ŠEFICA DRŽAVE

PIŠE PREDSJEDNICA GRABAR KITAROVIĆ 'Stakleni stropovi' i dalje priječe napredovanje žena

Naše zakonodavstvo nije usklađeno s preprekama na koje nailaze žene u pokušaju dostizanja ravnopravnosti u svim područjima javnog života, rada i zapošljavanja

Formula glasi: 50-50 do 2030. godine. U tih nekoliko brojeva sadržan je temeljni cilj bitke za ravnopravnost i prava žena i njihovo mjesto u razvoju i izgradnji svijeta u kojem živimo. Cilj je, jednostavno rečeno, da tijekom 15 godina svi zajedno postignemo potpunu ravnopravnost žena u odnosu na muškarce u svim područjima javnog života, rada i zapošljavanja.

To je bila glavna tema mojeg posjeta Ujedinjenim narodima u New Yorku, gdje sam boravila na poziv predsjednika Opće skupštine UN-a Sama Kutese. Tijekom jutra sudjelovala sam u raspravi, zajedno s glavnim tajnikom UN-a Ban Ki-moonom, predsjednicom Liberije, premijerom Turske i mnogim drugim visokim dužnosnicima. Poslijepodne sam predsjedala panelom pod naslovom “Promicanje rodne jednakosti i jačanje žena i djevojčica u transformativnoj razvojnoj agendi post-2015.”.

Neka vas ovaj poduži, naizgled birokratski UN-ov rječnik ne zavara - tema je nadasve važna, sadržajna i zanimljiva. To je potvrdila i živa rasprava kojom sam predsjedala i u kojoj se za riječ javilo više od 30 država. Govorilo bi ih još toliko da je bilo vremena (pravila rada prevoditelja u UN-u, koji prevode na šest službenih jezika Organizacije, jasna su - nema prijevoda nakon 18 sati).

Kada na sastanku na najvišoj razini u UN-u, na kojem svaki govornik ističe važnost veće uloge žena u svim segmentima života, Hrvatsku zastupa žena predsjednica Republike, to onda pokazuje da mi u Hrvatskoj znamo riječi pretvoriti u djela. Dugačak je put koji smo prošle od Marije Jurić Zagorke, prve novinarke u Hrvatskoj 19. stoljeća, ponižavane i diskriminirane te prisiljene pisati anonimno i pod pseudonimima - što ju nije spriječilo u političkom angažmanu i borbi protiv diskriminacije - do prve predsjednice Republike Hrvatske.

To ne znači da smo u području rodne jednakosti dostigli najviše standarde, mnogo je toga što moramo unaprijediti i na to sam, uostalom, i upozorila u svojem govoru. Posebice na nesklad između vrlo dobrog hrvatskog zakonodavstva u ovom području i stvarnih prepreka s kojima se još susreću hrvatske žene u pokušaju dostizanja ekonomske jednakosti, punog pristupa tržištu rada, sudjelovanju u političkom i javnom životu te ravnoteži obiteljskog života i posla.

Dok smo razgovarali u njegovu uredu na 38. katu zgrade UN-a, glavni tajnik te organizacije Ban Ki-moon mi je rekao kako danas još pet država članica nema niti jednu ženu u parlamentu, a njih osam niti jednu ženu u vladi. Cilj je glavnog tajnika postići da do kraja njegova mandata, 31. prosinca 2016., na toj neslavnoj listi ne bude nijedna zemlja. Nije siguran da će u tome uspjeti, ali je odlučan uporno na tome raditi.

