PIŠE IVANKA TOMA Može li se pomiriti Budimira i Ivana Lovrinovića?

Mandatar Tihomir Orešković u ovom bi trenutku zasigurno mogao bez dileme nabrojati barem 80 posto ministara koje će za tjedan dana, u petak, 22. siječnja, predstaviti Saboru. Ali što je s programom? Stranke vladajuće koalicije, Most i mandatar Orešković već se dva tjedna zajedno s cjelokupnom javnošću bave imenima koja će preuzeti pojedine dijelove izvršne vlasti, dok program ne spominje nitko. A kako nema stranačkog ili koalicijskog programa koji prihvaćaju svi partneri u budućoj Vladi, ostaje za nagađati u kojem će smjeru ići Vlada koja se upravo formira. Budući da prema članku 110. Ustava mandatar ima rok od 30 dana u kojemu je dužan program Vlade (na prvom mjestu) i Vladu (njene članove na drugom) predstaviti Saboru i zatražiti glasanje o povjerenju, Oreškoviću je ostalo jako malo vremena da usuglasi stavove ili sam nametne barem osnovne politike s kojima će izaći pred Sabor.

A dileme o tome što će se raditi i u kojem će se smjeru ići iduće četiri godine prisutne su u svim resorima. Kada je riječ o sektorima koji se odnose na državne financije i gospodarstvo, gotovo svako od kandidata za pojedinu funkciju sa sobom nosi svoju politiku i viziju. Tako se, recimo, Ivan Lovrinović iz Mosta koji se spominje na funkciji potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva zalaže za ukidanje drugog mirovinskog stupa, dok se Josip Budimir iz HSLS-a, čije je ime jedno od onih s kojima se kalkulira za Ministarstvo financija, zalaže za veća izdvajanja za mirovinu. Dio kandidata za dužnosti u novoj Vladi smatra da bi trebalo maksimalno privatizirati javna poduzeća i otvoriti prostor za privatne investicije, dok s druge strane postoji težnja za jačim utjecajem države u ekonomiji. Nije jasnije ni u drugim resorima. Tako se kao najizvjesniji ministar zdravstva spominje HDZ-ov Ante Ćorušić, no prema njemu i njegovoj viziji zdravstva postoje snažni otpori iz Mosta koji će u Saboru dobiti nadležni odbor i preko njega, kao i utjecaja kroz Hrvatski liječnički zbor, Udrugu bolničkih liječnika i druga tijela, nastojati provoditi svoju politiku.

Vlak koji prolazi

- Nikad nema previše sreće sa širokim koalicijama - kaže Maruška Vizek s Ekonomskog instituta u Zagrebu, napominjući da takva Vlada teško može sistemski djelovati te kako se prije može dogoditi da će imati politike koje neće biti koherentne. Kao jedno od glavnih pitanja koje se postavlja pred novu Vladu, Vizek ističe ono hoće li biti svjesna da će imati javnu upravu koja na političare gleda kao na vlak koji prolazi, a oni ostaju. - Hoće li biti svjesni da u svom mandatu mogu provesti svega dvije reforme ako žele da one budu temeljite? No, da bi se provele i dvije reforme, što je realno moguće, treba odrediti prioritete. Oni se definiraju u programima stranaka, a toga nema - kaže Vizek.

Zdravko Petak sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti govoreći o programu navodi da on može pokazati smjer u kojem se ide. - Problem je što su programi koje stranke daju u predizbornoj kampanji općeniti i nemaju točne smjernice kojima će se ići. No, to je problem samo za nas analitičare, za biznismene i ljude koji rade u Europskoj komisiji jer se ne vidi smjer. Za narod to nije problem jer mali broj ljudi glasa po tome. Većina na izborima glasa ostrašćeno - kaže Petak. U tom pravcu razmišlja i Maruška Vizek koja uočava nedostatak demokratske kulture, kako kod stranaka, tako i kod birača. Imamo politološka istraživanja koja govore o važnosti rata, povijesnog nasljeđa i doktrinarnog stanja kod birača, a ne onoga što je stvarno važno - kaže Vizek i kao primjer navodi da je stranka Pametno imala jako dobar program, ali je on prošao potpuno nezapaženo. To što se formira Vlada bez jasnog programa rezultat je, smatra, deficita političke kulture, ali i podcjenjivanja birača. Naša sugovornica kaže da nam treba probiznis orijentirana Vlada koja bi prije svega razumjela da kod nas ne funkcioniraju tržišni mehanizmi. - Kod nas vlada sveto trojstvo koje čine političar, direktor javnog poduzeća i privatni biznismen. A to nije tržište - kaže Vizek za koju bi probiznis orijentirana Vlada morala znati da se mora povući iz gospodarskog života i prestati donositi gospodarske odluke.

Ekonomski analitičar Damir Novotny kaže da će program nove Vlade biti egzogen, da će se nametnuti izvana pod pritiskom kreditora i Europske komisije. - Manevarski prostor će biti uzak u smislu unutarnjih zahvata. Imena ljudi koji će činiti Vladu su nebitna jer najavljuje da će ići prema konvergaciji po preporukama Europske unije, ili će odustati - kaže Novotny. Napominje i da će se prije svega morati riješiti proračun jer ćemo u suprotnom imati grčki sindrom. Njemu je na prvom mjestu konsolidacija javnih financija o čemu će Vlada morati napraviti petogodišnji plan. Govoreći o različitim vizijama ekonomije pojedinih ljudi koji će ući u Vladu, Novotny prognozira da će prevladati orijentiranost mandatara Oreškovića prema smjernicama koje forsira EU.

Bez naznaka

Petaku, međutim, stvari nisu tako jednostavne. - Mandatar je rekao da je fiskalni konzervativac. A što to znači? Znači li to da će ukinuti drugi mirovinski stup, ili će pojačati izdvajanja za mirovine? Hoće li u provođenju svoje politike inzistirati na dijalogu socijalnih partnera ili će kao Zoran Milanović povlačiti poteze bez sindikata? Hoće li mu saveznici biti sindikati ili biznismeni? - pita Petak koji vidi ozbiljan problem u tome što nema smjerova politika koje će nova Vlada provoditi. - Nema nikakvih naznaka o tome hoće li Vlada javni dug smanjivati rezanjem plaća u javnom sektoru, ne zna se hoće li uvesti porez na nekretnine, hoće li ukidati županije i provesti decentralizaciju, hoće li radikalno privatizirati zdravstveni sektor ili eventualno uvesti slovački model u kojemu su dvije trećine zdravstva javne, a jedna trećina privatne - nabrojao je Petak tek neka od pitanja na koja buduća Vlada ne daje nikakav odgovor jer nema program.

Povrh svega, kao najveći problem, Petak ističe činjenicu da veliki broj visokoobrazovanih ljudi smatra da je u redu suspendirati demokratski sustav i predati vlast stručnjacima. - Pitam se zašto smo onda išli na izbore i na njih trošili novac. U demokraciji premijer i političari koji uđu u Vladu daju smjer kretanja, a onda angažiraju stručnjake koji su kvalificirani taj smjer provoditi - zaključio je Petak.