PIŠE MARKO BIOČINA

MOST ĆE SE NAKON SVEGA NAĆI U ULOZI KOJU JE ZAPRAVO UVIJEK PRIŽELJKIVAO: POSTAT ĆE OPORBA Iz najmanje tri razloga pretrčavanje SDP-u nije realno

Ako Plenković okupi novu većinu ili osigura podršku za vlastitu manjinsku Vladu, Most neće biti njezin dio
 Matija Djanješić / HANZA MEDIA

Potpuno je nejasno kakav će biti epilog političkog dramoleta kojeg je snažnom solo izvedbom na sjednici Vlade u četvrtak otvorio premijer Plenković, no neki elementi raspleta radnje već se mogu prepoznati. Jer, kako god završio nasilni raskid aktualne vladajuće koalicije - preslagivanjem nove parlamentarne većine ili prijevremenim izborima - posve je razvidno da će se Most uskoro naći u poziciji kojoj je zapravo uvijek i težio. Postat će oporba.

Računica je u tom pogledu jednostavna. Ako Plenković okupi novu većinu ili osigura neku formu podrške za vlastitu manjinsku Vladu, Most neće biti njezin dio. Ako se, pak, krene u nove izbore, teško je očekivati da će HDZ nakon dva fijaska pokušati i treći put formirati Vladu s Mostom. Ponavljati iste radnje očekujući drugačiji ishod ipak je jedna od najpreciznijih definicija ludila. Utoliko, u aktualnim političkim okolnostima jedini način da se Most ponovno dokopa izvršne vlasti jest da uđe u koaliciju s SDP-om. A ta mogućnost - usprkos zavodljivim porukama koje Davor Bernardić i Božo Petrov periodički jedan drugome šalju preko medija - iz više razloga nije realna.

Kao prvo, zbog različitih ideoloških profila ta bi koalicija bila pod stalnim unutarnjim napetostima, što bi uz sad već čvrsto ustanovljeni Mostov model funkcioniranja u ulozi “korektivnog faktora vlasti” rezultiralo permanentnom nestabilnošću. I vjerojatno još jednim prijevremenim izborima. Kao drugo, sudeći prema otvorenim netrpeljivostima čelnika HNS-a i IDS-a prema Petrovu i njegovoj političkoj družini, ulaskom u suradnju s Mostom SDP bi riskirao trajnu alijenaciju svojih tradicionalnih saveznika. Na koncu, može se očekivati da bi takav savez SDP još više udaljio od statusa stožerne stranke političke ljevice - prostora u koji bi neki postojeći i novi igrači spremno uskočili. Ipak, čak i da se ta neprincipijelna suradnja ostvari, što bi ona na koncu donijela Mostu?

Stranka, čiji je čelnik svojedobno kod javnog bilježnika ovjerio izjavu da neće u koaliciju ni s jednom od velikih stranaka, u manje od dvije godine formirala bi Vladu s obje? Utoliko, za održavanje posljednjih preostalih fragmenata imidža tobožnjih boraca protiv političkog klijentelizma jedini preostali put za Most je put u oporbu. A tamo su realno i željeli biti. Iz današnje perspektive potpuno je jasno da je uspjeh Mosta na parlamentarnim izborima 2015. godine bio scenarij na koji Petrov i njegovi suradnici nisu bili spremni.

U samo jednoj večeri pretvorili su se u ključnog političkog aktera, prisiljeni da sudjeluju u političkim procesima koji nadmašuju njihove ambicije, sposobnosti i kadrovske potencijale. Ta fundamentalna nesposobnost vođenja proaktivne politike u Oreškovićevoj Vladi bila je prikrivena skandalima i pozitivnim imidžom zbog sukoba s nepopularnim Karamarkom, no u Plenkovićevoj eri postala je brutalno očita. Pojednostavljeno rečeno, ako je hrvatskoj političkoj sceni Most potreban - a znatan broj birača još misli da jest - njegova pozicija može biti isključivo na oporbenoj strani Sabora, gdje se ne zahtijeva bilo kakva konstruktivna sposobnost, već isključivo beskompromisna galama. A tamo - prema trenutnim istraživanjima političkog rejtinga - ima maksimalno desetak fotelja za mostovce.

Što će raditi svi ostali? Ironično, scenarij oporbene stranke s desetak zastupnika koji bi Petrov i ekipa još prije godinu i pol bez razmišljanja potpisali sada bi mogao biti uvod u krah Mosta. Od lokalne političke sekte tijekom zadnje dvije godine Most se okrupnio u krajnje heterogen politički konglomerat, bez ikakva jasnog kohezijskog faktora - osim interesa za političko napredovanje. Sada kad mnogi od članova “stranke” ostanu bez nedavno osvojenih sinekura i povezanih beneficija, koliko će dugo trebati da se nezadovoljstvo prelije u otvoreno frakcionaštvo i borbu za prevlast u stranci? Most se nalazi u pat-poziciji. Više ne može biti ništa drugo nego oporba, a neizvjesno je može li preživjeti odlazak u oporbu. Petrov, Grmoja i ostali prvoborci morat će prvo zatrti sve disonantne glasove u svojim redovima, a onda oporbenu poziciju iskoristiti kao pripremu “neovisnog” imidža svog čelnog čovjeka na izborima za novog stanovnika vile na Pantovčaku. A nakon toga? Nije bitno. Politički projekt nazvan Most bit će uspješno priveden kraju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 20:08