Odnosi EU i SAD-a u Trumpovoj eri i dalje “toplo-hladni”

Prva godina predsjedničkog mandata Donalda Trumpa bila je velik izazov i za Europsku uniju. Upravo kada se pomislilo da je završila bolje nego što su mnogi očekivali, da je Trump ublažio retoriku prema EU i europskim saveznicima u NATO-u, da je suradnju s europskim partnerima oko nekih tema prepustio State Departmentu i iskusnim diplomatima, on je ponovo uzburkao strasti kritikama prema Europskoj uniji i prijetnjama trgovinskim mjerama za uvoz robe iz EU. Trump, naime, kao i za Kinu i druge, i za EU smatra da se u trgovini prema SAD-u ponaša nepošteno.

Poručio je kako roba iz EU u SAD stiže bez prepreka, bez carine ili s vrlo niskom carinom, a obrnuto je znatno teže. Iz EU su morali brzo reagirati upozorenjima da su spremni brzo djelovati u zaštiti svog izvoza bude li on na udaru nekih restriktivnih mjera američkoga predsjednika.

Trump je iskoristio svoj boravak u Europi, gdje je sudjelovao na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu, da još jednom primiri Britance koji su odlučili napustiti Europsku uniju, obeća im “sjajan budući trgovinski sporazum” sa SAD-om nakon što se Britanci “oslobode prepreka koje postavlja Europska unija”, pa čak i poručio kako London “preblago pregovara s EU o Brexitu i treba u tim pregovorima biti oštriji”. Sve to još jednom pokazuje da u odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama, dok je Donald Trump predsjednik, nitko ne može u svakom trenutku biti siguran na čemu je. I u odnosima s Europskom unijom kao da se radi o nekoj igri “toplo - hladno”. Tako je od početka, iako su neke stvari od zajedničkog interesa, poput borbe protiv terorizma, došle na svoje i ovlasti za to prepuštene su stručnjacima.

Od prvoga dana, nakon gotovo šokantne pobjede Donalda Trumpa na izborima za američkog predsjednika, vodeći europski političari razmišljaju kako se postaviti prema njemu i njegovoj administraciji, nadajući se da će se ipak promijeniti i shvatiti važnost transatlantskog savezništva te važnost koju Europska unija ima za mir, stabilnost i prosperitet u Europi i svijetu. Nadali su se da će Trump, koji je tijekom predizborne kampanje kritizirao EU, podržavao britansku odluku o napuštanju Unije, dovodio u pitanje načelo kolektivne obrane putem NATO-a, sada poslušati savjete da ne ugrozi odnose s glavnim partnerima, a to su zasigurno oni u Europi.

Europi je zbog toga puno značilo kada su iz Washingtona čuli poruke o solidarnosti, savezništvu i obrani zajedničkih vrijednosti. Takve poruke na početku mandata slali su potpredsjednik Mike Pence i državni tajnik Rex W. Tillerson te važni senatori i kongresnici. I Trump osobno, uza sve kritike koje je uputio saveznicima - da premalo troše za obranu - tijekom svog boravka na summitu NATO-a u Bruxellesu prošle godine, potvrdio je privrženost NATO-u, ali i tražio da EU partneri više investiraju u svoju obranu. Već tada su pomislili da je Trump mogao svašta govoriti tijekom kampanje, da mu je sve to pomoglo i osiguralo pobjedu na izborima, ali da sada on djeluje kao ozbiljan predsjednik najjače države svijeta i shvaća da svaka njegova poruka može imati velike posljedice širom svijeta, pa i u EU.

S druge strane, treba priznati da je Trumpov dolazak na vlast u nekim stvarima i pomogao Europskoj uniji da brže donese odluke, posebice one u vezi s kojima ni sama Unija nije imala jasan stav. Sada je jasno da je Sporazum o trgovini između EU i SAD-a, famozni TTIP, mrtav. Bio je najavljen kao najveći trgovinski sporazum na svijetu, kao nešto što će stvoriti neku vrstu “trgovinskog NATO-a”, to jest najsnažnije i najbogatije zajedničko tržište na svijetu.

Stvoreni su veliki timovi za pregovore, veliki odjeli za komunikaciju s javnošću kako bi se Europljanima objasnilo da je takav sporazum neophodan i dobar, da za milijarde eura mjesečno povećava trgovinsku razmjenu, stvara milijune radnih mjesta s obje strane Atlantika, itd. No, taj sporazum nikada nije dobro sjeo građanima EU i na kraju su prema njemu rezerve počeli imati i sami europski lideri. Ali, kao ni o drugim stvarima, nisu imali hrabrosti sami donijeti odluku o prekidu pregovora i odustajanju od sporazuma. Jedva su čekali da pregovori postupno, po nekoj inerciji, prestanu. Sada pak nitko više za taj sporazum i ne pita.

