Objava ispravka netočne informacije

Blitz-CineStar d.o.o. po clanovima uprave Hans-Heinrich Kieft, Damir Milinic i Hrvoje Krstulovic, a u svezi sa clankom koji je objavljen na portalu jutarnji.hr pod naslovom: Filmski nastavak 'Larinog izbora' veliki je hit" te podnaslovom:" Kinomagnat koji drzi 80 posto filmskog trzista odbio je film pod izlikom da ce vec na jesen biti na televiziji, no zapravo ratuje s Novom TV" od dana 03. srpnja 2012. godine

"Autor teksta Nenad Polimac je prema javno dostupnim podacima radio za distributersku tvrtku Continental film d.o.o., te je radio kao savjetnik za repertoar gosp. Envera Hadziabdica, osnivaca tvrtke Continental film d.o.o. Gosp. Nenad Polimac se pojavljuje i kao kupac filmova za tvrtku Continental film d.o.o. na "LA Screenings" u Sjedinjenim Americkim Drzavama. Tvrtka Continental film d.o.o. i gosp. Enver Hadziabdic su povezane osobe kina "Cineplexx", konkurenata naseg drustva.

CineStar je odbio prikazivati film "Larin izbor: Izgubljeni princ" iz razloga sto koncept televizijske sapunice transformirane u dugometrazni film nije primarno kino proizvod, tim vise sto producent i distributer filma nije bio u mogucnosti garantirati da se navedeni film i/ili film u obliku TV serije nece prikazivati i reklamirati na drugom distributivnom kanalu, a pogotovo ne na TV u roku kracem od cetiri mjeseca.

Svjetska je praksa da postoji razmak izmedu prikazivanja novog izdanja filma u kinima te njegove daljnje eksploatacije na besplatnoj televiziji (primjerice na HRT, RTL ili Novoj TV) od najmanje 24 mjeseca. Dakle ne radi se o necemu sto je izmislio CineStar vec o svjetskom standardu u filmskoj industriji.

Vezano za usporedbu s prijenosom nogometnih utakmica istice se da se radi o potpuno drugoj vrsti sadrzaja od filmova, te bilo kakav razmak izmedu prikazivanja nema nikakvog smisla. Gledatelj kada kupuje ulaznicu za prijenos nogometne utakmice uzivo radi svjestan odabir da taj dogadaj gleda u kinu uz placanje ulaznice umjesto besplatno na televiziji. Medutim, u slucaju novog igranog filma gledatelj je temeljem ustaljene prakse svjestan da ce taj film moci besplatno pogledati na televiziji tek nakon proteka duljeg vremenskog roka.

"Kuloarsko" objasnjenje o navodnom poslovnom sukobu sa Novom TV na koje se poziva autor teksta bez ikakvog cinjenicnog utemeljenja je potpuno neistinito i cinjenicno nemoguce obzirom da se CineStar ne bavi distribucijom filmova (na televiziji ili u bilo kojem drugom kanalu eksploatacije), vec iskljucivo javnim prikazivanjem istih, te u skladu sa time nije niti mogao prodavati ili pokusati prodati bilo kakav filmski paket Novoj TV ili bilo kome drugome jer se ne bavi distribucijom filmova! Takoder ne postoji nikakav poslovni sukob osnivaca CineStar-a sa Novom TV.

CineStar posluje potpuno neovisno od svojih osnivaca na trzisnim principima sto je bio predmet analize hrvatskih drzavnih tijela, ukljucujuci i Agenciju za zastitu trzisnog natjecanja, i isti nisu utvrdili nikakvu povezanost istih. Odluke su javno dostupne putem Interneta.

Raspodjela prihoda od prodaje kino ulaznica u omjeru 60:40 izmedu prikazivaca i distributera je povijesna raspodjela i standard industrije na teritoriju Republike Hrvatske.

CineStar ne distribuira filmove te posljedicno na nasem repertoaru ne mogu dominirati filmovi u nasoj distribuciji jer takve distribucije nema.

CineStar kao trgovacko drustvo, kao i svi ostali poslovni subjekti, je usmjeren na postizanje komercijalnog uspjeha, samostalno bira filmove koje ce prikazivati u svojim kinima, te u konacnosti snosi samostalnu odgovornost za uspjeh i neuspjeh filmova koje prikazuje u svojim kinima te za svoje poslovne rezultate i ispunjavanje svojih financijskih obveza.

CineStar kao prikazivac nije ostvario nikakvu korist od prikazivanja europskih filmova koje spominje autor teksta vec iste prikazuje na jednak nacin kao i druge filmove ovisno o njihovoj komercijalnoj isplativosti.

U odnosu na filmove "Sramota" i "Albert Nobbs" koje autor spominje u clanku, CineStar istice kako nam isti nisu nikad niti ponudeni za prikazivanje od strane distributera, te slijedom navedenog, CineStar ih nije niti mogao prikazati.

"Virtual Print Fee" nije nikakav namet ili porez na hrvatski film vec predstavlja naknadu koju distributer placa kinoprikazivacu za prikazivanje svakog filma (domaceg i stranog) u digitalnom obliku a kako bi se povratio dio ulaganja u digitalizaciju kina. Samo CineStar je u digitalizaciju svojih kina ulozio preko 35 milijuna kuna, za koje nije niti trazio niti dobio nikakve potpore drzave."