Početak civilizacijskog rikverca

Željko Kerum opet je bacio rukavicu u lice političkim strankama. Poglavito HDZ-u i SDP-u. - Gospodo, imat ću deset ljudi u Saboru i bez mene se vlada više neće formirati - poručuje gospodar Splita. Crtajući itinerar svog pohoda na Sabor, otkriva da je već počeo okupljati nezavisne, odnosno nestranačke gradonačelnike po Hrvatskoj i s njima će, kaže, napraviti čudo. - Zima će biti teška, osobito studeni i prosinac, i ljudi će tražiti alternativu, smjenu vlasti. Mi smo ta nova snaga koja dolazi. Ja sam pokretač tog nečeg velikog.

Kerum će, dakle, pokušati da na nacionalnoj razini ponovi model svoje pobjede u Splitu. Općenito, smatra se da je on nezakonito dijete velikih stranaka. Da se njegov uspjeh rodio iz masovnog animoziteta prema političkoj klasi. Znalci tvrde da ga je za gradonačelnika izabralo nezadovoljstvo načinom na koji su u proteklih dvadesetak godina Splitom upravljale HDZ-ova ili SDP-ova vlast. Rezerve tog raspoloženja, duboke rezerve, svakako postoje i na nacionalnoj razini. Pokazao je to veliki uspjeh takozvanih nezavisnih kandidata na lokalnim izborima. Najvećim gradovima zaista upravljaju nestranačke ličnosti. Pokazali su to i nedavni događaji vezani uz Varšavsku ulicu u Zagrebu, kada su protesti istom snagom grmjeli i pod SDP-ovim i pod HDZ-ovim prozorima. Hrvatska, istina je, vapi za novim modelom politike, o čemu govori i 800 tisuća referendumskih potpisa protiv Vlade i njezinih zakona. Kerum je u pravu kad računa da će potraga za alternativom s produbljavanjem krize postajati sve glasnija.

Ali njegov plan ima ozbiljnu falinku. Ono što se prije godinu-dvije, na neviđeno, moglo prodavati kao “nova snaga” već djeluje prilično ofucano. Ne može se Kerum više nuditi kao pokretač poželjnih promjena jer načinom na koji upravlja Splitom sam je sebe prokazao tek kao pokretača povijesnog rikverca. Sam je, u zgusnutom obliku, sublimirao najcrnju i najomraženiju praksu političkih stranaka. Stranke su loše, ali kerumi su mnogo gori. Jer, splitski gradonačelnik vlast koristi prije svega kao sredstvo za ostvarivanje svojih privatnih interesa. Čini to bahato i javno, bez ikakvih skrupula i zadrške. Grad je pretvorio u vlastiti feud. Na položaje je rasporedio vlastitu familiju, njegova je volja jedini zakon. Račune nikome ne polaže. Ali, već su predsjednički izbori pokazali da takozvani nezavisni kandidati, oni koji su igrali na kartu koju Kerum opet kani potegnuti, nisu dobacili do pobjede.

Daleko su dogurali, ali na cilju ih nije bilo. I nije Milan Bandić u toj utakmici stvorio kapital koji će na parlamentarnim izborima moći aktivirati, nego je učinio medvjeđu uslugu svakom budućem nestranačkom kandidatu.

Mjeru uspješnosti Kerumova scenarija juriša na vlast ipak će odrediti političke stranke i njihova sposobnost da javnosti, opasno antagoniziranoj spram ukupne političke klase, zaista ponude novu politiku. Recentni događaji u vezi s Varšavskom pokazuju da obje ključne stranke u tom pogledu pate od teške indisponiranosti. HDZ-ova vlast policijske eskadrone šalje na prosvjednike, a ni SDP nije građanski bunt dobio za saveznika.