Odlazak iz stranke na izdisaju

Postoje razni odlasci. Neki odu ne krijući da su drama queen, neki odu ne osvrnuvši se kao Clint Eastwood u svakom vesternu, ima onih koji užasno dosađuju pri definitivnom odlasku kao Wade Wilson kada umire, a neki sretnu komada na stepenicama i kažu - nisam ti rekao? Odlazim.

Bojan Glavašević je otišao iz SDP-a, onako kako se odlazi od zamorne, umiruće tetke koja dugo neće umrijeti, ali voli gnjaviti iz kreveta. U jednom trenutku prelomiš, okreneš se i odeš, ostaviš nju i njenu pileću juhicu na stolu jer nema smisla ostati, jer žena samo gnjavi i ne bavi se ničim drugim nego sobom. Ne mora biti teta, može biti i netko drugi naporan i nefunkcionalan. Ne, uopće nije krivo stvar usporediti s odnosom prema ljudima jer su ljudi ono što čini sve, pa i organizaciju kao što je SDP.

Da netko opisuje SDP za urban dictionary sasvim bi slobodno mogao napisati kako je to stranka koja ne zna kuda će, a ako negdje i stigne, nitko nema pojma što će napraviti niti što je u stanju izvesti. Vodi ju lider zakašnjelih reakcija koje najčešće nemaju veze sa stvarnošću, a članovi se zabavljaju boljim mjestom na plesnom podiju iako ih malo tko zna plesne korake. Uglavnom se svatko brine za sebe premda stalno sretno domahuju publici. Prilično su veliki pobornici HDZ-a, nitko vodeću stranku ne napada tako da je ozbiljno ugrozi. Da igraju nogomet, ne bi uspjeli doći do drugog gola dodajući loptu između sebe.

Mogu talentirani trčati koliko hoće, uvijek će neki krele puknuti negdje na tribine. U SDP-u postoje znani i kvalitetni članovi, nisu često u istoj osobi. Prosječan vozač Ubera u nepoznatom gradu makar koristi navigaciju, pita Siri, ali članovi SDP-a nemaju pojma što će raditi sljedeći mjesec, a kamoli sljedeće godine. Oni jednostavno žive pa kako ih što zadesi, tako će pokušati reagirati. I tumačiti što su u stvari htjeli.

Dosta je logično da će takav SDP biti napušten od svakoga tko je iole ambiciozan i namjerava nešto pametno napraviti sa svojim životom, a ne pokloniti ga stranci koja će ostati unutar svojih stranačkih prostorija. To je stvarno ženidbena prevara i nekoga bi trebalo strpati u zatvor otvorenog tipa.

Tek da zna da nema nekažnjenog odustajanja od posvećenosti koju birači očekuju od svoje stranke, ali i vrlo konkretno, određenih političara u njoj. To što bi danas SDP imao reći o socijaldemokraciji, u doba kada socijaldemokracija za koju su oni nekada čuli, stvarno nikoga ne interesira. Jednostavno, danas je 2018. i politika bi trebala biti osmišljena i za druge birače i za drugo vrijeme. Ali, to Bernardić ne može izvesti, iz milijun razloga, prvenstveno zato što mu to nije važno, puno mu je važnije da bude na čelu stranke pa se prvenstveno time bavi. I jedino. A onda se tako ponašaju i oni koji ga okružuju i na koje računa u stranci na izdisaju.

Šefov stil je, jednostavno, pravilo uspjeha za sve druge. Šefovi razumiju tko je kao oni, a tko time što je drugačiji predstavlja prijetnju. I zato ima smisla što SDP napuštaju ljudi kao Bojan Glavašević koji je uistinu puno više dao SDP-u nego što je od njega mogao i na kraju - dobio. To su nekako ljudi koji imaju viziju i vrijednosti i za njih se zalažu. Naravno da se takav mora svaki dan pitati - što ja radim ovdje? Istina, tko zna i što će Glavašević napraviti kao nezavisni zastupnik. No, možda bude dovoljno i ovo kako je već počeo, obratio se biračima i rekao im da ima smisla vjerovati u bolju Hrvatsku i učiniti sve što je moguće da postane realnost. A Bernardiću rekao u prolazu ono što zabavljen sobom nije ni slutio: Nisam ti rekao? Odlazim.