POUKE IZ DEMOKRACIJE NA PRIMJERU IZ BLISKOG SUSJEDSTVA Što se dogodi kad s gnušanjem odbijete glasati za manje zlo

Svima je “lepi Boris” već jako išao na živce. Ljudi su tri puta glasali za njega, a ništa taj nije uradio. Zvali su ga “barbika”: kukavica bez kičme, bacio je u blato sve što je naslijedio od velikoga Zorana Đinđića, a osim lijepe fasade, baš se ni s čim nije mogao pohvaliti u tih osam godina predsjednikovanja, od 2004. do 2012.

Najviše su ga gadili izvorno njegovi birači, ljudi koji su rušili Miloševića i iskreno vjerovali da i njihova zemlja može biti fina i pristojna poput Austrije, samo ako dobije pravog lidera. Tadić to nije, bili su sigurni.

Skidali su mu sve svece: prokockao je sve šanse da zemlju povuče naprijed, vlast bez bitke predao mračnome Vojislavu Koštunici oko kojeg su se okupile snage navodno poraženog Miloševićevog režima. I još: bahat, arogantan, vlast i funkcije podijelio prijateljima koji se bogate, bavi se samo ljubavnicom...

Uoči izbora u svibnju 2012. skoro svi u centru Beograda na spomen Borisa Tadića namjestili bi facu punu gađenja i objašnjavali da naprosto nemaju za koga glasati. I da neće ni izaći na izbore. Ako izađu, glasat će za Marsovce, poništiti listić. Jer je ispod svake razine to što je taj Tadić napravio i od Đinđićeve Demokratske stranke i od Srbije.

Govorili su tako novinari, profesori, tu i tamo koji poduzetnik ili umjetnik. Da će Tomislav Nikolić i Srpska napredna stranka pobijediti, nije im padalo napamet. Šešeljevci na vlasti?? Bili su sigurni da će, kao i uvijek, u posljednjem času prevladati strah ljudi od dolaska četničkog vojvode na vlast.

A ako naprednjaci i pobijede, pa što? Zlurado su se naslađivali: dosta više kompromiserskog “i EU i Kosovo”, dosta ulagivanja nacionalistima, bolje je da radikali preuzmu vlast i da stvari konačno postanu jasne. Pa ćemo na nekim budućim izborima konačno imati pravu stranku, a ne da stalno biramo manje zlo! Konačno će postojati dvije jasne opcije: ili ona stara, Miloševićeva, ili njena apsolutna negacija, napisao je jedan od forumaša s B92.

U prvom krugu bilo je čak 174.660 nevažećih, “bijelih” listića, ili 4,19 posto. U drugom krugu pobijedio je Tomislav Nikolić, sa 70.111 glasova razlike. Prosvjednih, nevažećih listića bilo je 98.664. Tri godine kasnije opoziciju uopće nemaju, Vučić i Nikolić drže svu vlast, svi tabloidi u jednom danu izađu s “Milanovićem ustašom” na naslovnici.

Što vi mislite, kako danas na svoj izbor gledaju svi ti pametni Beograđani?