PIŠE TOMISLAV ŽIDAK Tamni oblak nadvio se nad Mundijal, Fifa gura Brazil prema naslovu prvaka

Istina, nije to bila nogometna krađa stoljeća, poput one 30. lipnja 1966. godine kad je engleski kapetan Bobby Moore na Wembleyju podigao pehar Julesa Rimeta, jedini put u povijesti kolijevke nogometa.

Ni danas nije dokazano je li Geoff Hurst u 100. minuti postigao gol ili je pogodio samo gredu, je li Njemačka grubo prevarena, je li švicarski sudac Gottfried Dienst režirao finale Svjetskog prvenstva, oteo ga Njemačkoj i darovao Engleskoj?

U petak je španjolski nogometni sudac Carlos Velasco Carballo odgurao Brazil u polufinale Svjetskog prvenstva, nastavivši sramotni poguranac koji domaćina gura prema kruni svjetskog prvaka. Od pet utakmica koliko ih je Brazil odigrao, “igrači utakmice” na dva susreta bili su suci: Yuichi Nishimura i Carlos Velasco Carballo. Kako drukčije oslikati detalj iz 66. minute utakmice Brazil - Kolumbija kada su Kolumbijci zabili sasvim regularan pogodak, ali ga je španjolski sudac poništio zbog off-sidea kojega nije bilo. Brazil je odigrao svojih najboljih 45 minuta na turniru, uz pomoć slobodnog sudačkog uvjerenja plasirao se u polufinale i ostao bez Neymara. Nevažno, Sepp Blatter ima u rezervi jednako dobrog “igrača”.

Nakon što su pobijedili Hrvatsku, Felipe Scolari je rekao: “Ujedinili smo dušu i um!” Izostavio je glavni dodatak - i Blattera, jer predsjednik Fife dušom i srcem gura Brazil prema finalu.

Nad ovim prvenstvom, kao ni nad jednim dosad, stoji crni oblak: je li Fifa skrojila naslov svjetskog prvaka, je li na peharu urezano ime Brazila prije nego što je lopta krenula s centra 12. lipnja u Sao Paulu? Tako su suci krali još samo 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji. Razlozi za takva razmišljanja nisu nikakva paranoja, o krađama često govori i sudački ekspert Mateo Beusan, naše “oko sokolovo”, koji vrlo dobro barata tom materijom. Bio je “opasan” sudac, jednom je u Banja Luci najurio 4000 BBB-a sa stadiona, o suđenju i marifetlucima Beusan zna sve. I njegova objašnjenja na ovom SP-u su vrlo dobra.

Zašto Brazilu treba pomoć? Da bi odagnali duh iz 1950. godine kada je Urugvaj, pobjedom u finalu, prouzročio najveću brazilsku tragediju uopće. Da se povijest ne bi ponovila, uz pomoć Fife, odnosno Blattera, “likvidirali” su Urugvaj, grubo kaznivši Luisa Suareza, najveću objektivnu opasnost za brazilske ambicije.

Brazil danas ima slabu momčad!? Ne jednom sam se susreo s takvim razmišljanjima eminentnih stručnjaka. Nemaju ni veliku devetku ni veliku desetku, nisu to ni Fred, ni Neymar. Nekad je Brazil imao Pelea, Garrinchu, Rivelinha, Zica, zatim Romarija, Ronalda, Rivalda i Ronaldinha, a danas ima Freda i Paulinha... A ambicije su nabujale, nacija traži naslov svjetskog prvaka. Na kraju te priče, treba opravdati investiciju od 11 milijardi dolara, zbog čega je ionako već bilo velikog cirkusa. Mnogi smatraju da je to previše novca za jednu “kantu” dok narod živi u favelama, dok su putevi loši...

Nadamo se da je Blatterovoj litaniji napokon došao kraj! On i njegov famozni vjetar u leđa iz VIP lože mirne savjesti promatraju kako se slijevaju milijarde dolara na konto Fife i kako njegova moć raste do te mjere da ga mnogi uspoređuju s Papom.

Pohlepa za vlašću i utjecajem jednog švicarskog pukovnika, beznačajne nogometne karijere, koji je nosio kofere Ćiri Blaževiću, režira svjetski nogometni poredak? Bravo, Herr Blatter! Lako je s Hrvatskom i Kolumbijom, ali ne igrajte se s Nijemcima...