Najnekvalitetnija rekonstrukcija u hrvatskoj povijesti

Jedan od najgorih poslova u današnjoj Hrvatskoj je raditi kao čuvar na ulazu u zgradi Vlade ili Sabora. Jer, velike su šanse da će se pred vama ukazati nepoznata lica koja će tražiti da ih pustite unutra i tvrditi da su oni - iako za njih nikada niste čuli - ministri u Vladi Andreja Plenkovića.

Tako se u najkraćem može opisati nova ministarska ekipa u rekonstruiranoj Vladi, koji predstavljaju odabir premijera Andreja Plenkovića. Rekonstrukcije nisu nikakva ekskluziva.

Ivica Račan je podnio ostavku u ljeto 2002. godine zbog nesuglasica s glavnim koalicijskim partnerom HSLS-om, ali kako je dobio mandat za sastav nove Vlade, odlučio se za neke nove ljude pa je, umjesto Hrvoja Vojkovića, ministar gospodarstva postao Ljubo Jurčić.

Gvozden Flego zamijenio je Hrvoja Kraljevića na mjestu ministra znanosti i tehnologije, a Željka Antunović je umjesto Joze Radoša preuzela Ministarstvo obrane.

U listopadu 2008. godine, nakon ubojstva Ivane Hodak, tadašnji premijer Ivo Sanader smijenio je ministra unutarnjih poslova Berislava Rončevića, na čije je mjesto došao Tomislav Karamarko, te ministricu pravosuđa Anu Lovrin, koju je zamijenio Ivan Šimonović.

Sanaderova nasljednica Jadranka Kosor je krajem 2012. smijenila čak četvero svojih ministara - Ivana Šukera, Božu Biškupića, Marinu Matulović Dropulić i Branka Vukelića, a došli su Martina Dalić, Jasen Mesić, Branko Bačić i Davor Božinović.

Dakle, rekonstrukcije vlade nisu nikakav dramatičan događaji zbog kojeg se trese država. Ministri odlaze i dolaze - u cijelom svijetu, a ne samo u Hrvatskoj - otprilike kao i nogometni treneri, jedni zbog loših rezultata, a drugi jer javnost smatra da ne valjaju.

Međutim, postoji dramatična razlika između rekonstrukcija koje su proveli Račan, Sanader i Jadranka Kosor te ove Plenkovićeve. To je razlika u - kvaliteti.

Račan je u svoju Vladu uveo renomirane stručnjake poput Jurčića i Flege, a MORH prepustio Željki Antunović, tada vrlo iskusnoj političarki.

Sanader je u Banske dvore pozvao vrhunskog pravnika i diplomata kakav je Šimonović, dok je Karamarko za sobom imao dugogodišnje iskustvo rada u sigurnosnom miljeu. Što god mislili o njima, Martina Dalić, Božinović i Bačić također su autoriteti u svojim profesijama.

A koga je to Hrvatska dobila u Plenkovićevoj rekonstrukciji? Osim novog šefa diplomacije, svi su ostali no name likovi čiji dosadašnji profesionalni uspjesi stanu u rečenicu ili dvije. Zovu se Ivan Malenica, Mario Banožić, Marija Vučković, Vesna Bedeković, Josip Aladrović, Gordan Grlić Radman, a tu je i Marko Pavić.

Isto tako, mogli su se prezivati Ostoja, Petrović ili Podhraški i ne bi bilo velike razlike. Istinabog, ni dosad Plenkovićeva Vlada nije obilovala političarima teške kategorije ili istaknutim stručnjacima. Tko je, uostalom, prije listopada 2016. čuo za Gabrijelu Žalac, Nadu Murganić ili, godinu prije, za Lovru Kuščevića?

U ovakvim okolnostima istinska rekonstrukcija značila bi ulazak vrhunskih stručnjaka u Vladu. Ljudi koji iza sebe imaju debele profesionalne biografije, a ne partijskih poslušnika.

Onih s kojima se ponekad ne slažete, ali ne dovodite u pitanje njihovo znanje i profesionalni integritet.

Pravi lideri ne plaše se okružiti znalcima i onda, uvjereni u vlastite sposobnosti, dirigirati vrhunskim orkestrom. Plenković je opet pokazao da nije taj.