine u Hrvatskoj do najvišeg predstavničkog tijela, Hrvatskog sabora. Na političkom vašarištu nudile su se i kupovale primamljive funkcije, direktorska mjesta, članstva u nadzornim odborima, krediti toliko povoljni da ih nije trebalo ni vraćati.… Bilo je, naravno, i ponuda u kešu.

Hrvatska javnost već je zaboravila na možda najstrašniji zabilježeni pokušaj političkog trgovanja koji se dogodio u Osijeku krajem 1995. Gradskom vijećniku HSLS-a, teškom bubrežnom bolesniku, Željku Kalinoviću, čiji je život ovisio o dijalizi, stigla je ponuda iz lokalnog HDZ-a da će trenutačno doći na vrh liste bolesnika koji čekaju transplantaciju. Trebao je samo učiniti malu stvar: da iz HSLS-a prijeđe u HDZ i s nekoliko kupljenih vijećnika omogući rušenje gradske vlasti. Kalinović je to odbio. U nazočnosti Vlade Gotovca i Dražena Budiše, javno, pred televizijskim kamerama, svjedočio je o ponudi kojom ga se htjelo kupiti. Umro je dvije i pol godine kasnije.

Nikakve istrage oko tog slučaja nije bilo, mada se radilo o najmanje dva kaznena djela: pokušaju podmićivanja i iskorištavanju osobito teškog stanja neke osobe. Za razliku od slučaja Sabo, gdje je tajna snimka odlukom Vrhovnog suda prihvaćana kao zakonit dokaz, u osječkom slučaju postojala je javna izjava osobe koju se htjelo potkupiti na monstruozan način: za politički transfer ponuđena je operacija o kojoj je ovisio život.

U međuvremenu, bilo je bezbroj stranačkih prelazaka, mijenjanja vijećničkih dresova i spektakularnih transfera, uključujući i one s lijevog u desni politički spektar (u nekim slučajevima i obrnuto), koji su potvrđivali kako ideološke različitosti nisu prepreka kad je na stolu dobra ponuda. Do slučaja bivšeg vukovarskog gradonačelnika Željka Sabe, međutim, nije se događalo ništa. Svi su znali da se trguje mandatima, ali su svi pred tim zatvarali oči - od istražnih tijela i pravosuđa, do političkih stranaka. Samo tu i tamo neki bi političar, kad ga se o tome pitalo, rekao kako će birači prepoznati one pojedince i stranke koji se ponašaju na takav način i kazniti ih na sljedećim izborima.

Povremeno se moglo čuti i kako bi zakonom trebalo onemogućiti poslijeizbornu političku trgovinu i mijenjanje i prekrajanje izborne volje građana. No, je li to uopće moguće? Čak i ako bi se zabranio postizborni prelazak iz stranke u stranku, nositelji izborom dobivenog mandata, uvijek se - i bez formalnog prelaska iz stranke u stranku - mogu prikloniti drugoj političkoj opciji. Što, dakle, ostaje? Istražiti svaki slučaj političkog transfera i pokušati pronaći dokaze da iza svega stoji korupcija, podmićivanje, zapošljavanje nekog člana obitelji ili naprosto - gotovina?

Bit će zanimljivo vidjeti kako će proći dvojica vijećnika vinkovačkoga Gradskog vijeća koje je HDSSB izbacio iz stranke i prijavio USKOK-u, jer su protivno stavu svoje bivše stranke u Gradskom vijeću podržali suparnički tabor. Ubrzo nakon toga stigla im je i nagrada: Gradsko vijeće odlučilo je da se dvojici tih vijećnika naknada poveća sa 1600 na više od 5200 kuna. Gradski proračun to će godišnje stajati oko 120 tisuća kuna. No, koga kazneno goniti? Sve vijećnike koji su glasali za takvu odluku? Ili vijećnike koji će svaki mjesec, do kraja mandata, u džep staviti 3600 kuna više?

Iako je, naravno, hvale vrijedno što je na stol USKOK-a stigla kaznena prijava koja upozorava na moguću političku korupciju - zbog čega je do sada jedino osuđen Željko Sabo - stranka koja je tu prijavu podnijela, HDSSB, ima previše putra na glavi da bi se mogla hvaliti kao borac protiv čudnih političkih transfera koji mirišu na korupciju.

Upravo je HDSSB u Hrvatskom saboru, među svojim zastupnicima, imao dva stranačka prebjega: Zorana Vinkovića (iz SDP-a) i Josipa Salapića (iz HDZ-a). Na nižim raznima, u općinskim, gradskim i županijskim vijećima, bilo ih je sijaset. HDSSB nije u tome usamljen. Teško da postoji ijedna stranka koja se nije služila takvim metodama.

I javno se hvalila prebjezima, pokušavajući to objasniti superiornošću i primamljivošću svojih političkih načela.

Mnogi političari koji se vole gurati u uprave velikih sportskih klubova zgrozili bi se da jedan ili dva igrača njihova tima u pola igre zamijene dres i priključe se protivničkom taboru. Ono što bi u sportu izazvalo zgražanje, u politici se smatralo normalnim i sve do slučaja Sabo prolazilo nekažnjeno.