PIŠE BRUNO ŠIMLEŠA Kako možeš ljudima koji idu u kazalište vikati da su Sotone, proklete izdajice i četničke kurve?

Moram priznati da sam umoran. Ovo me društvo umorilo. Stalno vraćanje u prošlost, nerazlikovanje slobode govora i govora mržnje, nepoštivanje ljudskih prava, stalne napetosti oko pitanje vjere... Taman kada pomislim da smo postigli neki civilizacijski napredak, stvarnost me otrijezni.

Naravno da ciljam na događaje ispred splitskog HNK. Idemo redom…

Nisam Frljićev fan. Ne smatram se kazališnim kritičarom i ne mogu ući u procjenu umjetničke vrijednosti njegovih djela, iako znam da je dobio mnogo nagrada i cijenim što otvara potresne teme. Cijenim što pokreće društvenu raspravu oko naših rana. S druge strane, nikako ne cijenim način na koji to radi jer mi se čini da prečesto poseže za jeftinim provokacijama, zbog provokacije same. To mi je prvoloptaški i banalno. Ali to je samo moj autsajderski dojam. Očigledno, mnogi su osjetno veći genijalci od mene jer znaju sve o predstavi koju nisu ni gledali, a osjećaju se uvrijeđeno. Ako netko napadne ono što smatraš svetim, većina ljudi osjećat će se uvrijeđeno. Razumijem to. Ne znam je li sporna scena s Isusom doista simbolički prikaz Zapada koji terorizira sve ostale, kao što tvrde autori, ili je to samo jeftina provokacija. Čak i da sporna scena ima to simboličko značenje, da sam kazališni redatelj, nikada to ne bih tako prikazao jer to smatram neukusnim. Umjetnost bi trebala sve preispitivati, ali i dalje smatram da postoji ukusniji način. Dakle, nisam gledao predstavu i ne znam gdje da je smjestim.

No, ima nekoliko stvari koje sigurno znam. Znam da ljudi imaju pravo na miran prosvjed, ali nikako nemaju pravo vrijeđati. Znam da je gnjusno što su posjetiteljima predstave vikali “četnička k..vo, Sotone, proklete izdajice” i slično. Takvi izrazi ne spadaju u slobodu govora jer je to čisti govor mržnje. Tako nešto ne bi smjelo izaći iz usta nijednog čovjeka, a pogotovo vjernika. To su odvratne riječi, jednako kao što je odvratno opravdavati takvo ponašanje. Svatko razuman, a pogotovo vjernici, trebali bi osuditi govor mržnje. Oni kažu da govor mržnje koristi i Frljić u predstavi pa da smiju uzvratiti istom mjerom, ali tako pokazuješ najružnije lice svoje vjere. Nikako se ne zalažem za učmalu političku korektnost, ali se zalažem za kulturu. U redu je što se ne slažemo oko brojnih društvenih pitanja. Nije u redu samo kada netko želi svoje mišljenje nametnuti svima kao jedino ispravno, ali u redu je da se ne slažemo. I to moramo naučiti prihvatiti. Tako da neslaganja ne završe uvredama. Odrasli ljudi, ako su istinski vjernici, trebali bi uzvratiti zrelije.

A vrijeđanja ima i s jedne i s druge strane. Jedni neistomišljenike nazivaju prokletim klerofašistima, a oni njih srbočetničkim govnima. Isti je vrag. I doslovno i metaforički.

Često sam to osjetio na svojoj koži. Imam žestoke stavove i spreman sam platiti cijenu za svoje slobodno izražavanje. Kao terapeut i pisac trudim se pomagati pojedincima, ali želim biti i društveno angažiran da svojoj kćeri i njezinoj generaciji ostavim što zdravije društvo. Zbog toga sam često na udaru i razvio sam debelu kožu. Npr., kada čuju da pišem literaturu samopomoći, 20 posto ljudi zaključi da sam licemjer koji prodaje maglu. Nisu pročitali nijednu moju knjigu, ali sve znaju o njima, genijalci! Kada se suprotstavljam nekim banalnim idejicama iz duhovne literature, onda me ti isti “moji” duhovnjaci proglašavaju jadnim i neautentičnim. Kada se zalažem za pravo na izbor, redovito me proglase Sotonom. Zvali su me i bolesnim šupkom i nema izraza koji nisam čuo. Prihvatio sam da je sve to cijena slobodnog izražavanja mišljenja o kontroverznim temama jer ne želim govoriti i pisati samo o ljubavi i međuljudskim odnosima. Želim biti društveno aktivan i raditi ono što mogu da svi zajedno živimo u zdravijem društvu. Ali znate što? Ne vrijeđaju me te izrečene uvrede! Moja djela govore suprotno i živo mi se fućka što netko misli drugačije. Uvredama govore o sebi, a ne meni.

Čak i kad netko dira u moje svetinje, ne doživljavam to osobno. Radije ću djelima pokazati kako me moje svetinje inspiriraju nego što ću uzvratiti istom mjerom. Neka oni laju, a ja ću kreirati karavane dobrih djela! I vama savjetujem isto. Vaše svetinje bit će vam zahvalne!