Europska unija se čini sve slabijom i pomalo očajnom u nastojanjima za rješenje izbjegličke krize. Sve ono što su dosad poduzeli u zajedničkom europskom okviru nije donijelo željene rezultate. Najveća blamaža zasad je provedba plana o razmještaju 160.000 izbjeglica koje bi se iz Grčke i Italije premjestilo u sve države EU prema utvrđenim kvotama. Dosad je prema tom planu premješteno samo oko njih 300. Da će biti teško provesti ovaj plan dokazuje i činjenica da su i izbjeglice potpuno nezainteresirane ići u neku drugu državu EU umjesto u onu koju su imali na umu kada su krenuli na put. Irska, primjerice, druga je najbogatija država članica Europske unije prema BDP-u po glavi stanovnika nakon Luxembourga, ali dosad je premještaj u Irsku zatražilo samo 20 izbjeglica. Ako ne žele u Irsku, kako će onda pristati ići u Estoniju ili Hrvatsku.
Ni dogovor s Turskom ne daje rezultate. Samo u prva dva tjedna ove godine u Grčku je stiglo više od 30 tisuća novih izbjeglica. Čak i kada bi se u potpunosti proveo cijeli plan o razmještaju svih 160 tisuća, i to bi bilo premalo u odnosu na ukupni broj migranata koji ulaze u EU. Ali za Europsku uniju ovaj je plan važan ne samo zbog broja već i kao pilot-projekt. Ako bi uspjela u tom planu, onda bi se takva relokacija usvojila kao trajna mjera koja bi bila korištena uvijek kada se neka od članica suoči s prevelikim valom izbjeglica.
Da je EU očajna u traženju rješenja pokazuje i ideja koju je nedavno iznio predsjednik slovenske vlade Miro Cerar. On predlaže da se pomogne Makedoniji da bolje čuva granice i da spriječi ulazak izbjeglica. Paradoks je u tome što bi to značilo da EU traži od jedne države koja nije članica da spriječi izlazak izbjeglica iz EU u tu državu jer je Grčka članica EU i, što je još važnije, Schengena. Razumljiva je Cerarova logika i realizacija te ideje olakšala bi i Hrvatskoj i drugim zemljama u takozvanoj zapadnobalkanskoj ruti. Međutim, to je još jedan znak da EU kao da ne želi priznati da je Grčka najveći problem, ne svojom krivnjom, jer je zemljopis sudbina a ne izbor.
Način na koji je EU dosad tretirala Makedoniju, s kojom u sedam godina nije ni mogla otvoriti pregovore o članstvu iako je Komisija potvrdila da za to ispunjava sve uvjete, upravo zbog grčkog protivljenja, dodatno otežava problem. Ako bi EU trebala Makedoniju da ne pušta izbjeglice iz Grčke, a ne Grčku da ih zadrži, onda bi to moglo stvoriti još veće tenzije u odnosima Atene i Skoplja.
I dok se EU muči riješiti ovaj problem zapadnobalkanske rute, koja je prouzročila i vraćanje kontrola na unutarnjim granicama Schengena i postavljanje žilet-žica između država EU, izbjeglice su počele dolaziti i preko Rusije iz koje ulaze u Finsku. I dok EU bude tako nemoćna, a takva je prije svega zbog nedostatka političke volje, države će pribjegavati individualnim mjerama koje će još više ugroziti i jedinstvo EU i opstanak zone slobode kretanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....