Nakon moje kolumne “Tko izjavi da su u Bleiburgu ubijeni ‘nevini vojnici’, nema što tražiti u Jasenovcu”, objavljene u Jutarnjem listu 18. ožujka, ekspresno se sutradan javio predsjednik Sabora g. Gordan Jandroković tekstom “Za mene su ubojstva bez suđenja ono što i jesu - zločin”. Nema potrebe da čitateljima JL-a opovrgavam sve navode iz tog teksta, samo ću se koncentrirati na rečenicu: “I dalje ću ustrajno i konzekventno isticati da sve žrtve imaju pravo na dostojanstvenu komemoraciju, na to da im se primjereno oda počast, bez politiziranja te pokušaja opravdavanja bilo kojeg režima i relativizacije bilo čijih zločina”, a sve u kontekstu da se ljude “ubijalo bez suda i suđenja”.
Nažalost, čini se da g. Jandroković nije čitao što sam pisao o Bleiburgu i Križnom putu proteklih godina. U tim sam tekstovima ustvrdio da je ono što se tamo dogodilo bio ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, a da je Jasenovac (i drugi ustaški logori) bio zločin genocida i da se između tih dviju tragedija ne može ni na koji način stavljati znak jednakosti.
No, iz Jandrokovićeve rečenice koju sam citirao iščitavam drugu poruku, a da bih je objasnio, moram ispričati događaj s večere u organizaciji jedne židovske udruge u Washingtonu prije 15 godina. Na njoj je gostovao poznati glumac Jason Alexander. Nakon niza viceva, ustvrdio je kako nažalost prisutnima ne može čestitati židovsku novu godinu, jer je ona tek za nekoliko mjeseci, ali može kinesku, jer je ona za nekoliko dana. A onda je zapitao auditorij što se može zaključiti iz činjenice da će Kinezi uskoro ući u 4701. godinu, a Židovi čak u 5764. godinu? Odmah je dao odgovor - Židovi su 1063 godine živjeli bez kineske hrane!
Poanta ove šaljive pričice isto je toliko apsurdna koliko i Jandrokovićevo objašnjenje da se “sve žrtve mora dostojanstveno komemorirati”. To, naime, znači da će on, maran i dosljedan kakav jest, otići i u Bleiburg i u Jasenovac, ali da bi jednako tako mogao pohoditi sve komemoracije na kojima se odaje počast onima koji su smaknuti “bez suda i suđenja” - naprimjer, komemoracije Gadafiju, Ceausescuu, Mussoliniju, Osami bin Ladenu. Svakako mora otići u Beograd i odati počast čitavoj plejadi velikana koje su sami Srbi smaknuli (a bez suda!) - Aleksandru Obrenoviću, Puniši Račiću, Željku Ražnatoviću Arkanu.
Onako, za zagrijavanje, mogao bi potegnuti do Delnica i odati počast Miloradu Draškoviću, jugoslavenskom ministru unutarnjih poslova, tvorcu zloglasne Obznane, kojeg je u tom gradu 1921. ubio Alija Alijagić, član komunističko-terorističke organizacije Crvena pravda.
Kad se g. Jandroković vrati iz tih prevažnih misija (posebno me zanima ishod onih u Tripoliju i Beogradu), obećavam da ću mu osobno napraviti novi popis destinacija na kojima se neizostavno mora naći.
I stoga - g. Jandrokoviću, sretan put!