Godina 2015. bitna je ne samo zbog 70. obljetnice UN-a nego prije svega zato što ove godine svijet mora usvojiti nekoliko ključnih dokumenata koji će odrediti naš sveukupni razvoj za više od desetljeća. Glavni tajnik pozvao me je da sudjelujem na svakom od tih sastanaka: u srpnju u Addis Abebi održat će se sastanak na vrhu na temu financiranja razvoja; u prosincu u Parizu bit će svjetski skup o klimatskim promjenama, a krajem rujna Ujedinjeni narodi u New Yorku bit će središte jednog od najvećih skupova svjetskih državnika u povijesti na kojem bi se trebao usvojiti novi paket ciljeva održivog razvoja - program koji glavni tajnik Ban naziva “Putem prema dostojanstvu”. Koliko je rujanski skup u New Yorku važan govori i podatak da će se tih dana Općoj skupštini obratiti i papa Franjo. Moj boravak u UN-u u New Yorku podsjetio me je na moje diplomatske dane i brojne sate provedene u raspravama u diplomatskim klupama. Pružio mi je priliku uvjeriti se neposredno i na za to najboljem mjestu o važnosti 2015. godine i posla koji nam predstoji. I pokazao mi je koliko je Hrvatska uvažavana i prepoznata u okviru UN-a.

Susret s našim iseljenicima u New Yorku u prekrasnoj hrvatskoj crkvi na Manhattanu dodatno me je motivirao da svoj mandat provedem u radu za bolju Hrvatsku koju su i oni željeli i kojoj neumorno pomažu. Želim ih vidjeti među nama u domovini, kako se vraćaju, ulažu i sve nas savjetuju o životu i radu u uređenoj i naprednoj zemlji. Njihov čvrst, ali osjećajima bremenit stisak moje ruke te riječi ohrabrenja i vjere u Hrvatsku obaveza su da radim što više i bolje kako bismo stvorili sve uvjete i za njihov povratak. S radošću ću posjećivati naše iseljenike prigodom svakog posjeta SAD-u.

Posebna mi je čast bila sudjelovati na međunarodnoj konferenciji o ravnopravnosti spolova u organizaciji Zaklade Clinton i Zaklade Gates. Nakon srdačnog pozdrava s bivšim američkim predsjednikom Billom Clintonom i bivšom državnom tajnicom Hillary Clinton, u govoru sam podržala njihovu inicijativu za jačanje uloge žena u očuvanju mira i sigurnosti. Naglasila sam kako se glasovi žena moraju čuti u svim područjima društvenog života. Potrebna je i njihova veća zastupljenost u mirovnim misijama jer na žene ne smijemo gledati samo kao na žrtve sukoba nego prije svega kao na čimbenike njihova rješavanja i uspješnog procesa pomirbe. U karijeri sam susrela mnogo žena i djevojčica u zemljama pogođenim ratom i sukobima te sam uvijek bila oduševljena njihovom hrabrošću. Shabana i Uzma, čiju sam školu u Kabulu posjetila 2013. godine, primjer su afganistanskih žena i djevojčica koje, obrazujući se, postaju jamstvo mira i sigurnosti u obnovi i ponovnoj izgradnji svoje zajednice.

Iskoristila sam prigodu još jednom nakon govora u UN-u dva dana prije spomenuti primjer Hrvatske, gdje su tijekom Domovinskog rata mnoge žene i djevojčice, kao i muškarci i dječaci, često bile žrtve fizičkog i mentalnog zlostavljanja, ranjavane ili ubijane, nestale, nasilno odvođene te zadržavane u logorima. Obećala sam da ću se kao predsjednica snažno zalagati za promicanje njihovih i prava svih žena jer mnoge zlostavljane još čekaju pravdu, a mnoge su rane i dalje otvorene.

Vidjevši koliko se obitelj Clinton te suosnivačica Zaklade “Bill i Melinda Gates”, gospođa Melinda Gates i predsjednica Liberije Ellen Johnson Sirleaf uz pomoć Ikram Ben Said, osnivačice međunarodne mreže znanja za žene u politici “Aswat Nisa”, trude u promicanju prava žena, dodatno sam motivirana da u Hrvatskoj osnažimo takve inicijative. Potpuno se slažem s Hillary Clinton koja je zaključila kako nikada nije bilo bolje roditi se kao žena, ali još nismo razbile “staklene stropove” koji priječe napredovanje žena bez predrasuda prema našem spolu, što potvrđuju i brojne studije. Spremna sam raditi sve što će nas dovesti u bolji život za žene u mojoj Hrvatskoj i diljem svijeta. Naravno, i za sve građane Hrvatske.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. studeni 2024 21:17