Nova europska imigrantska kriza

Val zlodjela koji uključuje seksualne napade na žene u Njemačkoj i drugim zemljama EU intenzivirao je antiimigrantske osjećaje u Europi. Reakcija javnosti pridonijet će stvaranju “europske utvrde” kako bi se onemogućili novi valovi izbjeglica s Bliskog istoka i iz Sjeverne Afrike. Populistički zazor prema izbjeglicama diljem Europe potaknut je izvješćima o zlodjelima u Njemačkoj u koja su upleteni noviji imigranti. Napadi su pojačali zabrinutost javnosti za sigurnost, a migranti su prikazani kao “unutarnji neprijatelj”.

Bijes zbog napada koji je izvela mala skupina izbjeglica na građane EU jača islamofobiju i ksenofobični nacionalizam. Dodatno će produbiti već postojeće podjele između glavnih gradova EU o tome kako se nositi s masovnim dotokom izbjeglica, narušit će schengenski sustav slobode kretanja i eventualno pridonijeti lomljenju Europe.

Njemačka kancelarka Angela Merkel, nakon što je prihvatila više od milijun izbjeglica tijekom 2015. godine, sada se suočava s rastućim pesimizmom u javnosti koja je skeptična ima li kancelarka dugoročan plan za asimiliranje imigranata. Stoga se Merkel nalazi pod sve većim unutarnjim pritiskom da postavi jasne granice njemačke tolerancije, ali i međunarodnom presijom da preduhitri bilo kakve buduće valove izbjeglica s Bliskog istoka.

U Njemačkoj se, pak, antiimigrantska kampanja fokusirala na seksualne napade u Kölnu, Hamburgu i nekim drugim gradovima kao primjer neuspjeha azilantske politike. Naknadne tvrdnje, da su njemačka policija i mediji imali instrukcije da budu dijelom institucionalnog zataškavanja napada kako bi se ublažili antiimigrantski osjećaji, stvorile su dodatni pritisak na Merkel. Njemački radikalno desni i antiimigrantski pokret Pegida (Patriotski Europljani protiv islamizacije Zapada) dobio je novi zamah koji je posljedica reakcije javnosti na seksualne napade. Sada stoga koristi incidente kao dragocjen propagandni alat za pridobivanje pristalica i progon novih migranata. Istodobno su etablirane islamske skupine izrazile strah da bi zlodjela nekolicine novih migranata mogla ugroziti budućnost desetaka tisuća miroljubivih ljudi.

Izvan Njemačke, pak, politički lideri u nekoliko država okoristili su se kriminalnim incidentima kako bi zatražili zabranu budućih migracija i zatvaranje europskih granica. Primjerice, vlade u Srednjoj i Istočnoj Europi su ustvrdile da je ideja “multikulturalne Europe” sada mrtva i da bi sve granice trebale biti bolje zaštićene u slučaju nekog novog priljeva izbjeglica. Među njima je slovački premijer Robert Fico koji tvrdi da je nemoguće integrirati migrante s Bliskog istoka i iz Sjeverne Afrike u europske države.

Također je zatražio izvanredni summit lidera EU kako bi se raspravile posljedice migrantskih napada u Njemačkoj, Švicarskoj, Švedskoj, Austriji i Finskoj. Bohuslav Sobotka, češki premijer, podržao je Ficove zahtjeve. Mađarski premijer Viktor Orbán, koji je bio najglasniji u regiji, pozvao je na potpuno zaustavljanje svih migracija u Europu i uspostavu nove “linije europske obrane” na sjevernim granicama Grčke s Makedonijom i Bugarskom. Orbán je također upozorio da bi se schengenski sustav putovanja bez viza, koji je bio stvoren kako bi potaknuo jedinstveno europsko tržište, mogao urušiti ako vanjske granice ne bi bile sveobuhvatno kontrolirane.

Zemlje u Srednjoj i Istočnoj Europi, koje su odbile prihvatiti ikakve izbjegličke kvote koje je lani odredila Europska komisija, sada imaju još snažniju poziciju za protivljenje. One će se još više pozivati na antiimigrantske osjećaje u Njemačkoj i drugim zemljama Zapadne Europe gdje je protuizbjeglički aktivizam u rastu. Čak i najliberalnije i najtolerantnije zemlje sada poduzimaju mjere protiv slobodnog kretanja ljudi koje bi ih moglo preplaviti novim izbjeglicama. Najočitiji je primjer Švedske i Danske koje su, kao odgovor na eskalaciju političkog, ekonomskog i društvenog pritiska, ojačale graničnu kontrolu na mostu Oresund koji ih povezuje. Švedska, donedavno jedna od najotvorenijih zemalja za izbjeglice, uvela je nove provjere identiteta za putnike koji dolaze iz Danske. U međuvremenu je žurno djelovala danska vlada te uvela vlastitu kontrolu ljudi koji dolaze iz Njemačke. Kopenhagen je zabrinut da migranti, koji bi inače bili u tranzitu preko Danske za Švedsku, sada više ne bi mogli napustiti zemlju.

Kontrolne točke, ograde i granične patrole niču i u drugim dijelovima Europe duž migrantske rute. Austrija učvršćuje granicu s Njemačkom, Italija planira uvesti kontrole na granici sa Slovenijom, a Mađarska pomaže Makedoniji da sagradi tri metra visoku ogradu od žilet-žice.

Lančana reakcija zatvaranja granica i jačanja kontrole migranata potkopat će schengenski sustav bezgraničnog putovanja kroz veći dio EU. Na strah od eskalirajućih ekonomskih troškova za prihvat migranata sada dolazi rastuća zabrinutost za javni red i socijalnu sigurnost te prijetnja da bi teroristi mogli ući u Europu zamaskirani kao izbjeglice. Ova godina, 2016., tako se otkriva kao moguća prekretnica za europski projekt i pitanje hoće li sada postati zatvorena za nove migrante.