POTEZ KOJIM SE SDP DEFINITIVNO DISKVALIFICIRAO KAO OZBILJNA POLITČKA OPCIJA Sami sebi su pljunuli u lice, ali to čak nije ni glavni problem...

Potpisivanjem podrške referendumskoj inicijativi “67 je previše”, kojom sindikati traže da se odlazak u mirovinu sa 67 vrati na 65 godina, SDP se dodatno diskvalificirao kao ozbiljna politička opcija koja bi na idućim parlamentarnim izborima mogla konkurirati HDZ-u.

Pritom je manji problem to što je SDP tim činom sam sebi pljunuo u lice s obzirom na to da su upravo oni 2013. godine, kada su bili na vlasti, produljili životnu dob za odlazak u mirovinu na 67 godina. Glavni problem SDP-a je nedostatak vlastitih političkih ideja, pa je predsjednik stranke Davor Bernardić pohrlio na prvi štand na kojemu su se prikupljali potpisi i stranku koja bi trebala biti lider oporbe i alternativa Vladi Andreja Plenkovića bez razmišljanja prikrpao sindikalnoj inicijativi. Kao pridruženi članovi bezglavog političkog populizma, SDP-ovci potpuno zanemaruju ključno pitanje mirovinskog sustava, a to je njegova održivost.

Davor Bernardić, koji će u mirovinu po posebnim (čitaj povlaštenim) propisima, galantno bi ljudima dao pravo na ranije umirovljenje, ali ne nudi odgovor na pitanje od čega će im se isplaćivati mirovine ako nam je već sada gotovo izjednačen omjer radno aktivnog stanovništva i umirovljenika, ako nam se radno sposobno stanovništvo svakodnevno iseljava, a na vidiku nema nikakvih realnih naznaka da će se ti trendovi zaustaviti i u skoroj budućnosti otvarati nova radna mjesta.

Bernardić i njegova stranačka svita vode politiku kojoj jedini cilj može biti stalno obitavanje u komotnoj poziciji oporbe. Jedino za što pokazuju ambiciju jest da si i dalje bez ikakva ozbiljnijeg rada i truda osiguraju vrlo lijepa primanja, dobru poziciju u društvu, a poslije lijepu i sigurnu mirovinu.

Vođa SDP-a toliko se stopio s idejom da stranka pod njegovim vodstvom ostane u vječnoj političkoj zavjetrini da je čak i javno poručio kako ga se ne tiče što radi vladajući HDZ. “Nećemo tražiti smjenu Milijana Brkića, ne bavimo se HDZ-om. Neka svoje probleme rješavaju sami”, poručio je prije nekoliko dana predsjednik SDP-a kojeg se ne tiče je li potpredsjednik Sabora koji je godinama obnašao vodeće funkcije u tijelima represivnog sustava zloupotrebljavao moć koju je imao u rukama.

Njemu se ne nameće pitanje je li Brkić, ako je istina da je prisluškivao suprugu i još jednu ženu, odolio porivu da i druge ljude koji su se našli u njegovu fokusu podvrgne ilegalnom nadzoru. Ne zanima ga ni druga strana medalje - imaju li osnove optužbe članova obitelji Brkić da sada Plenković iskorištava institucije kako bi politički eliminirao najvećeg stranačkog konkurenta.

SDP-ovci nisu pokazali nikakvo zanimanje ni za najnovije rezultate istraživanja Europske komisije prema kojemu je Hrvatska na dnu ljestvice zemalja Europske unije po percepciji neovisnosti sudstva. Je li SDP išta rekao o novom Ovršnom zakonu koji će postupke prisilne naplate računa vratiti na sudove, a pritom će u proceduri zadržati i javne bilježnike? Nije.

Ne zanima ih ni to kako će se od lipnja provoditi novi Zakon o zdrastvenoj zaštiti prema kojemu domovi zdravlja moraju dopustiti privatizaciju 75 posto svojih ordinacija. SDP-ovci se više ne uzbuđuju ni oko Uljanika i 3. maja niti pitaju s čime Kinezi doista dolaze u Hrvatsku.

SDP se zadnjim potezom oko podrške referendumu za raniji odlazak u mirovinu definitivno definirao kao stranka koja ne konkurira HDZ-u za vlast. Politikom koju prezentira Davor Bernardić SDP je postao stranka štand-politike koja se laktari s ostalim populistima u prodavanju magle biračima.