Trump je još utjecao i na ubrzavanje procesa jačanja obrambene sposobnosti Unije. Nakon prvoga Trumpova posjeta Bruxellesu njemačka kancelarka Angela Merkel zaključila je da je došlo vrijeme kada se Unija više ne može osloniti na druge, već se mora osloniti na samu sebe. Nije bilo teško prepoznati da je to bio izraz razočaranja razgovorima s američkim predsjednikom. Nesuglasice s Trumpom nisu bile samo oko ulaganja u zajedničku obranu, tko plaća više, a tko više nudi zaštitu saveznicima, već i oko trgovinskih odnosa i klimatskih promjena. Premda je Trump bio najavio da će se povući iz Pariškog sporazuma, u EU su se nadali da će u zadnji čas odustati. Zato su bili razočarani kada je Trump održao riječ i povukao SAD iz toga sporazuma. EU, koji sebe smatra liderom u borbi protiv klimatskih promjena, morao je potražiti saveznike za spašavanje planeta među drugim partnerima u svijetu, uključujući i Kinu i Indiju.

Europskoj uniji više nije važno je li Trump bio dobar prognozer, jer je predvidio da će se Britanci odlučiti za Brexit, ili ne. Nije važno ni što on i dalje predviđa da će i druge države slijediti “pametan potez” Britanaca i napustiti Europsku uniju. No, kada američki predsjednik misli da je za Ameriku “sasvim svejedno” kakva će biti Europska unija, onda je to zabrinjavajuće. Trump je prvi američki predsjednik koji javno pokazuje da ne voli Europsku uniju, koji se raduje neuspjehu EU, koji predviđa da će se ona urušavati jer će i drugi postati “pametni” i izaći iz nje, koji je optužuje za “nepošteno ponašanje prema Americi” i najavljuje mjere protiv uvoza iz Europske unije.

Prije njega svi su američki predsjednici ne samo podržavali Europsku uniju, već su i igrali veliku ulogu u stvaranju, jačanju i širenju te unije. Za njih je EU bio projekt mira, a ne samo ekonomska zajednica. Gotovo da nije bilo ozbiljne krize u Europi, od Irske do zapadnog Balkana, koju je Europska unija mogla riješiti bez vodeće američke uloge. Zato je čak i samo smanjenje američkog interesa za Europu shvaćeno kao loš signal.

Diplomati u Bruxellesu kažu da na svim razinama dobro surađuju s američkom administracijom, bez obzira na nekonvencionalno ponašanje Donalda Trumpa. Osim o pitanju priznanja Jeruzalema kao glavnoga grada Izraela, o Pariškom sporazumu i sporazumu s Iranom o nuklearnoj energiji, u drugim pitanjima nema većih razlika u stavovima Washingtona i Bruxellesa.

Dobro surađuju i na zapadnom Balkanu, gdje SAD i dalje ima važnu ulogu, a čini se da su istrage o utjecaju Rusije na američkim izborima, i sumnje o kontaktima Trumpovih suradnika s Rusima, utjecale na to da ne bude zaokreta u odnosima Washingtona i Moskve, što je odgovaralo i Europskoj uniji i NATO-u. I u EU i NATO-u kažu da žele poboljšanje odnosa s Rusijom, ali ne tako da priznaju da je Moskva bila u pravu i da se slože s aneksijom Krima i agresijom na Ukrajinu.

S druge strane, čudna je činjenica da Trumpova administracija u Bruxelles još nije poslala svog ambasadora pri EU, ni godinu dana od dolaska na vlast. Neki to smatraju i Trumpovim ponižavanjem EU, dok drugi kažu kako je bolje što nije poslao nikoga nego da je poslao onoga kandidata koji se spominjao na početku, Teda Malocha. On je, naime, izjavio kako ima iskustvo u razbijanju Sovjetskog Saveza pa to može iskoristiti i za razbijanje EU. U Europskom parlamentu bilo je čak prijedloga da se, bude li Maloch stvarni izbor za najvišeg američkog diplomata pri EU, on proglasi personom non grata. SAD u Bruxellesu nema ni veleposlanika za Belgiju.

Kad je Trump pobijedio, sva tri američka ambasadora u Bruxellesu, onaj za NATO, EU i bilateralu s Belgijom, dali su ostavke. Samo je u NATO poslan novi šef predstavništva, dok su druga dva veleposlanička mjesta u Bruxellesu prazna. No, diplomati kažu da ne treba sve to nužna shvatiti kao dokaz prezira koji Trump i njegova administracija imaju prema Europskoj uniji, već više kao dokaz kaosa koji vlada u Bijeloj kući. No, očito je da odnosi Bruxellesa i Washingtona u Trumpovo doba nisu kao što su prije bili.